Macron u Kini, ali s pratnjom koja će paziti da ne kaže nešto krivo: Korak dalje za posredništvo Pekinga oko rata u Ukrajini ili samo francuski poslovni interesi?

Francuski predsjednik Emmanuel Macron i šefica EU komisije, Ursula von der Leyen, stigli su danas u Kinu u trodnevni državnički posjet, a očekuje se da će jedna od glavnih tema za vrijeme sastanka s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom biti aktualni rat u Ukrajini. Dakako, dosta će se razgovarati i o ekonomiji pošto je s Macronom stigla i poprilično velika francuska poslovna delegacija (više od 50 izvršnih direktora). No, sama činjenica da je Macron odlučio sa sobom povesti i šeficu EU komisije potvrda je da će, barem za javnost, ključna tema biti rat u Ukrajini.

A što bi Macron i von der Leyen mogli tražiti od kineskog predsjednika? Realno gledajući, ne baš previše, naročito ne nakon nedavnog trodnevnog posjeta Xija Rusiji i njegovo isticanje kako mu je ruski predsjednik Vladimir Putin "dragi prijatelj" u trenutku dok ga zapadni dio svijeta naziva ratnim zločincem te mu želi zbog toga i suditi u Hagu.

Xi za vrijeme boravka u Moskvi nije previše govorio o samom ratu u Ukrajini, zapravo većinom se razgovaralo o stanju rusko-kineskih ekonomskih odnosa i kako dodatno unaprijediti iste, ali sama pojava kineskog predsjednika u Moskvi bila je već i više nego dovoljna poruka svima da će Kina ostati stajati uz Rusiju iako za sada samo politički (odnosno ne i slanjem oružja).

U ovakvoj situaciji, gdje se i sama Kina nalazi na meti sve većeg pritiska od strane SAD-a, teško je očekivati da bi Peking bio popustljiv europskim silama glede njihovih zahtjeva oko Ukrajine. No, recimo da je Xi posve otvoren za sve sugestije, što bi EU šefica i francuski predsjednik uopće tražili od njega? Prekid vatre u Ukrajini? Ali to je Kina već zatražila i to kroz svoj dokument od 12 točaka u kojem, između ostalog, pozivaju na prekid ratovanja te poštivanje teritorijalnog integriteta, ali i sigurnosnih interesa.

Prvo bi trebalo znati koji je uopće europski interes jer teško da se isti potpuno preklapa s američkim, što god se u javnosti tvrdilo. Nemoguće je da Europi može odgovarati rat na njenim istočnim granicama i redovne eskalacije kroz razne poteze i retoriku (primjerice rusko najavljeno prebacivanje nuklearnog oružja na zapad Bjelorusije). Znači li to da Macron (možda malo manje von der Leyen, koja, čini se, kao da ga prati u Peking ne bi li sve bilo "u skladu sa službenim stajalištima") može Xiju ponuditi nešto konkretnije, neki novi detalj kojeg bi Kina zatim mogla ukomponirati u svoju novu ulogu posrednika između Rusije i Kine?

A ta uloga je zapravo tek stasala. Sve je počelo objavom kineskih "12 točaka" na koje je Washington reagirao krajnje negativno, tvrdeći čak da Kina ne može biti neutralan akter jer nije osudila rusku agresiju (iako upravo ta činjenica ih i stavlja u poziciju "neutralnog" aktera!). Ali Europa nije reagirala tako strogo, čak niti Kijev. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao je kineskog predsjednika Xi Jinpinga da posjeti Kijev. To je već malo nerealno za očekivati, ali barem pokazuje da Ukrajina ne odbacuje kinesko posredništvo u potpunosti. Kako se može kapitalizirati na tome?

Potrebno je predstaviti dovoljno dobar kompromisni stav oko kojeg bi se mogli usuglasiti i Kijev i Moskva. Jasno, to je puno lakše reći nego osmisliti. No, trenutačna pat pozicija na terenu sugerira da se vrijeme kompromisnog rješenja neminovno bliži. Je li već stiglo? Vjerojatno još nije. Ukrajina dobiva sve veće (i sve bolje) količine zapadnog naoružanja te tvrdi kako se aktivno sprema za veliku proljetnu/ljetnu ofenzivu. Ukoliko je to točno onda će se ista prvo morati dogoditi ne bi li pregovori mogli početi.

Jer ta ofenziva vjerojatno će biti najsnažnije što Ukrajina može udariti. Tamo gdje ista stane, a možda se front ni ne pomakne, to će biti otprilike linije oko koje se mogu pokrenuti teški pregovori. Znači li to da će Ukrajina biti prisiljena pristati na gubitak teritorija? Ovisi, o tome što njihova ofenziva može učiniti. Ako poguraju Ruse sve do Krima, kao što ukrajinski vojni dužnosnici euforično najavljuju, onda možda ni neće htjeti pregovarati već će ići s ciljem da Rusiji nanesu puno veći poraz, možda i oduzimanje Krima.

Jasno, u takvom scenariju jako je teško reći bi li Rusija možda bila spremna na najradikalniju opciju, onu nuklearnu? Jer takva ofenziva bi zaista bila početak kraja ne samo ruske okupacije u Ukrajini već možda i same Rusije, a najmanje aktualnog ruskog vodstva. Tko zna bi li Putin u tom slučaju posegnuo za taktičkim nuklearnim naoružanjem? Možda zna njegov bliski prijatelj Xi Jinping, ili barem sluti koliko je ovaj spreman daleko ići, a to je nešto što može ovih dana delegirati europskim kolegama.

Na summitu G20 u studenom, Macron je pozvao Kinu da zauzme "veću posredničku ulogu" u ratu, što je Peking očito i učinio, iako se za sad ne može reći da je nešto konkretno proizašlo iz toga.

Macronu je ovo prvo putovanje u Kinu od izbijanja pandemije koronavirusa početkom 2020. kada je Peking zatvorio svoje granice. Francuski predsjednik posljednji je put posjetio Kinu 2019.

Njegovo putovanje dolazi nakon posjete njemačkog kancelara Olafa Scholza u studenom, ali već je poprimilo drugačiji ton. Naime, Scholzovo putovanje uvelike je kritizirano u Europi kao "previše pomirljivo prema Pekingu", pri čemu su napori njemačkog kancelara da podupre poslovne interese Njemačke imali prednost nad vršenjem pritiska na Kinu da se pridruži pregovaračkom stolu oko Ukrajine.

Mediji tvrde kako će s Macronom biti drugačije. Ali kako? S kojim povodom onda Macron dovodi 50 direktora u Peking? Izgleda da je jedina razlika u tome da Macron možda ima bolji PR tim od Scholza (očito, čim je uspio osigurati od europskih medija da jednostavno "preskoče" izvještavanje o kaotičnim demonstracijama nakon njegove ne baš demokratske odluke o mirovinskoj reformi).

No, kako smo i rekli, Macrona u stopu ovog puta prati Ursula von der Leyen, aktualna predsjednica EU parlamenta i bivša njemačka ministrica obrane koja se od početka sukoba u Ukrajini definitivno profilirala na strani "jastrebova". Ona je tu kao prva linija osiguranja da Macron ne "zastrani" - jer još uvijek je pod povećalom, ne samo zato što je "previše" razgovarao s Putinom nakon izbijanja rata u Ukrajini već i zato što je 2019. konstatirao da je NATO "klinički mrtvac". Jasno, u međuvremenu se francuski predsjednik posuo s dovoljno pepela te danas ponosno naglašava odanost NATO vojnom savezu i potporu Ukrajini.

Ipak, kao druga linija osiguranja, pred putovanje u Peking morao je odraditi telefonski razgovor s američkim predsjednikom Joeom Bidenom. Iz Elizejske palače su nakon razgovora, u službenom komentaru, poručili kako su Macron i Biden složni da "Kinu treba angažirati ne bi li se ubrzao kraj rata u Ukrajini".

Zanimljivo, zar to znači da Pariz i Washington žele kraj rata u Ukrajini? Je li to nešto o čemu pričaju samo privatno? Jer u javnosti se to uopće ne spominju. Nitko ne govori o kraju rata. Govori se gotovo isključivo o dodatnom slanju oružja u Ukrajini te potrebi izbacivanja ruske vojske s teritorija cijele Ukrajine. Ili se podrazumijeva da su ti ishodi i takvi ishodi jedini ekvivalent "kraju rata"?

Ako je pak tako, što će im kineska pomoć? Očekuju li da će kineski predsjednik sugerirati ruskom da se preda? Ili se pak iza svega krije potreba da se Xiju još jednom naglasi da će Zapad biti jako ljut ako odluči Rusiji slati oružje?

Izgleda da se ispod cijele te "ratne fasade" ipak prvenstveno krije želja francuskog biznisa da potpiše unosne ugovore s kineskim biznisom. U kontekstu rata u Ukrajini malo se može očekivati od posjete Macrona Pekingu. Povrh toga kineskom vodstvu nimalo neće biti drago što dolazi u pratnji.

Podsjetimo, tijekom prošlotjednog govora u Bruxellesu, Urusla von der Leyen je javno kritizirala veze Pekinga s Moskvom kao i kinesko posredništvo.

"Svaki mirovni plan koji bi zapravo konsolidirao ruske aneksije jednostavno nije održiv plan. Moramo biti iskreni po ovom pitanju", rekla je von der Leyen, istovremeno spominjući "sve nametljiviju poziciju Kine na Južnom kineskom moru, kinesko-indijskoj granici i Tajvanu".

"Način na koji će Kina nastaviti komunicirati s Putinovim ratom bit će odlučujući čimbenik za nastavak odnosa između EU i Kine", rekla je. Iz Pekinga su samo kratko poručili da su "razočarani" njezinim govorom, prema kineskom ambasadoru u Europskoj uniji, Fu Congu.