Ko je zapravo revizor holokausta? Njegov očaj treba shvatiti krajnje ozbiljno
"Palestinci nemaju nikakvo pravo na uspostavu države na Zapadnoj obali i pojasu Gaze", izjava je samouvjerenog i drskog 28-godišnjeg izraelskog ekonomskog konsultanta po imenu Ben Nitaj, tokom rasprave u historijskom Fanueil Hallu u Bostonu, 1978.
U 502. epizodi WGBH serije "The Advocates" pitanje debate je glasilo: "Da li SAD treba podržati pravo Palestinaca na 'samoopredjeljenje' u bliskoistočnom mirovnom sporazumu?" Nitaj je žestoko prigovorio, tvrdeći da su Palestinci dio jedne velike arapske nacije, i kao takvi ne zaslužuju priznanje kao zaseban narod koji posjeduje pravo na državnost.
Televizijska publika se velikom većinom složila s njim: glasalo je oko 8.000 gledalaca i čak je njih 77% bilo protiv palestinskog samoopredjejenja.
37 godina poslije...
Ben Nitaj, čovjek sa crnom kosom i izvanrednim stasom je sada sijed i debeljuškast. Njegov skraćeni amerikanizirani nadimak se vratio u prvobitno ime pune dužine, hebrejskog oblika: Binyamin Netanyahu. Trenutno je premijer Izraela, ponovno izabran ove godine za četvrti mandat, vežući se time za rekord prvog izraelskog premijera David Ben-Guriona. Ako Netanyahu do kraja odsluži svoj mandat- što je vrlo neobična pojava za izraelski nestabilni parlament- postat će izraelski premijer s najdužim stažom u povijesti ove države.
Vrijeme nije smekšalo njegovu ličnost. Netanyahu nije izgubio ni tračak samopouzdanja i arogancije, što je okarakteriziralo njegov nastup u Bostonu. Međutim, dok Netanyahu drži do svojih dugogodišnjih stavova s izuzetnom istrajnošću, njegov predsjedavajući režim, kojim i dalje negira palestinsko samoopredjeljenje, više nije prihvatljiv kao što je nekad bio.
U stvari, današnji brojevi su gotovo suprotno od onoga što su bili u 1978. Glasanje javnog mnijenja koje je sproveo Shibley Telhami, za Brookings u decembru 2014. godine, otkrilo je da 73 % Amerikanaca favorizuje pravo Palestinaca na državnost, na Zapadnoj obali i Gazi, ili jednu država s jednakim državljanstvom za izraelske Jevreje i Palestince. Ako je rezolucija o dvije države postala irelevantna, zbog stalne ilegalne kolonizacije Izraela na područje palestinske Zapadne obale i istočnog Jeruzalema, 66% Amerikanaca podržava ravnopravnost.
Kako je Netanyahu zapravo izgubio?!
Samo 32 posto prednost daje vječnom izraelskom aparthejdu, kroz mnogobrojne vojne okupacije ili pripajanje palestinske zemlje bez odobravanja Palestinacima građanskog prava. Jednostavno rečeno: Ben Nitaj možda jeste dobio raspravu 1978. godine, ali je Binyamin Netanyahu izgubio raspravu u 2015. godini.
Sramotno završno posredovanje u mirovnom procesu je učinilo da Izrael ustraje u odbijanju da prizna palestinsku državu. Državni sekretar John Kerry je svjedočio prije Kongresa, i ustanovio da pri većini postoji otvorena dvogodišnja prilika za uspostavu palestinske države. Ta izjava je zabilježena u aprilu, 2013., prije nego li su njegovi uzadludni napori pretrpjeli neuspjeh. Nakon što su Kerryjevi pokušaji propali, Netanyahu je zatvorio vrata, izjavljujući u martu da palestinska država neće biti uspostavljena dok je on na vlasti.
Nikada dostavljena rezolucija između dvije države sada je nepovratno srušena, a Izraelu više ništa ne ostaje nego samo da prikrije svoju brutalnost i izvine se za okrutnost. Izraelski razarajući napad na Palestince u pojasu Gaze posljednjeg ljeta, česte pucnjave, 'žive vatre' i još mnogo toga ukazuje da su država i društvo nekontrolisani.
Cionizam, prisutan u Palestini stoljećima, i namjera iz 19. stoljeća kojom se nameće ekskluzivistička država za manjinsku, doseljeničku, kolonijalnu populaciju na štetu većine lokalnog stanovništva, se sada urušava.
Broj izgnanika se povećava iz dana u dan zbog toga što civilno palestinsko društvo vodi kampanju bojkota i sankcija protiv Izraela. Izrael i Netanyahu su toliko očajni da su zbog spašavanja židovske države izjavili da je glavni muftija Jerusalema, Mohammed Amin al-Husseini, odgovoran za ubjeđivanje Adolfa Hitlera da istrijebi židovski narod. Nema veze što je Hitler iznio svoju antijevrejsku netrpeljivost u "Mein Kampfu", 16 godina prije sastanka s Al-Husseinijem, ili to da su nacisti 'masovno ubijanje Jevreja' započeli mjesecima prije Hitlerovog jednosatnog sastanka s palestinskim vođom.
Vrhunac podstrekivanja
Okrivljavanje Palestinaca za holokaust je vrhunac izraelskog podstrekivanja. Netanyahuovo demoniziranje i ocrnjivanje Palestinaca je s ciljem izazivanja i opravdavanja 'svega i više', što je kulminiralo bitku. Kao što Noam Sheizaf napominje, jedini razlog zbog kojeg bi Netanyahu, sin profesora historije, izjavio ovu apsurdno tvrdnju jeste kako bi pokazao da je nemoguće pregovarati, ili uopšte govoriti, s drugom stranom i da se s njima mora boriti do krvavog kraja.
Poređenje nekoga s nacistima je u historijskom kontekstu i značaju. Iako je Netanyahu izjavio historijsku glupost, premijer nije budala. Njegov očaj se treba uzeti u obzir s najvećom ozbiljnošću.
Izvor: Huffingtonpost.com