POEZIJA: Ne odustaj!

Kad gusti oblaci prekriju tvoja vrata i prozore

i Svjetlu se ne nazire sjaj…

Ne odustaj!

Kad ti svijet okrene leđa

i srce ti se poput stakla

razlomi na tisuće komada…

Ne odustaj!

 

Kad uhvati te beznađe i tuga,

a život ti se u lice smije i ruga…

Ne odustaj!

Kad na leđima nosiš teško breme

i pregazi te vrijeme…

Ne odustaj!

Kad te život odvuče na drugi kolosijek,

a tračnicama se gubi svaki trag…

Ne odustaj!

Kad na platnu tvog života

počnu dominirati tamne boje…

Ne odustaj!

Kad se tvoja unutarnja konstrukcija počne raspadati

i više ne znaš tko si…

Ne odustaj!

Kad tvoji koraci postanu teški

i izgubiš svoj ritam života…

Ne odustaj!

Kad se osjećaš poput nasukanog broda na pustoj obali,

a nikog nema da pruži ti ruku…

Ne odustaj!

Kad izgubiš svoj unutarnji kompas

i osjećaš se kao da toneš u živo blato…

Ne odustaj!

Kad se osjećaš poput usamljenog vuka

koji gustom šumom luta

u potrazi za čoporom…

Ne odustaj!

Kad stranice tvoje životne knjige počnu blijedjeti,

a tvoj dah postane sve slabiji…

Ne odustaj!

Kad se osjećaš kao zatvorenik u svom vlastitom tijelu

i počinješ sve više ličiti na hodajuću ljušturu

u kojoj više nema života ni strasti…

Ne odustaj!

Tvoja duša te neprestano zove i moli:

Ne odustaj!

Ne odustaj od sebe i Iskre Svjetlosti koja je u tebi!

Ne odustaj od sebe i od Onoga Koji život stvara!

Ne odustaj od sebe i od Onoga Koji Sam Život Jest!

 

 

Milan Troskot, Živi trenutak