Hafiz Semir Imamović za Novi.ba: Ramazan je po svojoj naravi takav da lahko dolazi do ljudskih srca, pa čak i onih najuspavanijih

Danas je peti dan mjeseca ramazana, a mi smo razgovarali s hafizom Semirom Imamovićem o ovom svetom mjesecu, samoj vjeri, ali i sjajnom projektu koji je pokrenuo - "Druženje u dobru".

Hafiz Semir Imamović rođen je u mjestu Šćipe, općina Prozor, 1974. godine. Profesor je islamske teologije, magistar islamskih nauka iz oblasti Islamskog prava i hafiz Kur’ana. Od 1993. do 1995. bio je pripadnik Armije Republike BiH, a autor je tri knjige s islamskom tematikom, i tri prijevoda s arapskog jezika. Također, dobitnik je nagrade Grada Medine (KSA) za najbolji magistarski rad. Predaje islamsku vjeronauku u Srednjoj tehničkoj školi Bugojno od 2017., i muallim je u Školi Kur’ana Bugojno. 

Uvaženi hafize, stigao nam je mjesec ramazan. Je li ovo vrijeme idealna prilika da se pojača osjećaj prema namazu, učenju Kur’ana i ostalim vidovima molitve Gospodaru svih svjetova?

Hafiz Imamović: Ramazan zaista jeste prilika da se pojača osjećaj prema vjeri općenito, a prema određenim njenim aspketima, kao što su namaz, post, učenje Kur’ana, sadaka posebno. Idealna je iz prostog razloga što je ramazan po svojoj naravi takav da lahko dolazi do ljudskih srca, pa čak i onih najuspavanijih. Naime, naš Gospodar htio je da u ramazanu, zbog njegove blagoslovljenosti, ali i činjenice da je u njemu počelo objavljivanje Kur’ana, i da se u njemu nalazi najbolja noć u godini, Lejletul-kadr, bude smanjen uticaj šejtana, a samim time i njegovih vjernih sljedbenika, i da taj kompletan ramazanski ambijent, koji je ispunjen duhovnošću, smirenošću, dostojanstvom, blagošću pozitivno utiče na ljudske duše i da im otvori vrata ibadeta i svakog dobra, a do njih je onda hoće li i koliko će to iskoristiti.

Čak se u jednom hadisu kaže da je veliki gubitnik i nesretnik onaj ko dočeka (doživi) ramazan, a zatim mu u njemu ne budu oprošteni grijesi. Dakle, ramazan je prilika, a svako od nas bira hoće li tu priliku, koja mu se pruža jednom u godini, iskoristiti ili će je „zaobići“. Onaj ko ne smogne snage da u ramazanu nešto uradi za svoju dušu, pored svih spomenutih prednosti i pogodnosti, u drugim mjesecima će mu to biti puno teže, mada nikada nije kasno pokucati na vrata Allahove milosti, i kada god pokucamo, ta vrata će se otvoriti, u ramazanu ili izvan njega.  

Zašto mnogima, čim im na um padne vjera, to ih asocira na neku obavezu, osjećaju to kao teret? Kako doći do toga da se vjera smatra lahkom i nečim što ispunjava neku osobu?

Hafiz Imamović: Ne znam da li je to subjektivni dojam, ili je plod pogrešnog shvatanja, ili možda čak nečijeg pogrešnog tumačenja vjere, ali odgovorno tvrdim da bez vjere i izvršavanja vjerskih propisa nema ugodnog i lahkog života, prije svega onog duševnog, pa onda i tjelesnog. Štaviše, Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu garantuje da će oni koji budu vjerovali i činili dobra djela, lijepim i ugodnim životom živjeti (čistih, zadovoljnih i smirenih srca i duša), a na Sudnjem danu će biti nagrađeni najboljom nagradom za ono što su radili. Osnovna svrha i cilj svih ibadeta i propisa jeste „čišćenje“ ljudske duše, a čistota duše je pretpostavka njenog zadovoljstva, ispunjenosti i smiraja.

Mnoge popularne ličnosti koje su konvertirale u islam, a takvih je u posljednjih nekoliko godina na desetine i stotine, priznali su da su istinsko zadovoljstvo, sreću i rahatluk pronašli u islamskim propisima, a prije toga ih nisu mogli pronaći u svim zadovljstvima i užicima ovog svijeta, koje su im bile dostupne na najvišem levelu. S druge strane, propisane dužnosti u islamu, istina je, predstavljaju neku vrstu obaveze, i sadrže u sebi izvjesnu dozu teškoće, što je sasvim razumljivo i nije u suprotnosti sa općim principom „lahkoće“ vjere, jer kako bi se ispitala i pokazala dosljednost u vjeri bez tih obaveza i dužnosti. Bez obaveza, reda i discipline nezamisliv je bilo kakav uspjeh i postignuće, a najveći uspjeh i postignuće jeste duhovna nadogradnja, kao temeljni preduslov ispunjenja osnovne misije i zadaće čovjeka na ovom svijetu a on je obožavanje Allaha, dželle šanuhu, sa svim njegovim značenjima i aspektima.

Kada shvatimo da su vjerske dužnosti propisane radi nas, našeg duhovnog boljitka i napredovanja, i da su njihovi ovosvjetski a posebno onosvjetski plodovi mnogobrojni i da nam one pomažu u izvršavanju i naših dunjalučkih obaveza i zadataka, to će biti veliki korak ka razumijevanju i doživljaju vjere kao blagodati i lahkoće, a ne kao tereta i obaveze.

Kako komentirate činjenicu da su sve džamije prepune za 27. noć ramazana, (polu)prazne drugima danima ramazana, a pogotovo kada nije ramazan?

Hafiz Imamović: Vjerovatno je to zbog pogrešne percepcije ramazana i Lejletul-kadra. Usudio bih se reći da značajan broj naših ljudi ramazan vidi kao priliku da nadoknadi ono što je u ostatku godine propustio, i sve to na neki način želi „zakrpiti“ i popraviti ramazanom. Želi postom mjesec dana, teravijom i pokojim namazom u džamiji nadomjestiti 1650 propuštenih namaza, manje ili više, i nemarnost i potpuni zaborav na Allaha. Dobro, bolje i to nego ništa, bolje i u ramazanu izvršavati propise, nego nikako, ali to nije ispravno razumijevanje ramazana. Ramazan nije „zakrpa“, nije „pospremač“i nije „popravljač“, nego je, prije svega, kruna godišnjeg ibadeta, najbolji od najboljih, najodabraniji od najodabranijih, najvrjedniji od najvrjednijih, Allahov najveći poklon i dar, pa je tek onda nešto drugo, i ako ga ne doživimo kao takvog, njegov efekat biće kratkog jeka i nedovoljan da u našim dušama napravi istinsku i sveobuhvatnu promjenu. Jer šta ako ne dočekamo naredni, a nakon ovog zadnjeg svojim lošim djelima, velikim grijesima, devalviramo i poništimo sve što smo uradili u njemu, sav taj ogromni trud „bacimo“ nizvodu? Zato, ramazan trebamo shvatiti kao priliku da okrenemo novu stranicu u našem odnosu prema Allahu, da se iskreno pokajemo i molimo Allaha da nam pomogne u tome, a On se u ramazanu najviše odaziva Svojim robovima.

Želim dodati i ovo. Allah će svakome od nas, od ramazana, dati ono što želimo. Onaj ko od ramazana želi da ostavi alkohol u toku ovog mjeseca, to će i dobiti. Ostavit će alkohol, i vjerovatno mu se vratiti nakon ramazana. Onaj ko od ramazana želi da isposti nekoliko njegovih dana, bez da obavi ijedan namaz, to će i dobiti. Ispostit će dan ili više njih, a neće nogom kročiti u džamiju. Onaj ko od ramazana želi da ga cijelog isposti i klanja sve namaze, svaki dan, to će i dobiti. Ispostit će ramazan, klanjati pet dnevnih namaza svaki dan, a onda će se vratiti starom životu. Onaj ko od ramazana želi stvarnu promjenu u životu, i promjenu svog stava prema vjeri, to će i dobiti. Ramazan će njegov život izvesti na jedan potpuno novi kolosjek, ali onaj pravi koji vodi ka Džennetu. Ramazan će zasigurno svakome od nas dati ono što zaista od njega želimo. To je Allahova mudrost. Nikome ništa na silu neće biti dato, ni krivi ni pravi put. Svako dobije ono što traži. Budimo od onih koji od ramazana žele i postižu ono najviše i najbolje.

Muslimanima u BiH nude se brojni putevi. S obzirom na njihovu specifičnu situaciju, kojim bi trebali krenuti? 

Hafiz Imamović: Sama činjenica da su muslimani, u značajnoj mjeri, određuje put njihovog kretanja. To je, bez sumnje, put islama, uz uvažavanje svih specifičnosti življenja islama na tlu Evrope. To kažem bez ikakve zadrške, jer zahvaljući, ponajviše, islamu, oni jesu ovakvi kakvi jesu. Merhametli. Tolerantni. Dobrodušni. Dobronamjerni. Prema svim ljudima, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Zahvaljući islamu, u Bosni nije srušena ni zapaljena nijedna crkva, nijedna katedrala nijedna sinagoga, niti bilo šta vjersko što pripada drugim religijama.

Dakle, oni kao muslimani nemaju problem s drugim i drugačijim, zapravo nikada ga nisu ni imali, pa uopće ne bi trebalo dovoditi u pitanje ili suprostavljati njihovu islamsku pripadnost i evropsko opredjeljenje. Ali, zbog specifične situacije, kako ste naveli u pitanju, to samo po sebi nije dovoljno da opstanu i ostanu na ovim prostorima. Vrlo je važno da osim merhameta, dobrodušnosti i dobronamjernosti, tolerancije, budu svjesni sveukupnih lokalnih i globalnih političkih odnosa i kretanja, da permanentno rade na političkom, ekonomskom i društvenom unaprijeđenju i razvoju njihove države i uspostavi pravednijeg društva, svako na svom nivou, i da grade bolje međusobne odnose koji su, po meni, glavna pretpostavka njihovog opstanka i snage, ali i poštovanja od strane drugih. Samo samosvjesni, jaki i jedinstveni narodi imaju šansu da prežive u trenutnom rasporedu snaga u svijetu.        
 
I na kraju, u sklopu Srednje tehničke škole Bugojno vodite jedan hvale vrijedan projekat „Druženje u dobru“. Možete li naše čitaoce upoznati s tim i kakve aktivnosti su do sada realizovane u sklopu ovog projekta?

Hafiz Imamović: Druženje u dobru vannastavna je sekcija/projekat koja u sklopu Srednje tehničke škole uspješno djeluje evo već petu godinu. Sekcija je uvrštena u GPR (godišnji plan i program) Srednje tehničke škole Bugojno, i obuhvata djecu srednješkolskog uzrasta, od prvog do četvrtog razreda. Njen glavni cilj je omogućiti srednjoškolskoj djeci da kroz općekorisne aktivnosti (druženja, vjersku i opću edukaciju, ekskurzije, posjete znamenitim historijskim lokacijama, takmičenja u znanju, socijalnu pomoć i podršku) razvijaju pozitivne društvene osobine i navike, kao što su moralnost, altruizam, saosjećanje, solidarnost, požrtvovanost, komunikativnost i druge pozitivne osobine.

Poseban fokus projekta zauzimaju ramazanske aktivnosti koje se sastoje od: zajedničkih iftara, takmičenja u islamskom i općem znanju, bajramskog druženja, literarnih natječaja, posjeta nekoj od džamija i obavljanja zajedničkih teravija, sporstko-rekreativnih aktivnosti u periodu između iftara i sehura. U prethodnom periodu realizovane su sljedeće aktivnosti: 1. edukativna ekskurzija u Mostar; 2. posjeta Behrambegove medrese u Tuzli; 3. posjeta Bobovca (prestonice bosanskih kraljeva); 4. posjeta i historijski čas na Vlašiću; 5. edukativna ekskurzija u Banjaluku (radi posjete Ferhadiji i medresi Ibrahim ef. Maglajlić); 6. ramazanski iftari; 7. ramazanski kvizovi; 8. bajramska druženja; 9. dodjela stipendija odličnim učenicima; 10. dodjela nagrada učenicima generacije i njihovim razrednicima; 11. dodjela nagrada učenicima sa svim odličnim ocjenama na kraju školske godine i za učenike koji su ostavrili najbolje rezulatate na testovima znanja iz predmeta vjeronauka; 12. druge aktivnosti.

Ovim putem pozivam sve dobre ljude da se svojim dobrovoljnim prilozima uključe i podrže ovaj hairli društveni projekat.