VELIKA ANALIZA: Ko je bio Mikhail Gorbačov? Dugo bolovao, a zbog jednog poteza je promijenio tok historije

Mihail Gorbačov, bivši sovjetski vođa koji je Hladni rat doveo do mirnog kraja, preminuo je u 91. godini.

Gorbačov, koji je preuzeo vlast 1985., otvorio je Sovjetski Savez svijetu i uveo niz reformi.

Ali nije uspio spriječiti polagani kolaps Sovjetskog Saveza, iz kojeg je nastala moderna Rusija.

Počast se odaje širom svijeta, a šef UN-a Antonio Guterres rekao je da je "promijenio tok historije".

"Mihail Gorbačov bio je jedinstven državnik", napisao je glavni tajnik UN-a Guterres u počasti na Twitteru. "Svijet je izgubio snažnog globalnog vođu, predanog multilateralistu i neumornog zagovornika mira."

Iz bolnice u Moskvi u kojoj je umro rekli su da je bolovao od duge i teške bolesti.

Posljednjih godina njegovo zdravlje se pogoršalo i bio je stalno u bolnicama. U junu su međunarodni mediji izvijestili da je primljen u bolnici nakon što je patio od bolesti bubrega, iako uzrok smrti nije objavljen.

Ruski predsjednik Vladimir Putin izrazio je najdublju sućut nakon smrti gospodina Gorbačova, rekao je njegov glasnogovornik Dmitrij Peskov.

Američki predsjednik Joe Biden nazvao ga je "rijetkim vođom" i pohvalio gospodina Gorbačova kao jedinstvenog političara koji je imao "maštu vidjeti da je drugačija budućnost moguća" usred napetosti Hladnog rata.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pohvalila ga je kao "pouzdanog i poštovanog vođu" koji je "otvorio put slobodnoj Europi".

"Ovo nasljeđe nećemo zaboraviti", dodala je.

Britanski premijer Boris Johnson rekao je da se divi hrabrosti i poštenju gospodina Gorbačova, dodajući: "U vrijeme Putinove agresije u Ukrajini, njegova neumorna predanost otvaranju sovjetskog društva ostaje primjer za sve nas."

KO JE BIO GORBAČOV?

Gorbačov je imao skromne početke: rođen je u radničkoj porodici 2. marta1931. u blizini Stavropolja, a kao dječak radio je na farmi uz studij, radeći s ocem koji je bio strojar kombajna. U kasnijoj životnoj dobi, Gorbačov je rekao da je bio "posebno ponosan na svoju sposobnost da odmah otkrije grešku u kombajnu, samo po zvuku."

Postao je član Komunističke partije 1952. i diplomirao pravo na Moskovskom sveučilištu 1955. Tu je upoznao i oženio kolegicu studenticu Raisu Titarenko.

Tokom ranih 1960-ih, Gorbačov je postao šef odjela za poljoprivredu za regiju Stavropol. Do kraja desetljeća uspeo se do vrha stranačke hijerarhije u regiji. Privukao je pažnju Mihaila Suslova i Jurija Andropova, članova Politbiroa, glavnog tijela za određivanje politike komunističkog dijela Sovjetskog Saveza, koji su ga izabrali za člana Centralnog komiteta 1971. i organizirali inozemna putovanja.

Godine 1978. Gorbačov se vraća u Moskvu, a sljedeće godine izabran je za kandidata za člana Politbiroa. Njegovo upravljanje sovjetskom poljoprivredom nije bilo uspješno. Kako je shvatio, kolektivni je sistem bio fundamentalno manjkav na više načina.

Punopravni član Politbiroa od 1980., Gorbačov je postao utjecajniji 1982. kada je njegov mentor, Andropov, naslijedio Leonida Brežnjeva na mjestu glavnog tajnika partije. Izgradio je reputaciju neprijatelja korupcije i neučinkovitosti, da bi se konačno popeo na čelnu stranačku poziciju u martu 1985.

'ČOVJEK SA KOJIM SE MOŽE POSLOVATI'

Nadajući se da će resurse preusmjeriti u civilni sektor sovjetske ekonomije, Gorbačov je počeo zagovarati prekid utrke u naoružanju sa Zapadom.

Međutim, tokom svojih šest godina na dužnosti, Gorbačov se uvijek činio prebrzim za stranački establišment, koji je smatrao da su njihove privilegije ugrožene i presporo za radikalnije reformatore, koji su se nadali da će dokinuti jednostranačku državu.

Očajnički pokušavajući zadržati kontrolu nad reformskim procesom, činilo se da je podcijenio dubinu ekonomske krize. 

Bio je uspješan u vanjskoj politici, ali prvenstveno iz međunarodne perspektive, što su primijetili i drugi svjetski čelnici. Bivša britanska premijerka Margaret Thatcher nazvala ga je "čovjekom s kojim se može poslovati".

Godine 1986., licem u lice s američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom na summitu u Reykjaviku na Islandu, Gorbačov je dao zapanjujući prijedlog: eliminirati sve rakete dugog dometa koje posjeduju Sjedinjene Države i Sovjetski Savez. Bio je to početak kraja Hladnog rata.

Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1990. godine "za njegovu vodeću ulogu u mirovnom procesu koji danas karakterizira važne dijelove međunarodne zajednice".

Pakt koji je rezultirao, Sporazum o nuklearnim snagama srednjeg dometa, trajao je kao stup kontrole naoružanja tri desetljeća sve dok se 2019. Sjedinjene Države nisu službeno povukle, a ruska vlada rekla da je bačen u kantu za smeće.

Dok se njegov sporazum o kontroli naoružanja sa SAD-om također može smatrati sovjetskim interesom, odcjepljenje nekih zemalja istočne Europe, praćeno ujedinjenjem Njemačke i članstvom u NATO-u za novu ujedinjenu Njemačku (Zapadna Njemačka je prethodno bila u NATO-u ), razljutio je komuniste stare škole.

U augustu 1991. "tvrdolinijašima" je bilo dosta. Uz Gorbačova na odmoru na Krimu digli su pobunu. Boris Jeljcin, predsjednik najveće sovjetske republike - Rusije - i žestoki kritičar onoga što je smatrao Gorbačovljevim reformama na pola puta, ipak mu je priskočio u pomoć, suočivši se s pučistima i porazivši ih.

Ali širom Sovjetskog Saveza, republike jedna za drugom proglašavale su nezavisnost i 25. decembra 1991. Gorbačov je podnio ostavku na mjesto sovjetskog predsjednika. Dok je čitao svoj govor o ostavci, Gorbačov je definisao šta će vjerojatno biti njegova ostavština: "Zemlja je dobila slobodu, oslobođena je politički i duhovno, i to je bilo najvažnije postignuće."

Crvena zastava koja se vijorila iznad Kremlja, simbola SSSR-a, spuštena je. Sovjetski Savez -- bio je gotov i Jeljcin je imao kontrolu. “Živimo u novom svijetu”, rekao je Gorbačov.
U aprilu 2012., CNN-ova Christiane Amanpour upitala je Gorbačova je li on projektirao raspad Sovjetskog Saveza.

Gorbačov je rekao da u njegovim govorima "sve do samog kraja" nije bilo ničega što bi podupiralo njen raspad: "Raspad Unije bio je rezultat izdaje sovjetske nomenklature, birokracije, a također i Jeljcinove izdaje. Govorio je o saradnji sa mnom, radeći sa mnom na novom sindikalnom ugovoru, potpisao je nacrt sindikalnog ugovora, parafirao taj ugovor. Ali u isto vrijeme, radio mi je iza leđa."

Godine 1996. Gorbačov se takmičio protiv Jeljcina za ruskog predsjednika, ali je dobio manje od 1% glasova.

OBRAĆANJE NAKON PREDSJEDNIŠTVA

Tri godine kasnije, Gorbačov je izgubio ljubav svog života - svoju suprugu Raisu s kojom je bio 46 godina, preminula je od raka. Par je imao jednu kćerku, Irinu.

 "U najgorim trenucima uvijek sam bio vrlo smiren i uravnotežen. Ali sada kada je nema -- ne želim živjeti. Središnja tačka u našim životima je nestala", rekao je.

U spomen na svoju ženu, s porodicom je osnovao Zakladu Raisa Gorbačov za borbu protiv raka kod djece.

Prethodno je osnovao Zeleni križ -- kako bi se bavio ekološkim pitanjima i Međunarodnu zakladu za socioekonomske i političke studije ili Zakladu Gorbačov. Godine 2011. Gorbačov je također pokrenuo godišnju "Gorbačovljevu nagradu" kako bi proslavio "one koji su promijenili svijet na bolje".

Gorbačovljev angažman u ruskoj politici također se nastavio. Bio je na čelu Socijaldemokratske stranke Rusije od 2001. do svoje ostavke 2004. zbog sukoba sa smjerom i vodstvom stranke.

Godine 2007. postao je šef novog ruskog političkog pokreta Saveza socijaldemokrata, koji je zauzvrat osnovao oporbenu Nezavisnu demokratsku stranku Rusije.

Za CNN-ovu Christiane Amanpour 2012. rekao je da se slaže da je ruska demokracija "živa", ali je dodao: "Da je 'dobro'... nije tako. Živ sam, ali ne mogu reći da sam dobro." Objasnio je da "institucije demokracije ne rade učinkovito u Rusiji, jer u konačnici nisu slobodne".

OSTAVŠTINA

U intervjuu za CNN 2019., Gorbačov je rekao da SAD i Rusija moraju nastojati izbjeći razvoj "novog hladnog rata" uprkos pogoršanju napetosti. 

"Ovo bi se moglo pretvoriti u vrući rat koji bi mogao značiti uništenje cijele naše civilizacije. To se ne smije dopustiti", rekao je.

Upitan o padu sporazuma iz 1987. koji je potpisao s Reaganom, Gorbačov je izrazio nadu da bi takvi sporazumi o kontroli naoružanja mogli oživjeti.

“Svi sporazumi koji se tamo nalaze su sačuvani i nisu uništeni”, rekao je. "Ali ovo su prvi koraci ka uništenju onoga što ni u kojem slučaju ne smije biti uništeno." Krajnji cilj kontrole naoružanja, dodao je, mora biti potpuno uklanjanje nuklearnog oružja.

Gorbačovljev život nakon SSSR-a također je uključivao neka iznenađenja dok je radio na prikupljanju novca za svoje ciljeve pojavljivanjem u reklamama za Pizza Hut i Louis Vuitton. Godine 2004. Gorbačov je osvojio nagradu Grammy za najbolji govorni album za djecu, koji je snimio s bivšim američkim predsjednikom Billom Clintonom i glumicom Sophijom Loren.

Ostale nagrade uključivale su Medalju slobode iz 2008. koju je dodijelio Nacionalni ustavni centar SAD-a i najveće rusko odličje, Orden svetog Andrije, koji mu je na njegov 80. rođendan 2011. dodijelio tadašnji ruski predsjednik Dmitrij Medvedev.

Ali do kraja, Gorbačov je bio vođa kojeg su više poštovali u drugim zemljama nego kod kuće.

 U Rusiji ga neki nisu voljeli jer je uništio sovjetski imperij, a drugi jer je presporo krenuo u oslobađanje svoje nacije iz stiska komunizma.

 Na Zapadu, međutim, on je i dalje dobitnik Nobelove nagrade za mir koji je pomogao okončati Hladni rat.