Slučaj Reznikov: Raspada li se iluzija o ukrajinskom jedinstvu u jednom od najtežih trenutaka od početka rata?

Izvori u Ukrajini tvrde da se Rusija sprema na novu veliku ofenzivu, no u isto vrijeme pojavljuju se interni problemi u možda najgorem trenutku po ukrajinsku obranu. Naime, pitanje ostavke ministra obrane Alekseja Reznikova sada se nameće kao najveći dosadašnji unutarnji razdor od početka rata.

Mora se priznati da su Zelenski i njegov tim - a taj tim vjerojatno čine i neki od stručnjaka za komunikaciju iz redova njegovih zapadnih saveznika - uspjeli skoro pa godinu dana zadržati dojam potpune usklađenosti, besprijekorne suradnje i jedinstvenosti. Takav imidž bio im je prijekopotreban za čvrsti nastup prema stranim saveznicima u potrazi za vojnom i financijskom pomoći.

Jer čak i da je ta pomoć već ionako bila zagarantirana, i ti saveznici trebaju vlastitoj javnosti predočiti priču o ujedinjenoj Ukrajini koja se bez ikakvih internih trzavica opire ruskoj invaziji te svojom jedinstvenošću ostavlja dojam zemlje i vodstva koje je spremno na pobjedu, skoro pa na "vojno čudo".

I zaista, u određenim segmentima se i činilo kao da ukrajinska strana može dostaviti takvo čudo. U jednom trenutku izgledalo je da Zelenski samo "puno priča", da iza toga ne stoji ništa konkretno, ali onda je uslijedio Harkov, pa Herson... Čak i ovaj još uvijek vrlo aktivan otpor ukrajinske vojske u Bahmutu polako se počinje interpretirati kao "ukrajinsko čudo", čudo proizašlo iz ukrajinskog jedinstva koje kao takva djeluje neslomljivo i savršeno se uklapa u potreban narativ o "dobru i zlu".

To jedinstvo predstavlja se kao puno veće i od vremena kad je cijela ova priča i počela, na Majdanu 2013. i 2014. godine. Tada su brzo isplivale frakcijske borbe. Nije dugo trajala iluzija o ukrajinskom anti-ruskom jedinstvu, ali ipak se strukturu uspjelo zadržati na okupu pod znatnim i budnim upraviteljstvom SAD-a. Onaj famozni "jeb*š EU" komentar Victorije Nuland ostat će zapamćen zbog pogrešnog razloga - ključan je kontekst u kojem dolazi, a tiče se američkog određivanja tko će voditi post-majdansku Ukrajinu.

U tom smislu potpora predstavljanju i održavanju slike ukrajinskog jedinstva za SAD je bila podjednako važna kao i organizacija slanja oružja, što vlastitog, što onog od bloka kojeg je Nuland u veljači 2014. u privatnom razgovoru s tadašnjim američkim ambasadorom u Kijevu tako direktno oslovila.

Ali iluzije prije ili kasnije počnu pucati, ako su iluzije. Prije ako ih se ne može zamaskirati, ako je sama priroda iluzije neodrživa u sudaru sa stvarnošću. Malo kasnije pak ako je iluzija takva da je se može, uz pomno praćenje svih aktera, održavati na sceni kroz neko vrijeme.

Od početka rata u Ukrajini ruše se iluzije, više njih.

Prva iluzija koja je pala definitivno je ona koja se tiče ruske vojne moći. Da, konvencionalni ratovi su teški. Čak i američka vojska, koja je znatno veća od ruske, imala je velikih problema na ranijim bliskoistočnim bojišnicama u Iraku i Afganistanu. Ipak, još od Majdana svi su spremno prihvaćali iluziju da je ruska vojska u stanju "pregaziti" Ukrajinu ako bi tako odlučila. Očito je da nije. Možda još na kraju i učini to, ali uz zastrašujuće žrtve.

Ona pak dulje održavana iluzija je ona koja se pak tiče ukrajinskog političkog jedinstva. Možda jednostavno zemlja nakon godinu dana rata počinje zaboravljati da je jedinstvo ono što joj možda jedino može osigurati opstanak, ali ne čini se da je to ovdje slučaj. Više se čini da su Zelenski i njegov tim imali problema jedni s drugima već dugo vremena, a sad se više te stvari ne mogu zadržati ni iza kulisa ni ispod tepiha.

Jer da se nešto vrlo kaotično događa vidimo upravo na primjeru jednog od ključnih ljudi, u kontekstu rata možda i najvažnijem. Ministar obrane Aleksej Reznikov jučer je otpušten sa svoje funkcije i prebačen u drugo ministarstvo, ministarstvo strateških industrija. Tako je barem izgledalo jučer... David Arahamija, šef parlamentarnog bloka stranke Zelenskog, poručio je da će mladi Kirilo Budanov (37), dosadašnji šef vojne obavještajne službe, preuzeti funkciju ministra obrane.

Ali onda se dogodilo nešto čudno. Zelenski je ušutio. Bez komentara. Kao da ne zna na koju stranu će karta pasti. Oglasio se pak Reznikov rekavši da "nije čuo" ništa o svojoj smjeni - iako svi drugi jesu.

I tako danas, a tko zna što će biti sutra, imamo situaciju, čini se, gdje je Reznikov i dalje ministar obrane. A zašto ne bi bio? Zbog ozbiljnog i vrlo neugodnog skandala. Naime, ministarstvo obrane je optuženo da se hrana za vojnike nabavljala po previsokim cijenama. Drugim riječima, neki akteri su profitirali od činjenice da se zemlja nalazi u ratu i da na fronti ginu tisuće, deseci tisuća... Je li Reznikov odgovoran? Neki kažu da jest, drugi da nije znao, ali većina se slaže da bi morao odgovarati za svoj resor.

Zelenski je dozvolio da se poruše određeni akteri, što dužnosnici, što tajkuni, kako bi pred dolazak EU vodstva pokazali da u Ukrajini, bez obzira na rat, postoji i borba protiv korupcija, ne bi li na taj način eventualno osigurali brži pristup Europskoj uniji. Podsjetimo što smo rekli ranije - zapadni saveznici trebaju i vlastitoj javnosti pokazati nešto konkretno. Ursula von der Leyen mora se vratiti iz Kijeva s tvrdnjom da se tamo vodi obračun s korupcijom. Snage sigurnosti moraju barem upasti u kuću Ihora Kolomojskog itd.

Ali nije lako selektivno izvoditi takve stvari, ni za predstavu ni za stvarno. Iluzija je da rat ujedinjuje, možda na kratko, ali brzo se interesi rasporede i frakcijske borbe se nastavljaju.

Zelenski je sad u problemima jer ni sam ne zna što bi s Reznikom. Ako ga pusti da ode pod upitnik će doći milijarde koje je dobio od zapadnih saveznika - postavljat će se pitanja, izvori će presušiti... Ako ga pak zadrži opet nije dobro jer ispada da je Reznikova frakcija već postala svojevrsna "prevelika da bi propala".

U isto vrijeme Rusi napreduju, po prvi put nakon pola godine. Najgori mogući trenutak.

Kirilo Budanov je jedan od onih ratnih lica koja naglo napreduju kroz sve redove i sad kuca na vrata ministra obrane kako bi se uselio u njegov ured. Mnogi žele Budanova, vojnika, vojno lice, a ne Reznikova, odvjetnika kojeg percipiraju da je bolji u pojavljivanju pred međunarodnim autoditorijem nego li je u vođenju rata. No, u ukrajinskom slučaju je to zaista veliko pitanje - tko joj je potrebniji? Ratnik ili skupljač pomoći?

Savjetnik Zelenskog, Mihajlo Podoljak rekao je da je Reznikov bio "izuzetno učinkovit u komunikaciji s našim partnerima".

I zaista je i bio. Možda više nije potreban? Ili se netko vara? On sam je pak netom prije vijesti da ga se protjeruje najavio kako je siguran da će uskoro Zapad početi slati i F-16 vojne zrakoplove. Jasno, tom izjavom naglo diže svoju važnost još jednom.

Na Zelenskom je pak sad da bira, ali to će biti izbor s velikim posljedicama povrh ove koja se već dogodila - iluzija o jedinstvu se polomila.

Dakako, suparnik Rusija ima takvih problema i sama. Putin jako dobro zna da bi Prigožin, Kadirov i brojni drugi "rastrgali" Sergeja Šojgua. Ne samo da bi ga srušili s pozicije već bi mu vjerojatno i sudili za nekakvu veleizdaju. Zadržati Šojgua u trenucima velikog pritiska nije bilo lako po Putina, no čini se da se izborio s tim, a ako se ruska ofenziva sad nastavi onda neće više ni imati tih problema. Jasno, kao što i vidimo i znamo, problemi ove vrste naglo se javljaju kad situacija "zaškripi". Trenutačno nije dobra po Ukrajinu. Isporukom tenkova pokušat će se sanirati raspad iluzije o jedinstvu, no pitanje je može li to biti dovoljno jer tenkovi su samo oružje i nada da će promijeniti tijek rata dok su pretpostavke i stavovi koji promoviraju jedinstvo i neumoljivost gotovo pa garancije pobjede - iluzorne, dakako, ali vanjska politika još uvijek funkcionira na temelju istih.