Zašto Sjeverna Koreja ispaljuje toliko projektila?
Milioni stanovnika sjevernog Japana imali su deja vu osjećaj u utorak ujutro kada su bili upozoreni da sjevernokorejski projektil leti iznad njih. Pet godina ranije dva puta su ih iz sna probudila upozorenja japanske vlade da potraže sklonište nakon što je Pyongyang lansirao projektile.
Projektil srednjeg dometa u ovotjednom testiranju bio je daleko od krovova seoskih kuća na Hokkaidu – letio je na visini od 1000 km i stigao do Tihog oceana, gdje je bez incidenta završio u moru više od 3000 km istočno od Japana, piše The Guardian.
Međutim, izazvao je razumljivu zabrinutost među stanovnicima, iako njegov rekordni let nije bio zamišljen kao poruka Japanu, već Bidenovoj Bijeloj kući.
Važan je kontekst
Kao što je slučaj sa svakim drugim velikim iskazivanjem sjevernokorejske vojne moći, vrijeme i kontekst jednako su važni kao i bilo koji pokazatelj da oružje režima postaje tehnološki naprednije - i sve više prijeteće.
Konsenzus među promatračima Pyongyanga bio je da će sjevernokorejski vođa, Kim Jong-Un, izbjegavati bilo kakve radnje koje bi mogle odvući regionalnu pozornost od Kine - glavnog saveznika Sjevera i najvećeg donatora pomoći - koja se priprema za održavanje kongresa Komunističke partije 16. listopada.
Ipak, postoje uvjerljivi razlozi zašto je Pyongyang izabrao ovaj trenutak za lansiranje projektila. Vjeruje se da je riječ o raketi Hwasong-12, koji je teoretski sposobna pogoditi američki pacifički teritorij Guam. Bio je to podsjetnik da sjevernokorejska tehnologija naoružanja napreduje - ova raketa otišla je dalje nego bilo koja prije nje - kao dio šire demonstracije balističkih sposobnosti režima. Sjeverna Koreja izvela je osam lansiranja projektila u samo 10 dana, a do sada ove godine čak 40, što je bez presedana prema podacima UN-a.
Odgovor SAD-u
Bilo bi pogrešno podcjenjivati ulogu čistog gnjeva u odabiru termina lansiranja. Ovotjedni testovi izvršeni su se ubrzo nakon što su SAD i Južna Koreja nastavile velike pomorske vježbe za koje Pyongyang vjeruje da su proba za invaziju, te nakon posjeta američke potpredsjednice Kamale Harris granici koja dijeli Korejski poluotok.
U strateškom smislu, samouvjereno ponašanje Pyongyanga posljedica je globalne političke nestabilnosti koja mu je dala priliku da provocira svoje susjede bez straha od poziva na novu rundu sankcija.
Rat u Ukrajini nije samo postao distrakcija za Joea Bidena, on je otvorio vrata bližim vezama između Pyongyanga i Moskve, dok je nedavna kineska vojna aktivnost u Tajvanskom tjesnacu omogućila Sjevernoj Koreji da iskoristi rastuće napetosti između Washingtona i Pekinga.
Dani jedinstva iz 2017. godine, kada je Vijeće sigurnosti UN-a, uključujući Rusiju i Kinu, nametnulo teške sankcije Sjevernoj Koreji, sada su prošlost. To je bilo jasno u svibnju ove godine, kada su Kina i Rusija stavile veto na rezoluciju kojom se sjevernokorejskom režimu nameću nove kazne.
Ozbiljne provokacije
To nejedinstvo znači da se na horizontu naziru ozbiljnije provokacije, jer Sjeverna Koreja nastavlja iskorištavati Ukrajinu, Tajvan i ograničeno Vijeće sigurnosti kako bi progurala svoj status legitimne nuklearne države sa sposobnošću gađanja američkog kopna interkontinentalnom balističkom raketom s nuklearnim oružjem.
Kao što je Centar za strateške i međunarodne studije primijetio ovog tjedna, prethodne sekvence sjevernokorejskih pokusa balističkih projektila pratili su nuklearni testovi.
Američki i južnokorejski dužnosnici već mjesecima upozoravaju da je sedmi nuklearni test neizbježan, dok satelitske slike potpuno opremljene lokacije za testiranje Punggye-ri sugeriraju da je sada jedino pitanje politički tajming.
"U ovom trenutku činilo bi se kontraproduktivnim za njegove interese da Kim Jong-Un zaustavi provokacije, a da ne spominjemo količinu resursa protraćenih za provođenje ovih testova. Nalazimo se u ciklusu provokacija oružjem. Preostalo je testiranje interkontinentalne balističke rakete i potencijalno dugoočekivani sedmi nuklearni test", rekao je Soo Kim, analitičar u RAND Corporationu.
