Washington post: Rusija kao novi svjetski policajac

Putin je odlučio da zakorači u Siriju, kao što je Primakov vjerovatno savjetovao. Ruska intervencija je mjesecima polako pripremana, a američki analitičari su izgleda propustili njenu vojnu dimenziju i posljedice, piše The Washington Post.

Kum vojne intervencije Rusije u Siriji je Jevgenij Primakov, bivši premijer Rusije i šef njene obavještajne službe, i decenijama i vodeći arabista Rusije. 

Znak utjecaja koji Primakov ima na ruskog predsjednika Vladimira Putina bio je neobični hvalospjev koji je prije četiri mjeseca Putin održao na sahrani svog prijatelja, u Moskvi, navodi ovaj list.

The Washigton post piše: “Primakov je imao globalnu viziju, bio je otvoren i hrabar u svom razmišljanju", rekao je ožalošćeni Putin, i dodao da je, imajući na umu interese i moć Rusije, Primakov nakon pada Sovjetskog Saveza "dobio zemlju u veoma ozbiljnoj krizi" .

"Njegovo razumijevanje Bliskog istoka je bilo ogromno, a njegov utjecaj van Rusije nesporan. Mnogi su razgovarali s njim, tražili njegov savjet, podijelili sa njim svoje planove i akcije. Mogu reći da ovo također u punoj mjeri važi i za mene", rekao je tada predsjednik Rusije, a stoji u tekstu američkog lista.

“Putin je krenuo sa odlučnošću kojom bi se Primakov divio - ali koje bi također mogao da ocijeni kao rizično. Slanjem ruskih borbenih aviona, vojnika i tenkova u Siriju, Putin je povukao jedan od najhrabrijih ruskih vojnih poteza od 1945. On je započeo da obnavlja Primakovljev san o ruskom utjecaju u arapskom svijetu, ali po cijeni tereta borbe protiv muslimanskg ekstremizma, koja je toliko iscrpljujuća za Sjedinjene Države”, navodi The Washington post.

Prema pisanju ovog lista Primakov je simbolizovao ideju da ruska moć nije mrtva u post-sovjetskoj eri, a da Moskva nije stalno mlađi partner Vašingtona.  Ključni momenat za njega je došao 1999. godine, kada je kao premijer okrenuo svoj avion na putu ka Sjedinjenim Državama i odletio kući, pošto je saznao da će NATO vojno intervenisati na Kosovu, uprkos ruskim željama.

Rusi to zovu "Primakovljev obrt". Poruka je bila da je Rusija preslaba da zaustavi vojnu akciju, ali da se neće krotko pokoriti diktatu SAD.

Ruski list Izvestija je u julu objavio pomen Primakovu, u kome je naglasio njegovu ulogu u učvršćivanju nezavisnosti i dostojanstva Rusije u danima nacionalnog očaja: "On je uspio da zaustavi to ponižavajuće klizanje Rusije prema statusu zemlje u stečaju" i “preoblikuje spoljnu politiku Rusije, vraćajući čast i pristojnost."

Primakovljeva specijalnost je bila arapski svijet. On je bio ključan za odnose Rusije i njenih glavnih arapskih saveznika, Bašara al Asada u Siriji i Sadama Huseina u Iraku.

Kada je tokom Primakovljeve karijere američka snaga na Bliskom istoku, sa sjedištem u Izraelu, bila u porastu, Rusija je gubila jednog saveznika za drugim. To je počelo protjerivanjem iz Egipta 1972. godine i nastavljeno rušenjem režima u Iraku i Libiji.

Putin je odlučio da zakorači u Siriju, kao što je Primakov vjerovatno savjetovao.

Ruska intervencija je mjesecima polako pripremana, a američki analitičari su izgleda propustili njenu vojnu dimenziju i posljedice.

Predsjednik Obama i državni sekretar Džon F. Keri su pozdravili veće rusko diplomatsko učešće u regionu, poslije generalno korisne uloge Moskve u nuklearnim pregovorima sa Iranom.

Oni očigledno nisu predvidjeli da će Rusija, kao uvod u diplomatiju, nastojati da na bojnom polju ojača sirijskog predsjednika Bašara al-Asada

Putin nije dvosmislen u svojim namjerama. U septembarskom govoru u Ujedinjenim nacijama je rekao: "Sada je očigledno da je u nekim zemljama Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike stvoren vaakum koji je doveo do pojave anarhije. . . . Mislimo da je odbijanje saradnje sa sirijskom vladom i njenim oružanim snagama, koje se hrabro bore protiv terorizma, ogromna greška."

Za SAD, vojna intervencija u Iraku je bila "rat izbora." Ali, čini se da je za Putina borba protiv Islamske države egzistencijalno pitanje, zbog velikog i rastućeg muslimanskog stanovništva u Rusiji.

Ako Rusija zaista želi da predvodi borbu protiv Islamske države, to bi moglo da znači fundamentalnu promjenu u odnosima moći na Bliskom istoku - sa Rusijom koja teži da postane ne samo zaštitnik Asada, već i Evrope uplašene zbog terorizma, izbjeglica i problemom snabdijevanja energijom.

Na septembarskom skupu u Ujedinjenim nacijama, irački premijer Hajder Al-Abad je pitao Putina da li je mislio ozbiljno kada je govorio o borbi protiv  džihadista.

Prema iračkom zvaničniku, Putin je odgovorio da je riješen da se ozbiljno suoči sa prijetnjom 2.000 ruskih državljana koji su se pridružili Islamskoj državi.

Primakov je sanjao o oživljavanju ruske moći na Bliskom istoku i na globalnom nivou. Putin sada to radi. To je promjena, prepuna opasnosti, i za Rusiju i Sjedinjene države, koja može izmijeniti odnos snaga u regionu i svijetu.

(Kurir.rs/The Washington post)