Tragična sudbina Hispaniole: Kako su dvije bivše kolonije, susjedi na istom otoku, postali neprijatelji koji se udaljavaju? O eskalaciji progona Haićana iz Dominikanske Republike i neumoljivom rasizmu koji prolaze bez reakcije svijeta

Hispaniola, drugi po veličini otok u Karibima (nakon Kube), otok je na kojem su se smjestile dvije države. Na zapadnoj strani otoka nalazi se siromašna država Haiti, a na istočnoj je smještena stabilnija i financijski daleko uspješnija Dominikanska Republika.

Obje imaju sličan broj stanovnika. Haiti ima 11 milijuna, Dominikanska Republika oko 10.7 milijuna stanovnika. Dominikanska Republika je po površini skoro pa dvostruko veća. Jezik kojim se govori ostavština je kolonijalizma - u Dominikanskoj Republici (koja dok je bila kolonija se nazivala Santo Domingo, a tako se danas zove njen glavni grad) govori se španjolski, a u Haitiju francuski i kreolski.

Dominikanska Republika je čak 10 puta bogatija od Haitija. Već to samo po sebi kao da je recept za napetosti, no između ove dvije susjedne otočne države sukobi i krize traju već nekoliko stoljeća.

Posvetit ćemo se danas aktualnostima, no pritom je potrebno ipak ukratko pojasniti uzroke ovih napetosti. Naime, početkom 19. stoljeća obje zemlje su bile kolonije, jedna pod kontrolom Španjolske druga pod kontrolom Francuske. No, i tada su postojale poprilične razlike. Haiti je (za razliku od danas) bio znatno bogatija kolonija, ali to samo po sebi bila je jako loša vijest po tamošnje stanovništvo.

Naime, iako su i Francuska i Španjolska obje držale robove, Francuska je bila poprilično brutalnija u tome. Španjolska je pak imala zakone koje nisu dozvoljavali maksimalnu eksplotaciju robova u kolonijama dok je u slučaju Francuske gotovo sve bilo dozvoljeno.

Povijest dvaju kolonija i ujedinjene Hispaniole koja nije mogla takva opstati

Ne čudi stoga da je u Haitiju buknula revolucija. Bio je to zaista povijesno važan i fascinantan ustanak. Zapravo Haiti su se oslobodili od okupatora u jedinom primjeru gdje su robovi ustali i svrgnuli svoje robovlasnike preuzevši pritom kontrolu nad zemljom. Dakle, Haićani su 1804. srušili francusku vlast, a susjedni Dominikanci? Tamo je i dalje vladala Španjolska, no ne zadugo. Španjolska će uskoro postati zauzeta ratovima u samoj Europi te će njihova kolonijalna kontrola oslabiti. To je iskoristio Haiti koji je pak pokrenuo svoju novu vojsku te su anektirali španjolsku koloniju, ujedinivši pritom cijelu Hispaniolu!

Kako ih je narod dočekao u Dominikanskoj Republici? Vrlo pozitivno, kao osloboditelje. I sam haićanski (drugi) predsjednik Jean-Pierre Boyer poručio je po ulasku u Santo Domingo (glavni grad Dominikanske Republike): "Dolazim ovdje ne kao osvajač već voljom ovog naroda".

I sve je bilo dobro... neko vrijeme. Naime, uskoro su se Dominikanci počeli buniti da im Haićani nameću velike poreze, a i da generalno loše vladaju, rušeći lokalnu ekonomiju.

Napetosti su rasle i 1844. izbija žestoki rat na Hispanioli. Zanimljivo je spomenuti da bi se svakako očekivalo da će se bivši kolonizatori pokušati nekako uplesti u ovaj sukob, no on je zapravo bio iznenađujeće lokalan i "autentičan". Dominikanci su jednostavno postali krajnje frustrirani s haićanskim vodstvom koje je imalo namjeru koncentrirati svu vlast i moć u svojim rukama.

Jasno, pitanje rase i tad je bilo aktualno. U Dominikanskoj Republici je bilo znatno više bijelaca, ili pak mulata, nego u Haitiju (a za vrijeme Haićanske revolucije početkom 19. stoljeća mnogi bijelci i mulati su ubijeni samo zbog boje kože).

Tri ćelije i borba za slobodnu Dominikansku Republiku

Sve je zapravo krenulo godine 1838. kada su trojica Dominikanaca po imenu Juan Pablo Duarte, Ramon Matias Mella i Francisco del Rosario Sanchez (prva dvojica su bili bijelci) osnovali tajnu organizaciju otpora. Organizaciju su nazvali "La Trinitaria" zbog odluke da je podijele na tri manje ćelije, od kojih bi svaka djelovala gotovo bez znanja o tome što druge ćelije rade. Na taj vrlo tajanstven način, La Trinitaria je krenula u prikupljanje podrške od stanovništva, čak je uspjela tajno preobratiti dvije pukovnije haićanske vojske!

Bio je to brutalan i traumatizirajući rat koji će se završiti pobjedom Dominikanske Republike koja postaje slobodna i neovisna, a Hispaniola će ostati zauvijek podijeljena... No, odnosi između dvaju zemalja zapravo se nikada neće posve oporaviti, a uslijedit će brojne krize, pogranični sukobi, pa i masakri.

Masakriranje haićanskog stanovništva 1937. i kronologija brutalnosti

Naime, iako je Haiti bio poražen, znatan broj Haićana i dalje je živio u rubnim dijelovima Dominikanske Republike. Dominikanske vlasti su pak samo čekale pogodan trenutak za pokretanje etničkog čišćenja te su krenule sa svojim planom u listopadu 1937. (kad se već i ostatak svijeta polako priprema za veliki rat). Tadašnji dominikanski predsjednik Rafael Trujillo, tvrdeći kao Haiti skriva "dominikanske neprijatelje", naredio je napad na haićansko stanovništvo koje je živjelo unutar granica Dominikanske Republike. Bio je to strašan pokolj civila. Ubijeno je između 20.000 i 30.000 ljudi, a preživjeli su samo oni koji su pobjegli u Haiti. Drugim riječima, Dominikanska Republika počinila je potpuni egzodus (i pokolj) haićanskog stanovništva. Ipak, teško je reći u ovim sukobima tko je veća žrtva, a tko veći agresor jer i Haićani su - u prvim invazijama na Dominikansku Republiku još početkom stoljeća - itekako pokazali da mogu biti brutalni. U invaziji 1805. su u gradu Moca, između ostalog, obezglavili oko 40-ero djece u jednoj crkvi.

I nakon svih tih epizoda, jesu li dvije zemlje ikad postigle mir? Mir, da, ali svakako ne i dobre odnose, kao što ćemo uskoro i vidjeti.

Kako je Dominikanska Republika postala tako ekonomski uspješna dok Haiti tone sve dublje?

Ključna priča iz 20. stoljeća je ekonomsko "razilaženje" između Haitija i Dominikanske Republike. Naime, sve do sredine 20. stoljeća Haiti i Dominikanska Republika imali su okvirno sličnu ekonomiju po veličini. Danas pak Dominikanska Republika ima čak 1000% jaču ekonomiju (!) od Haitija.

Santo Domingo danas

Kako je došlo do toga? Zbog niza faktora. Veliki faktor svakako su interne borbe u Haitiju koje su potkopale razvoj zemlje i zapravo je unazadile. Drugi razlog je svakako vanjski utjecaj. Od početka 20. stoljeća SAD se aktivno upliće u unutarnju politiku Haitija, a podrška za brutalne diktature itekako su pridonijele kaosu koji se tamo desetljećima samo multiplicirao.

Tragedija Haitija je pak zapečaćena 2010. velikim potresom koji je razorio glavni grad Port-au-Prince te ubio najmanje 160.000 ljudi.

I kakva je danas situacija? Kako smo i rekli, Dominikanska Republika je danas daleko ekonomski razvijenija od Haitija stoga, očekivano, siromašni Haićani - bez obzira na brutalnu povijest izgona - nastoje domoći se teritorija Dominikanske Republike gdje često stižu "trbuhom za kruhom".

Nasilne deportacije, ne samo Haićana već i svih onih koji su "dovoljno crni" da bi prošli pod Haićane!

I što se događa s tim ljudima? Protiv njih se ne provodi genocid, kao nekad, ali su žrtve nasilnog izbacivanja. Izvori navode kako Dominikanske vlasti okupljaju i izbacuju na tisuće Haićana, deportirajući ih natrag u zemlju koja se upravo sada nalazi u možda i najgorem stanju još od razornog potresa. Naime, zemljom sve više upravljajju nasilne oružane skupine, a svaka deportacija natrag u Haiti može biti i potencijalna "smrtna kazna".

Nasilne deportacije, koje su eskalirale ovog mjeseca, izazvale su oštre kritike, pogotovo zbog činjenice da se deportiraju i djeca bez pratnje, kao i trudnice. Nadalje, tu je vrlo vjerojatno i element rasizma. Naime, većina stanovnika Dominikanske Republike identificiraju se kao pripadnici miješane rase dok su pak stanovnici Haitija većinom crnci. Stoga dolazi do nasilne deportacije ne samo Haićana već i svih onih koji "izgledaju kao Haićani" - uključujući i državljane Dominikanske Republike koji nikad u životu nisu bili na Haitiju!

U velikoj akciji ovog mjeseca koja je potrajala devet dana izbačeno je više od 20.000 ljudi. Očekuje se da bi, ako se uzmu u obzir i brojke od prethodnih nekoliko mjeseci, do kraja ove godine moglo biti deportirano oko 100.000 stanovnika. UNICEF procjenjuje da je protjerano i oko 1.800 maloljetne djece bez pratnje.

VIDEO: Reportaža - deportacija Haićana iz Dominikanske Republike

Granica između dvije otočne zemlje dugačka je oko 400 kilometara, a danas na prostoru Dominikanske Republike živi oko 500.000 Haićana. Većinom rade, očekivano, na poslovima koji su najlošije plaćeni, u poljoprivredi, građevini, uslužnim djelatnostima...

Haićani masovno emigriraju u Dominikansku Republiku od 1915., odnosno otkako je SAD okupirao Haiti (okupacija je trajala od 1915. do 1934. godine). Kako je to završilo već smo spomenuli, masovnim pokoljem Haićana 1937.

Kako to da su onda uopće nakon toga pustili ponovno Haićane da ulaze u Dominikansku Republiku? Iz interesa, dakako. Dominikanci su shvatili da im treba netko tko će raditi "prljave" poslove koje oni sami ne žele.

No, Haiti je ponovno u velikoj krizi, naročito nakon atentata na haićanskog predsjednika Jovenela Moisea. Politički proces je paraliziran, većina državnih institucija ne funkcionira.

Za ljude haićanskog podrijetla, naročito one koji već nekoliko generacije žive u Dominikanskoj Republici, deportacija u Haiti je strašna sudbina, a mnogi od njih jedva pričaju haićanski kreolski. Neki od njih u panici se pokušavaju vratiti natrag u Dominikansku Republiku, a tamo ih i dalje čeka progon koji se često svodi na njihovo podrijetlo i boju kože.

Na meti se znaju naći i crnci koji nemaju veze ni s jednom ni s drugom zemljom, samo ako su "dovoljno crni". Naime, američka ambasada u Santo Domingu objavila je kako su i neki američki državljani, crne boje kože, završili u pritvorima te su bili izloženi ispitivanjima od strane imigracijskih službi zadnjih mjeseci. "Postoje izvješća da se pritvoreni drže u pretrpanim pritvorskim centrima, bez mogućnosti osporavanja svog pritvora i bez pristupa hrani ili objektima za nuždu, ponekad i danima, prije nego što budu pušteni ili deportirani na Haiti", dodaje se.

Dominikanska argumentacija i povijesne nepravde na Hispanioli

Što pak kaže dominikanska strana na sve ovo? Oni, očekivano, tvrde da brane svoje interese. Iz dominikanskog ministarstva vanjskih poslova navode kako kriza na Haitiju "ozbiljno utječe" na dominikansku nacionalnu sigurnost, a "haićanski migranti opterećuju lokalne resurse".

"Dominikanska Republika je bila prisiljena deportirati velik broj migranata s Haitija koji više ne toleriraju situaciju u toj zemlji i koji nadmašuju dominikanske kapacitete. Dominikanska Republika to više ne može podnijeti", ističe se.

Dominikanski predsjednik, Luis Abinader, obećao je povećati broj deportacija, a njegova Vlada također radi na izgradnji zida na dominikanskoj granici s Haitijem.

Koje je rješenje? Teško će ga biti. Zapravo postoji opasnost da se ove neljudske deportacije pretvore u nešto još gore, u novi sukob kojima je prožeta povijest Hispaniole. Jedino rješenje, na koje se čeka jako dugo, je stabilizacija situacije u Haitiju, to je imperativ, ali Haiti se polako pretvara u nešto nalik "karipskoj Somaliji" gdje samo kaos vlada. Tvrdnje da je razlika između reda i kaosa u boji koži je, dakako, još jedan rasistički argument koji se često može čuti pri adresiranju situacija na Hispanioli. Američki negativni utjecaj na Haiti pritom se često jednostavno ignorira.

Povijesna je tragedija da ujedinjena Hispaniola nije opstala i da su lokalni animoziteti prevladali nakon oslobođenja od kolonijalizma. Šteta je i simbolično velika jer je upravo Hispaniola bila početak velike tragedije autohtonih naroda Amerika. Naime, Hispaniola je prvo mjesto gdje Europljani podižu svoja naselja po otkriću Novog svijeta. Današnji glavni grad Dominikanske Republike, Santo Domingo, jedno je od najstarijih naselja podignuto od strane Europljana u ovom dijelu svijeta - 1498. godine, za vrijeme jednog od tri putovanja Kristofora Kolumba. Otok će od tad pa sve do 17. stoljeća biti pod Španjolskom, odnosno dok se francuski gusari nisu počeli pojavljivati na zapadnoj strani otoka.

Većina današnjih stanovnika Haitija su pak potomci robova koji su iz Afrike dovođeni od strane Španjolaca i kasnije Francuza. Godina je 2022. i ti ljudi još uvijek pate. Svakako je riječ o velikoj povijesnoj nepravdi, ali ista ne posustaje. Dominikanska Republika, iako bivša kolonija, iako također prostor gdje žive potomci nekadašnjih robova, ipak se, zbog očitih faktora, smatra "više europskijom" te će se njena strana gledišta više uvažiti. Da, bit će kritike, izvješća organizacija za ljudska prava, ali patit će deportirani Haićani, a nerijetko i crnci koji ni nisu Haićani, dok se sam Haiti sve više pretvara u zemlju u kojoj život postaje nemoguć.

Izvor:Advance