Prof. Saudin Cokoja za Novi.ba: Ramazan nam dođe kao tehnički pregled, da sve ono što je u nama pokvareno tokom ovog mjeseca popravimo i očistimo

Osmog dana ramazana donosimo vam izuzetno zanimljiv intervju s profesorom islamske vjeronauke Saudinom Cokojom, kojeg na društvenim mrežama prati veliki broj ljudi. 

Saudin Cokoja rođen je 29. avgusta 1979. godine u Prozoru. Srednju školu, smjer mašinski tehničar, završava 1998. godine u Bugojnu. Nakon završene srednje škole, upisuje Islamsku pedagošku akademiju u Bihaću. Tokom studiranja na IPA-u, 1999. godine odlazi na studij u grad Allahovog Poslanika, s. a. v. s., časnu Medinu. Studij na Islamskom univerzitetu, Fakultet dave i usulu-d-dina, Odsjek za akaid i historiju islama, uspješno završava 2006.

Autor je većeg broja knjiga, a po zanimanju je profesor islamske vjeronauke.

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović

Šta biste savjetovali vjernicima kako da najbolje iskoriste mjesec posta i pojačanog ibadeta?

Prof. Cokoja: Iskren da budem, pravi vjernik bi trebao svaki mjesec tokom godine da iskoristi u činjenju dobrih djela i što više različitih vrsta ibadeta, jer za vjernika (a i za svakog drugog čovjeka), svaki dan je nova životna  prilika i poklon od Uzvišenog Boga. Upravo zbog vrijednosti svakog dana koji nam je dat i poklonjen, jer ne znamo hoćemo li idući doživjeti, trebali bi svi generalno da se trudimo biti bolji ljudi i vjernici. No, u životu vjernika muslimana, ono što je petak u sedmici, to je mjesec ramazan u godini. Dakle, odabrani mjesec u kojem ima toliko dobra za učiniti, a za učinjeno i ispunjeno, obećana je velika nagrada od Uzvišenog Allaha, dž.š. 

Ono što bih posebno vjernicima preporučio od dobrih djela u ovom svetom i mubarek mjesecu, jeste da posvete pažnju prema drugima u svome okruženju. Inače, većina vjernika u ramazanu, pažnju posvećuje samo prema sebi, kroz post, učenje Kur'ana, odlazak u džamiju, što je i očekivano i potrebno, kao da se svako o sebi zabavio želeći tu obećanu nagradu. Međutim, činjenje općih dobrih djela, posebno prema drugima, treba da budu ukras vjernikovog posta. Zbog toga, vjernik bi tokom posta, trebao da pojača svoje dobročinstvo prema roditeljima, komšiji, kolegi na poslu, djeci iz komšiluka, siromašnima, pripadnicima drugih religija, bolesnima, napuštenim životinjama i sl. Jer vjernik posti, prije svega da bi postigao Božije zadovoljstvo i taj neki stepen bogobojaznosti, ali on posti i zbog toga, da bude pravedan, da cijeni zdravlje, Božije nimete (hranu, piće, imetak, nafaku), da shvati ljepotu dobročinstva, pomaganja, žrtvu, lijepog ponašanja prema svakome. Dakle, što više dobrih djela prema navedenim kategorijama u vidu lijepe riječi, toplog osmijeha, iskrenog savjeta, ličnog pomaganja, sadake, obilazaka i sl.

Kad je u pitanju ibadet, kao lična veza između vjernika i Stvoritelja, tu bih posebno naglasio obavljanje svih pet namaza sa nafilama u džematu (ako je insan u mogućnosti), pogotovo sabah i jaciju, zatim noćni namaz a najbolje njegovo vrijeme je za vrijeme sehura, jedan sat pred zoru i što više dova koje će obavezno sadržavati tevbu i istigfar, odnosno pokajanje za grijehe te molbu Stvoritelju za dobro našim roditeljima, bili živi ili mrtvi.

Čemu nas ramazan još može naučiti u narednih mjesec dana?

Ef. Cokoja: Na ovo Vaše pitanje, djelimično sam već odgovorio u prvom pitanju. Može i trebao bi nas naučiti, da prije svega iz ramazana izađemo kao bolji ljudi a zatim i bolji vjernici, odnosno iskreniji vjernici. Ono što danas svima nama fali, bez obzira bili vjernici ili ljudi nekog drugog ubjeđenja, jeste iskrenost u djelima i međuljudskim odnosima. Onaj vjernik, koji nije iskren prema ljudima, takav nije i ne može biti iskren prema Allahu, dž.š., što znači da ispravnost praktikovanja njegove vjere može doći u pitanje. Zato bi cjeloukupan ramazanski program, posebno post, zatim teravih namazi, noćni namazi, sadaka, sadekatul fitr, ibadet u neparnim noćima Lejletul kadra, trebao od vjernika da učini puno bolju i iskreniju osobu, nego što je to ona bila prije samog nastupanja mjeseca ramazana.

Takvu promjenu u svome ponašanju, praktikovanju vjere, međuljudskim odnosima, prvo bi trebao da primijeti sam postač, njegovi ukućani a zatim i ostali oko njega. Jer mjesec dana duhovne terapije kroz post i namaz, nije mala stvar i ona je vremenski i količinski ograničena Božijom mudrošću, dakle, tačno onoliko koliko treba da vjernik pročisti svoju dušu, tijelo, razum i svoju iskrenost! Dakle, mjesec ramazan nam dođe kao tehnički pregled, da sve ono što je u nama pokvareno, tokom ramazana popravimo i očistimo.

Koliko je važno da musliman kao pojedinac shvati ramazan kao priliku duhovne obnove koju nikako ne smije propustiti?

Prof. Cokoja: Bez imalo pretjerivanja, mogu slobodno kazati, da je svaki ramazan  životna prilika, kako za obnovu duhovnog stanja tako i za povratak Uzvišenom Allahu. Koliko je ramazan bio važan prvim generacijama muslimana, prijateljima Muhameda, a.s., govori činjenica, da su nakon završetka Ramazanskog bajrama, počinjali s pripremama za idući ramazan. U ramazanu se krije neograničena Allahova milost i veliki oprost, od opraštanja grijeha, oslobađanja od Vatre do određivanja bolje sudbine. Poslanik, a.s., znao bi kazati muslimanima  pred sami  početak ramazana: “O ljudi, dolazi vam mjesec ramazan sa blagoslovom, milošću i oprostom, koji je Allahu draži od svih drugih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana i čije su noći bolje od svih drugih noći....“

Dakle, Poslanik, a.s., je jasno naglasio o kakvom se mjesecu duhovnog uzdignuća radi. S druge strane, svaka vrsta ibadeta, ako je u njoj vjernik tokom godine zakazao na određeni način, trebao bi taj ibadet da oživi ili popravi tokom ramazana i da nastavi istom mjerom nakon završetka mjeseca. Recimo, ko nije klanjao svih pet namaza, ramazan je prilika da shvati važnost i obavezu izvršavanja svih pet namaza. Ako je bio zapostavio sadaku, ramazan je prilika da se popravi i da je oživi u svome životu. Ko je bio zapostavio druženje s Kur'anom, prilika da mjesec ramazan provede učeći ili čitajući Kur'an. Isto tako, ako je bio nemaran prema roditeljima, supruzi, djeci i rodbini, ramazan je prilika da to popravi. Veoma bitna napomena, ako se insan zaista popravi tokom ramazana, duhovno, ljudski, društveno, te nastavi takvim načinom života i nakon ramazana, znak je da mu je Uzvišeni Allah primio ibadete i njegove dove. Dakle, ustrajnost u ibadetima i činjenju dobrih djela i nakon ramazana, dobar je i fin znak od Uzvišenog Allaha.

Nedavno sam poslušao Vaše predavanje „Božiji poslanici kao optimisti“, može li svako danas biti optimista i koliko nam je zapravo optimizam potreban?

Prof. Cokoja: Svako od nas može biti optimista, samo zavisi kako čovjek gleda na život, okruženje i ljude oko sebe. Za optimizam je potrebno jako uvjerenje da tvoju sreću, uspjeh i nafaku niko ne može uzeti. Optimizam zahtjeva borbu, ustrajnost i smirenost. Kao vjernik smatram da se optimizam najbolje postiže kroz čvrstu vjeru u Allaha, dž.š., i  iskreno praktikovanje vjere. Snagu optimizma crpimo iz časnih kur'anskih ajeta, života prijašnjih Božijih poslanika a posebno posljednjeg Božijeg Poslanika, Muhammeda, a.s., kroz čije životne puteve, a  koji su bili prepuni iskušenja, patnje, bola, najbolje možemo vidjeti i naučiti kako biti optimista u životu. Optimizam nam je potreban, posebno u današnjem vremenu, kao preventiva u borbi protiv stresa, psihičkih oboljenja pa i tjelesnih na kraju. Optimizam pomaže u zdravom formiranju porodice, karijere i sl. Samo kroz jak oslonac na Allaha, lijepo mišljenje o Allahu i zadovoljstvo Allahovom odredbom, može nam pomoći da budemo optimisti i da lakše koračamo kroz život.

Dosta ste pisali o Poslaniku Muhamedu, a.s. Da li Bošnjaci dovoljno vole i da li pravilno slijede put Poslanika, a.s.?

Prof. Cokoja: Od same pojave islama na ovim prostorima, muslimani Bošnjaci su gajili ljubav prema Poslaniku, a.s. Svakako, bilo je određenih perioda, pogotovo dolaskom na vlast državnog sistema, koji je posebnu pažnju pridavao ateizmu a sputavao vjerske slobode, kada su muslimani sistematski odvraćani od praktikovanja vjere a samim tim i proučavanjem iste. Tako da nakon završetka posljednjeg rata, vidjelo se ustvari, koliko su muslimani, kad je u pitanju spoznaja i znanje, bili daleko od svoje vjere. Hvala Allahu upornim radom, naš narod, posebno omladina, svakim danom se vraća praktikovanju vjere a posebno slijeđenju Poslanika, a.s. Muslimani Bošnjaci vole Poslanika, a.s., a generalno gledajući, ako ništa imaju veliko poštovanje prema njemu. Međutim, do velikog broja muslimana Bošnjaka, još nije došla prava istina o našem Poslaniku, njegovom životu i načinu djelovanja, ali opet kažem, svakim danom, sve više muslimana Bošnjaka, posebno omladinaca, dolazi do te spoznaje i njihova ljubav prema njemu jača. Jer ne možete nekoga zavoljeti dok ga dobro ne upoznate.

Dakle, naš narod, je dobar narod, željan istine i samo mu malo edukacije treba da spozna i prihvati neke stvari.  Kad je u pitanju slijeđenje Poslanika, a.s., sa sigurnošću tvrdim, da oni muslimani Bošnjaci koji su spoznali Poslanikovu ličnost, ispravno slijede Poslanika, a.s. Prije svega, to svjedoće naše stare genaracije alima i običnih muslimana, njihove knjige i djela. Današnji muslimani Bošnjaci se polahko, ali sigurno vraćaju izvornom slijeđenju Poslanika, a.s., kao što su ga nekad slijedile naše stare dobre generacije. Ta nit koja je bila prekinuta nekih 50-tak godina, ponovo oživljava i veže nas s našim Poslanikom, a.s.

S druge strane, kada danas pogledamo u arapskim zemljama, gdje islam postoji preko 1000 godina, kao što su Tunis, Maroko, Alžir i druge zemlje, kako i koliko su tamnošnji muslimani zapostavili slijeđenje Poslanika, a.s., mi možemo biti ponosni na naše slijeđenje i povratak slijeđenju Poslanika, a.s., uzimajući u obzir gdje živimo i koliko smo iskušenja imali da bi opstali kao muslimani. Svakako, postoje određene sitne devijacije koje nemaju neke vjerdostojne veze s Poslanikom, a.s., i njegovim Sunnetom, ali takvih pojava nije sačuvana niti jedna država gdje žive muslimani, jer širenjem islama i miješanjem različitih kultura, dolazilo je do ubacivanja određenih običaja u praksu muslimana. Ali ponavljam, nisu to neke ozbiljne devijacije, nego više narodni običaji, koji veoma često i nisu u suprotnosti sa Šerijatom. 

Na kraju, pozivam muslimane Bošnjake da se edukuju, da čitaju i uče o našoj vjeri, njenim propisima a posebno o našem Poslaniku, a.s., koji je zaista bio i ostao posebna ličnost. Ko ga je upoznao, morao ga je zavoljeti!