Ukrajinske Amazonke ustraju na prvoj crti, trpe najveći teret ratnog vihora i neporažena su snaga Kijeva: ‘Živjele!‘

Dok ruska invazija na Ukrajinu ulazi u svoju drugu godinu, žene u toj zemlji se suočavaju s ozbiljnim problemima, sve većim odgovornostima i golemim stresom, a pogotovo ako žive u ratnim zonama, izvijestio je Amnesty International na Međunarodni dan žena.

- Žene uvijek iznova podnose najveći teret uslijed ratnih brutalnosti. One ustraju na prvim crtama bojišnice, kao vojnici i borci, liječnici i medicinske sestre, volonteri, mirovni aktivisti, njegovatelji u zajednici i obitelji, raseljene osobe, izbjeglice, a prečesto i kao žrtve, rekla je Agnès Callamard, glavna tajnica Amnesty Internationala.

Ukrajinska vojnikinja Svetlana (28) u Donbasu

 Metin Aktas/Anadolu Agency Via Afp

Žene su suočene s porastom se..ualnog i rodno uvjetovanog nasilja i zdravstvenih problemima, dok su u isto vrijeme prisiljene donositi odluke o životu i smrti za svoje obitelji. Istovremeno, žene se isključuje iz procesa donošenja odluka, a njihova prava i potrebe ostaju nezaštićeni i neispunjeni.

Dok su se mnogi muškarci pridružili otporu protiv Rusije, vrlo često briga za djecu i članove obitelj pada na žene. U opasnim uvjetima ratnog sukoba preuzimanje odgovornosti i ispunjavanje obveza često pada teško.

Tamara, koja živi u zoni sukoba u oblasti Doneck, ispričala je za Amnesty International kako je invazija utjecala na nju kao majku.

Ukrajinska vojnikinja pomaže u zbrinjavanju u bolnici u Kijevu

 Muhammed Enes Yildirim/Anadolu Agency Via Afp

Ukrajinske vojnikinje u Kijevu

 Muhammed Enes Yildirim/Anadolu Agency Via Afp

- Sve se promijenilo na gore. Muškarci ratuju, žene ostaju same, mnoge s malom djecom na grbači, bez ikakvih primanja. Pomoći niotkuda, nema fizičke pomoći, nema ni financijske pomoći, rekla je.

Bila je prisiljena birati između napuštanja roditelja i zaštite svoje djece: našla se pred nemogućim izborom.

- Vratila sam se u ratnu zonu s djecom. Možda sam pogriješila, ali moram se brinuti za svoju djecu, a moji stari roditelji su ostali kod kuće. Moja je dužnost brinuti se o njima. Nemam izbora.

Za mnoge žene putovanje u sigurnije zone može imati teške emocionalne i fizičke posljedice.

- Jako je teško. Sama sam s troje djece. Nitko nije vjerovao da će doći do rata. Bio je to šok. Vodile su se teške borbe, bilo je teško slušati pucnjavu i granatiranje. Ruski vojni zrakoplovi su letjeli toliko nisko da smo mogli vidjeti oči pilota. To je jako utjecalo na djecu.

GInekološki odjel u Odesi

 Jose Colon/Anadolu Agency Via Afp

- Od početka invazije smo skoro mjesec dana živjeli u podrumu, jer su moja djeca bila jako prestrašena. Kći više nije mogla spavati u kući, ispričala je Marina koja je uspjela pobjeći u sigurniju regiju u Ukrajinu.

Katerina je bila devet sedmica trudna kada je počela invazija. Živjela je u regiji Doneck.

- Nisam mogla raditi ultrazvuk i sve ostale pretrage. Nisam imala dostupnu liječničku skrb. To je povećavalo tjeskobu i napetost.

Nakon bijega iz Dnjipra i poroda priznaje da jedva izlazi na kraj s novorođenčetom dok radi u zoni sukoba.

Olena Kurilo, učiteljica čije je zakrvavljeno lice postalo simbol agresije u Ukrajini

 Aris Messinis/Afp

Bijega iz Harkiva nakon grnanatiranja u decembru 2022.

 Dimitar Dilkoff/Afp

- Prva linija se približava našem gradu. Najstrašnija je neizvjesnost. Što će biti sutra? Hoću li se moći vratiti kući? Treba mi psihološka pomoć, a zbog malog djeteta nemam vremena za razgovor sa psihologom, čak niti telefonski, ispričala je Katerina.

Zbog ograničenih zaliha i poskupljenja žene u Ukrajini teško dolaze do menstrualnih potrepština.

- U dućanima ima uložaka i tampona, ali ponekad moram birati između hrane i uložaka. Od početka invazije prisiljena sam improvizirati, rekla je Tamara.

Humanitarna radnica Marija za Amnesty tvrdi da je seksualno zlostavljanje veliki problem.

- Sudjelovala sam u obuci i rečeno nam je da je bilo slučajeva kada su djeca nakon evakuacije pokazivala znakove da su doživjela seksualno nasilje.

Misa u manastiru Svetog Mihajla u Kijevu

 Dimitar Dilkoff/Afp

Dok je radila na prihvatnom centru za interno raseljene osobe, svjedočila je eskalaciji obiteljskog nasilja.

- U teretani je živjelo 60 ljudi. Čak i bez iskustva mogla sam vidjeti znakove nasilja golim okom. Svašta sam vidjela.

Katerina je za Amnesty progovorila kako agresija njezina supruga utječe na cijelu obitelj.

- Osjećam se ranjivije, svađe su postale učestalije. Ne mogu ostaviti muža s djecom doma. Izgubio je posao i sada je preplavljen emocijama i jako nervozan.

Amnesty International na kraju reportaže o položaju žena u Ukrajini poziva na usklađivanje napora međunarodne zajednice kako bi se osiguralo konstruktivno sudjelovanje žena u donošenju odluka. Ističu da samo na taj način prava žena mogu biti ispoštovana i zaštićena.