Ove bobice su svuda oko nas a nepravedno su zapostavljene iako su lijek za mnoge tegobe

Trnina je uglavnom poznata kao ljekovita biljka, no dosta manje ljudi ovu biljku poznaje kao hranjivu prirodnu namirnicu.

Kod nas se trnina u kuhinji slabo koristi, no možemo reći neopravdano. U svijetu se na sreću koliko toliko održala tradicija korištenja ove biljke u kulinarstvu. Činjenica je da trpko-kiseli okus ploda trnine u svježem stanju nije za svačije nepce, ali nakon nekoliko mrazeva okus postaje prihvatljiviji, a i brojne su mogućnosti prerade ovog zdravog voća. 

 Unatoč činjenici da je danas upotreba trnine jako zapostavljena, možemo reći da ovu biljku narodna medicina poznaje jako dugo. U ljekovite se svrhe prvenstveno se koristio plod, ali i cvijet, list, kora i korijen.

Od plodova trnine rade se pekmez i sok ljekovitog djelovanja. Pekmez se najčešće koristi kao sredstvo za pospješivanje probave kod osoba s neurednom stolicom, a sok se koristi za ublažavanje problema uzrokovanih bolestima u usnoj šupljini i grlu (upale sluznice usne šupljine i desni, upaljeno ždrijelo). Čaj od cvjetova pospješuje izlučivanje mokraće, smanjuje intenzitet grčeva probavnog sustava i općenito se upotrebljava za jačanje probavnog sustava. Čajem su se također ispirali kožni osipi. Pripravci od korijena (najčešće čaj) nekada su se upotrebljavali za liječenje groznice.

Trninu možete i uzgajati – Trnina je vrsta koja je u potpunosti prilagođena našoj kontinentalnoj klimi, a biljka je prisutna u cijeloj Hrvatskoj i susjednim zemljama kao prirodna vrsta. Može se uzgajati kao špalir ili živa ograda ili kao solitarno manje drvo. Podnosi većinu vrsta tala, u prirodi raste i na slabije plodnim tlima. Odgovara joj sunčani položaj, iako će uspješno rasti i u djelomičnom hladu, na rubu voćnjaka, šume ili parka. Pogodna je za uzgoj na zemljištima koja klize jer bujnim korijenom sprječava eroziju tla.