Velika priča o sekti koja je htjela osvojiti Japan: Crkva ujedinjenja - od "trećeg Adama", notorne regrutacije labilnih do smaknuća bivšeg premijera

Sekte diljem svijeta operiraju na relativno sličan način. Cilj je pojedinca uvući što dublje, uz neizostavno "ispiranje mozga", kako isti ne bi mogao (niti želio) vratiti se natrag u vanjski svijet. Što dovodi do stvaranja sekti i kojekakvih okultnih pokreta? Bez obzira na religijsku, duhovnu ili pak "new age" priču, na kraju se stvari obično svode isključivo na novac ili utjecaj (najčešće oboje). No, utjecaj sekti ponekad može postati tako značajan da isti trese i same temelje države - ili pak njene vrhove.

Danas ćemo pričati o sekti koja je došla do samog vrha, a možda se s njega na kraju sruši. Možda i ne, a ishod će imati posljedice i na samu zemlju. Govorimo o Japanu, a sekta koja će biti naša tema je Crkva ujedinjenja (dalje u tekstu - CU).

Oni koji nisu ranije čuli za CU zasigurno su čuli nakon atentata na bivšeg japanskog premijera Shinzoa Abea. 8. srpnja ove godine Abea je ubio 41-godišnjak po imenu Tetsuya Yamagami. Prema njegovim riječima bio je gnjevan zbog činjenica da je njegova majka postala žrtva CU-a. Naime, Yamagamijina majka uključila se u CU još 1998. godine te je kasnije prodala kuću i zemlju na kojoj je živjela s troje djece da bi "crkvi" donirala 100 milijuna jena (oko 720.000 USD). Zbog tog poteza je, razumljivo, njena obitelj uskoro bankrotirala.

Tetsuya Yamagami prošao je pakao zbog toga. Za početak, zbog financijskih problema nije uspio upisati se u sveučilište iako je bio iznimno uspješan učenik u srednjoj školi. Zbog teške obiteljske situacije njegov brat je počinio samoubojstvo - zatim i njegov otac.

Tetsuya Yamagami za vrijeme privođenja nakon što je izvršio atentat na bivšeg japanskog premijera Shinzoa Abea

Dakle, Yamagami je gotovo cijelog svog odraslog života gajio mržnju i prezir prema Crkvi ujedinjenja koju smatra da mu je uništila život, obitelj... Odlučio se stoga na osvetu protiv sekte koja je poharala brojne japanske obitelji. Smislio je plan da će ubiti Hak Ja Han - udovicu pokojnog osnivača CU-a, Myunga Moona, koja je trenutačno liderica CU-a.

No, vjerojatno nije bio jedini kojem je takvo što palo na pamet, a zbog toga je Han imala iznimno veliku zaštitu te je u konačnici Yamagami shvatio da joj se jednostavno ne može približiti. Odlučio se stoga na drugu metu - bivšeg japanskog premijera Shinzoa Abea koji se nalazio na vlasti od 2006. do 2007., a kasnije i od 2012. pa sve do 2020. godine.

Ali zašto baš njega? Zato jer ga držao odgovornim za širenje utjecaja CU-a u Japanu, njega, a još više njegovog djeda, Nobusukea Kishija. Naime, Kishi je bio utemeljitelj Liberalne demokratske stranke (LDP) koju će kasnije predvoditi njegov unuk Abe, a sama stranka (poprilično konzervativna po svjetonazoru bez obzira na naziv "liberalna") od početka bila je vrlo bliska s Crkvom ujedinjenja.

To pak znači da je, barem za Yamagamija, Shinzo Abe bio vrlo direktan simbol utjecaja CU-a u Japanu. Je li Abe bio aktivan član? Ti detalji, očekivano, nisu poznati, no činjenica jest da je hvalio njihov rad, uključujući CU i vezane organizacije. Protiv njegovih izjava 2019. glas je digla i japanska organizacija Nacionalna mreža odvjetnika protiv duhovne prodaje. O kakvoj je pak "prodaji" ovdje riječ? Uskoro će biti jasnije...

No, prije nego krenemo unatrag, što se trenutačno događa? CU je svakako u problemima otkako je Abe ubijen. Zapravo moglo bi se reći da im je Yamagami zadao jako težak udarac izvršivši atentat na bivšeg japanskog premijera. Kako to? Tako što se vladajuća japanska stranka LDP naglo želi distancirati od CU-a. Danas se najavljuje pokretanje velike istrage o djelovanju CU-a u Japanu, a stranka je objavila da prekida sve veze s Crkvom ujedinjenja te se prijeti izbacivanjem iz stranke svima koji odmah ne raskrste sve odnose s CU-om.

Toliko o aktualnostima, vrijeme je da pogledamo kako točno operira CU. Riječ je o, kako se to često naziva, "novom religijskom pokretu" (kakvih u svijetu ima dosta, a i modus operandi im je često vrlo sličan!). CU je osnovana 1. svibnja 1954. godine pod nazivom "Sveta duhovna asocijacija za ujedinjenje svjetskog kršćanstva". Osnovana je u Seulu, glavnom gradu Južne Koreje, a osnovali su je Sun Myung Moon i njegova već ranije spomenuta supruga Hak Ja Han. Često ih se od strane sljedbenika naziva "istinskim roditeljima" (čime se odmah sugerira da oni stvarni, biološki, nisu dobri!).

CU je okvirno bazirana na Bibiliji i kršćanstvu. Primjerice, prema doktrini CU-a (koju je, dakako, napisao Moon) Isus je bio "drugi Adam", a treći? Nije teško pogoditi, zar ne? Sun Myung Moon, dakako!

Izuzev religijske ikonografije i priča koje su valjda skrojene da bi bolje prošle u ovom dijelu svijeta, CU ima i poprililno snažno izražene političke stavove, prije svega anti-komunizam. CU izjednačava komunizam sa "sotonom" te se stalno, kako tvrde, aktivno bore protiv toga. Jasno, žele što prije vidjeti i ujedinjenje dvaju Koreja, odnosno poraz Sjevera.

No, kako smo i rekli, tijekom godina su zgrnuli velik novac i velik utjecaj. Uspjeli su regrutirati ljude iz biznisa, politike, često vrbujući ih dok su još mladi, studenti, tragajući stalno za perspektivnim kandidatima, "novim vjernicima", kako bi ih što prije uvukli u svoje redove te imali velike benefite kasnije.

U Japanu su se pojavili 1980-ih godina i unatoč otporu uspjeli su se proširiti, integrirati i postati vrlo moćna sekta.

Kako dolaze do novih članova i kako iste pretvaraju u svoje "robove"? Priču o životu unutar CU-a ispričao je u razgovoru za list Japan Times bivši član Koji Ishikawa.

Njegova priča, koja je jako slična kao i mnogih koji su prošli kroz CU (a neki nisu nikad ni izašli), počinje u proljeće 1999. godine. Bio je na prvoj godini fakulteta u gradu Atsugi (u blizini Yokohame). Kao i mnogi mladi ljudi Ishikawa je tek trebao stasati u jedan novi svijet, svijet odraslih ljudi, a to je period koji može biti vrlo izazovan i težak. Došao je na fakultet bez da je ikog tamo poznavao, a više od svega htio se uklopiti i steći prijatelje. Nije mu to baš polazilo za rukom. Ispite je polagao bez problema, ali pronaći društvo pokazalo se kao znatan izazov.

I onda jednog dana prilazi mu kolega kojih godinu dana stariji od njega. "Zašto se ne priključiš u naš međunarodni klub razmjene?", upitao ga je. Dakako, Ishikawa je bio oduševljen da ga je uopće netko primjetio. Gotovo godinu dana je proveo sam, živeći po prvi put izvan roditeljske kuće, u iznajmljenom malenom stančiću gdje su mu se dani prvo sveli na pripreme za prijamni ispit, a sada predavanja na fakultetu.

Prihvatio je poziv i krenuo s novim poznanikom u novi "klub" koji mu je zvučao kao nešto zanimljivo. Dakako, nije znao da ga ovaj zapravo odvodi u "bazu" za regrutaciju novih članova za CU.

Stigao je u zgradu gdje se nalazila soba koja se nazivala "video centar", a tu su se puštale video snimke utemeljitelja CU-a Moona. Očekivano, na snimkama se Moon prikazuje kao vrlo utjecajna i važna osoba. Na jednoj snimci se grli sa zadnjim sovjetskim liderom Mihajlom Gorbačovom, na drugoj drži govor pred brojnim međunarodnim predstavnicima.

Ishikawa je bio zaintrigiran, no nije uopće znao ni tko je Moon ni da je isti lider CU-a. Kolega koji ga je doveo i predstavio drugima bio je vrlo srdačan prema njemu, stalno smješkajući se. Pitao je kako mu je na fakultetu, izgledalo je kao da ga zaista zanima što je Ishikawi nakon sve te izolacije jako imponiralo.

Nedugo zatim upitali su ga bi li došao na njihov dvodnevni seminar. Ishikawa pristaje.

Dvodnevni seminar održan je u gradu Tsuchiura, u jednom od sjedišta CU-a. Bilo je tamo oko 30-ak brucoša njegovih godina. Ishikawi se to dopalo te se odmah ponadao da bi ovdje mogao steći nove prijatelje.

Seminar se sveo na čitanja iz biblije, a ručak, sjeća se Ishikawa, bio je puno obilatiji od onog kakav se posluživao u studentskoj kantini. No, odmah je uočio i neke pomalo čudne specifičnosti... Primjerice, novopridošli nisu smjeli komunicirati međusobno, već samo sa starijim članovima, a takav je bio i raspored sjedenja.

U popodnevnim satima igrali su sport, a navečer je održano natjecanje u raspravama gdje je svaki novi bio sparen sa starijim. Ishikawin tim je pobijedio te su ga mnogi hvalili... Kasnije će saznati da je to sastavni dio taktike. Svaki potencijalni novi član se temeljito studira te ih dosta hvale da bi im ojačali samopouzdanje, odnosno da bi im dali ono što im kronično nedostaje u "vanjskom svijetu".

"Dvodnevni kamp su zapravo bila ulazna vrata prema ispiranju mozga. Crkva tamo probire studente i odbacuje one koji im se ne čine dovoljno ozbiljni. Ja sam im odgovarao, odmah su uočili da sam lojalan", ispričao je Ishikawa.

Roditeljima nije ni rekao gdje ide jer je, kako sam kaže, "želio se osjećati odraslo".

Nakon dvodnevnog seminara uslijedio je šestodnevni, a kasnije i u trajanju od 40 dana (preko ljetnih praznika).

Tek na drugom seminaru je Ishikawa shvatio da se tu zapravo radi o CU skupu! Nije znao previše o njima, ali svakako je čuo za njih te da se percipiraju kao notorna i opasna skupina koja ljude uvlači u svoje redove. Pokušao je otići, ali bilo je prekasno. S njim su razgovarali sve do jutra uvjeravajući ga da nema smisla da sad ode, da sve što je čuo o njima su samo laži, da im je stalo do njega, da ostane...

Za mladog studenta taj osjećaj pripadnosti za kojim je toliko žudio bio je nešto što mu nije dalo da tek tako ode. Ostao je.

Do početka 40-dnevnog seminara od inicijalnih 30-ak brucoša njih oko polovica je otpalo. Ishikawa koji je ostao brzo je uočio da ovaj treći seminar odudara od prethodnih. Radikalniji je, poruke su ekstremnije. Odjednom se spominje komunizam koji se naziva najvećim zlom, a svi stavovi i sve poruke iz vanjskog svijeta označavaju se kao "mišljenja sotone".

Nakon 40-dnevnog seminara došla je nova faza. Ishikawa se preselio iz svog stana u novi gdje je živio s još četvero "novih vjernika". Do tad je prošlo već oko pola godine otkako su ga regrutirali.

Pravi povod njegovog članstva uskoro će biti vidljiv. Kao prvo od njega i njegovih novih kolega tražilo se da predaju sav novac koji su im roditelji slali. Novčanike također nisu smjeli imati, a sve potrepštine za njih je nabavljala organizacija. Imali su tri jela na dan pripremljena od strane drugih regrutiranih studenata. Alkohol je bio zabranjen.

Uskoro su se molili pod slikama osnivača Moona i njegove supruge Han. Televizija i radio bili su zabranjeni, a za vrijeme jela imali su zadatak iznositi izvještaj o međusobnom "napretku" po pitanju usvajanja doktrine.

Zatim su na red došle i druge obveze, glavne obveze. Naime, od vjernika se očekivalo da sve svoje vrijeme podrede Crkvi ujedinjenja. To znači da su ujutro odlazili na predavanja, a zatim bi cijeli dan, do 21 sat, radili na prodavanju.

Prodavanju čega? Slalo ih se da idu od vrata do vrata i prodaju ručnike po cijeni do 2000 jena. Ali zašto bi itko kupovao ručnike od studenata na vratima? Rečeno im je da moraju reći kako su ručnike izradila djeca i volonteri s nesposobnostima. Drugim riječima, morali su lagati i igrati na kartu dobrote svojih sugrađana!

Slalo ih se i izvan grada, zapravo vrlo često su slani u mala ribarska naselja u regiji Kanto. Pretpostavka je bila da su ljudi tamo "boljeg srca" nego u gradu te da će prije dati novac u takve svrhe.

Očekivano, neki novi regruti bili su šokirani idejom da moraju lagati i na takav način prikupljati novac. No, na njih je tad izvršen pritisak te im je rečeno da moraju to raditi, da je to "za viši cilj". Savjetovano im je i da moraju postati maksimalno učinkoviti, a jedan od savjeta je bio: "Radite to kao da ste mrtvi".

Zatim ih se počelo buditi u 6 ujutro te su svi morali zajedno ponavljati bizarnu mantru: "Prodavat ćemo kao da nam životi o tome ovise!". Zaista i jesu, nekad i po 14 sati na dan.

Kako se moglo i očekivati, uz toliki angažman oko prodaje od vrata do vrata za CU, Ishikawa je bio totalno iscrpljen. Na redovnim predavanjima na fakultetu često bi zaspao. Nekoć odličan student došao je do toga da je izgubio i godinu.

A njegovi roditelji? Sve je vješto krio od njih (kako mu je i naređeno). No, kršćanska crkva u Tokiju saznala je preko jednog bivšeg člana CU-a da je Ishikawa "unutra" te su oni kontaktirali njegove roditelje ne bi li pokušali ga zajedno izbaviti.

Da, pritom valja istaknuti kako postoji i veliki prijepor između "regularne" kršćanske crkve u Japanu te kvazi-kršćanskih sekti kao što je CU - iako kršćani predstavljaju oko samo 1.5% populacije Japana.

Uglavnom, roditelji su saznali da je Ishikawa član CU-a. Zajedno s lokalnim pastorom počeli su planirati kako ga izvući. Prvi pokušaj je propao tako što im je Ishikawa doslovno pobjegao iz automobila kad su ga pokušali odvesti.

Bio je u paničnom strahu. U Crkvi ujedinjenja su mu rekli da ako ga ikad ulove "sotone iz vanjskog svijeta" da će ga "zaključati, mučiti i činiti mu grozne stvari".

Majka i otac su bili očajni, ali nisu odustajali. Tek iduće godine pružila im se prilika. Odveli su ga, silom, i zatvorili u sobu. Pazio ga je otac, a mjesec dana u posjetu mu je dolazio pastor.

Iako mu je objašnjeno što CU radi i iako je Ishikawi sve to bilo jasno, on se jednostavno nije mogao odvojiti od njih... CU je za njega postala nezamjenjiva zajednica.

Ipak, malo po malo, uspjeli su ga nagovoriti da dođe na mise te je tamo upoznao druge ljude koji su bili dio CU-a, ali su uspjeli pobjeći.

U konačnici Ishikawa nije uspio pobjeći od religije, ali mu jesu zamijenili sektu s jednom "mainstream" pričom. Na Božić 2003. godine je kršten, a u rujnu 2004. je diplomirao.

Četiri duge godine proveo je u Crkvi ujedinjenja te danas iz prve ruke svjedoči koliko je teško bilo napustiti istu čak i kad je bio svjestan njihove prakse.

Dakako, ovo je i priča o ljudskim mentalnim stanjima. Ljude koji su usamljeni, osjećaju se da ne pripadaju nigdje, lako je regrutirati za toliko toga, sekte poput CU-a samo su jedan od predatora koji vreba. No, u slučaju Japana stvar je otišla jako daleko, do toga da je zbog CU-a bivši premijer Shinzo Abe platio glavom. Pitanje je pak kako će njegov ubojica ostati upamćen jer njegov čin sada dovodi do vala promjene unutar Japana. Čini se kao da se neumoljiva aura CU-a počinje raspadati. Imali su, čini se, godinama zaštitu na samom vrhu, a sad to gube. Narod je gnjevan, a političari kakvi jesu spremni su izdati i vlastite sekte da bi zadržali vlast!

Ishikawa je davno pobjegao, a ovih dana nevidljiva vrata kontrole se otvaraju i uskoro bi moglo biti puno "oslobođenih". Ali to je priča još i veća od njih, to je priča o cijelom Japanu, možda i šire, priča o eksploataciji ljudske samoće s ciljem stvaranja kulta koji je želio uzeti, kad bi mogao, i samu državu. Danas se CU u Japanu raspada, možda ne po zadnji put, ali slične pojave žive i grabe diljem svijeta, a ciljevi su im uvijek isti.