Više od 90 posto ljudi nosi uspavani virus koji može izazvati kobnu reakciju

Više od 90 posto svjetske populacije nosi virus Varicella zoster, ili VZV, koji uzrokuje vodene kozice, a koji leži uspavan u njihovom nervnom sistemu. Većina ljudi virus dobije kada dobije vodene kozice u dječjoj dobi.

Za otprilike trećinu ovih ljudi isti će se virus ponovno aktivirati godinama kasnije i uzrokovati herpes zoster. Dok je većina ljudi upoznata s bolnim osipom koji VZV uzrokuje kod herpesa, malo ko zna da se može pojaviti široki spektar drugih komplikacija čak i bez vidljivih kožnih simptoma.

Među najtežima je moždani udar, posebno ishemijski moždani udar, koji se događa kada je dotok krvi u mozak ograničen sužavanjem arterija ili blokiran ugruškom, piše Science Alert.

Osobe s herpesom zosterom imaju približno 80 posto veći rizik od moždanog udara od onih bez te bolesti, a taj rizik ostaje povišen do godinu dana nakon što se osip povuče. Rizik od moždanog udara gotovo je udvostručen za one s osipom na licu, a utrostručen za one mlađe od 40 godina.

Nije potpuna slika
Mehanizam iza ovog dugotrajnog rizika od moždanog udara uglavnom je nepoznat. Neki istraživači smatraju da direktna infekcija arterija može biti uzrok.

Međutim, neke karakteristike VZV infekcija sugerišu da to nije potpuna slika. Uobičajena tema VZV infekcija je hronična upala koja se širi izvan izvornog mjesta infekcije, koja može trajati sedmicama do mjesecima nakon što se virus više ne može detektovati i vjerovatno ponovo miruje.

U nedavno objavljenom istraživanju Andrewa Bubaka, profesora na Medicinskom fakultetu Univerziteta Colorado, otkriveno je da reaktivacija VZV-a pokreće stvaranje ćelijskih vrećica ili egzosoma koji nose proteine koji doprinose zgrušavanju krvi i upali. Povećanje ovih proteina može dovesti do povećanog rizika od moždanog udara.

Egzosomi su male vezikule ili vrećice ispunjene tečnošću, stvorene unutar ćelija u cijelom tijelu. Oni su poput platnenih torbi koje nose teret, poput proteina i nukleinskih kiselina, od ćelije do udaljenih tkiva. Iako su ključni za bitne biološke funkcije poput komunikacije između stanica, egzosomi također mogu igrati ključnu ulogu u napredovanju bolesti i meta su lijekova za mnoge bolesti.

Istraživanje je imalo za cilj vidjeti razvijaju li pacijenti od herpesa egzosome koji nose proteine uključene u zgrušavanje krvi, povećavajući rizik od moždanog udara. Tako su naučnici izolirali egzosome iz krvi 13 pacijenata u vrijeme osipa od herpesa i uporedili ih s egzosomima izoliranim od zdravih donora. Kada su analizirali sadržaj tih egzosoma, otkrili su da pacijenti s herpesom imaju devet puta viši nivo proteina zgrušavanja nego zdravi pacijenti.

Štaviše, otkrili su da egzosomi pacijenata s herpesom još imaju povišene nivoe ovih proteina tri mjeseca nakon početnog osipa.

Vakcina postoji
Kako bi funkcionalno potvrdili da sadržaj ovih egzosoma može potaći zgrušavanje, naučnici su izložili trombocite – stanične fragmente koji učestvuju u zgrušavanju krvi – zdravih ljudi egzosomima bilo pacijenata oboljelih od herpesa ili zdravih ljudi.

Otkrili su da je izlaganje trombocita egzosomima herpesa izazvalo njihovo zgrušavanje i formiranje agregata s drugim vrstama krvnih ćelija, kao što bi se dogodilo pri stvaranju krvnog ugruška.

Ova otkrića upućuju na to da bi egzosomi mogli biti potencijalni mehanizam za to kako virus varicella zoster povećava rizik od moždanog udara kod pacijenata s herpesom.

Vakcina Shingrix za sprečavanje herpesa, koje je odobrila američka Uprava za hranu i lijekove, dostupno je za odrasle osobe u dobi od 50 i više godina i odrasle osobe s oslabljenim imunitetom u dobi od 18 i više godina. Međutim, oni s najvećim rizikom od moždanog udara mlađi su od 40 godina i nisu podobni za Shingrix.

Veliki dio tih pojedinaca vjerovatno nije bio vakcinisan protiv vodenih kozica u dječjoj dobi, budući da je vakcina protiv vodenih kozica odobrena u SAD-u tek 1995. godine, a udio vakcinacije odraslih u to je vrijeme bio prilično nizak.

Dok vakcinacija vakcinom protiv vodenih kozica značajno smanjuje rizik od herpes zostera, ipak je moguće da se latentna infekcija reaktivira i izazove bolest.

Iako ova studija pruža dokaze za potencijalni način na koji herpes zoster može uzrokovati povećan rizik od moždanog udara tokom i ubrzo nakon infekcije, potrebna su daljnja istraživanja o tome koliko dugo ovaj rizik traje.

Provode se naknadne studije kako bi se procijenilo koliko dugo pacijenti mogu imati povećanu sklonost stvaranju krvnih ugrušaka nakon što se infekcija herpesa razriješi.

Ove će longitudinalne studije također ispitati mogu li se egzosomi koristiti kao biomarkeri za praćenje rizika od moždanog udara nakon herpesa. Ipak, postoji nada se da bi ova otkrića mogla poslužiti za razvoj liječenja, kao i potaći ljude da se vakcinišu protiv herpesa.