Knjiga "Pisma majci iz zatvora": ČETVRTO PISMO
Nastavljamo sa objavljivanjem dijelova knjige "Pisma majci iz zatvora" (Ibn Taymiyyah's Letters from Prison), koja sadrži zbirku pisama koja demonstriraju stranu ličnosti Šejkul-Islama ibn Tejmije.
ČETVRTO PISMO
Pismo Šejhul-islama u zatvoru u Aleksandriji njegovim prijateljima, zahtijevajući od njih da se vrate Allahu i da Mu budu pokorni.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
“…a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti!” (Kur’an, 93:5)
Želio bih obavijestiti moje prijatelje – neka je Allah s njima zadovoljan – i neka ih nagradi na dunjaluku i ahiretu, da sam u stanju sreće kakvo nikada ranije nisam vidio niti iskusio. Allah mi je zaista otvorio vrata Njegove beskrajne milosti. Ovu milost od Allaha mogu samo osjetiti oni koju imaju uvid u istinitost imana i tevhida i kojima je dato ono čemu svi ljudi teže, a to su znanje i vjera. Zadovoljstvo i sreća, potpuna radost i uzbuđenost, koje je teško opisati, mogu se naći i manifestuju se u višoj duhovnoj mudrosti i znanju Uzvišenog Allaha, vjerom u Njega i obožavanju samo Njega na ispravan način.
Jedan šejh je rekao: “Osjetim stanje u kome pomislim: ‘Sretni li su stanovnici Dženneta ako su u ovakvom stanju!’” Drugi je rekao: “Postoje trenuci u kojima moje srce zadrhti ispunjeno radošću zbog blagodati znanja i vjere, jer ne postoji blagodat u ovome životu koja se može porediti sa onom na ahiretu, osim takvih.” Poslanik, s.a.v.s., bi slično rekao Bilalu:
“O Bilale, odmori nas namazom.”
Poslanik, s.a.v.s., nikada nije rekao da se umori od namaza, kao što bi to rekli lijeni. Kao što Allah kaže u Svojoj Knjizi:
“Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima.” (Kur’an, 2:45)
Pažljivost podrazumijeva potpunu predanost Allahu. To je unutrašnji mir koji dolazi sa uvjerenjem u Allaha srcem i dušom. Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
“Raduju me u ovom životu žene i lijep miris,” a zatim je nastavio: “a moj potpuni mir i glavni užitak je u namazu.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije samo rekao prvu rečenicu hadisa. Danas neki ljudi izgovore samo prvi dio hadisa, iako su imam Ahmed i Nesai prenijeli cijeli hadis. Ovaj hadis prikazuje radost i zadovoljstvo skrušenog namaza koji ima veće značenje nego druge stvari koje se spominju. Srce je mjesto do kojeg dopiru šapati nefsa. Šejtan nam naređuje da slijedimo strasti i tjera nas na sumnje čineći nam tako život očajnim.Onaj ko voli nekoga drugoga osim Allaha, muči se na ovome a mučiće se i na budućem svijetu. Ukoliko ta osoba dosegne šejtanske pobude biće kažnjen za to. Međutim ukoliko ne, onda će šejtan osjetiti nemir i tugu.
Nema potpune sreće i potpune radosti osim u ljubavi prema Allahu i u slijeđenju onoga što nam je naredio. Ovakva ljubav se postiže odbacivanjem svega onoga što Allah ne voli i iskrenim slijeđenjem riječi “La ilahe illallah”. To je vjera Ibrahimova, a.s., i ostalih vjerovjesnika i poslanika. Muhammed, s.a.v.s., govorio je svojim ashabima: “Recite da smo u čistoj vjeri islamu, iskrenom riječju, vjeri poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i na putu našeg oca Ibrahima, iskrenog vjernika koji nikada nije bio mušrik.”
Ipak, neki ljudi su bezbožni i neznalice. Allah, s.v.t., kaže:
“Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek - a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.” (Kur’an, 33:72)
Cilj onima koji su odani Allahu, Njegovoj uspješnoj stranki i pobjedonosnim vojnicima jeste pokajanje. Vjeru islam čini vjerovanje da je Allah Jedan i Jedini, te traženje oprosta od Uzvišenog Allaha koji u Svojoj Plemenitoj knjizi kaže:
“Vaš Bog je samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjate i od Njega oprosta tražite! A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju.” (Kur’an, 41:6)
Ispunjavanje Allahovih naredbi i napuštanje svih zabranjenih stvari dio su tevhida “La ilahe illallah”. Kada je Allahov rob blagoslovljen tevhidom, rob koji je povjerljiv i apsolutno uvjeren u blagodati islama, tada će ga Allah blagosloviti sigurnošću, srećom, radošću i milošću. Umjesto toga, strah koji boravi u srcu je širk kao što Allah, s.v.t., kaže:
“Mi ćemo uliti strah u srca onih koji neće da vjeruju zato što druge Allahu ravnim smatraju.” (Kur’an, 3:151)
Slično tome postoji hadis u kome Muhammed,s.a.v.s., kaže:
“Propao je rob dinara i propao je rob dirhema. Propao je rob hvalisave odjeće i propao je rob ukrašenog materijala. Neka je tuga i nevolja na njega, a ukoliko osjeti bol neka ga nikada ne prođe.”
Kad su Allahovom poslaniku Ibrahimu, a.s., prijetili ljudskim kumirima, on je odgovorio:
“A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridružujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge pridružujete, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran?” (Kur’an, 6:81)
Zbog toga je imam Ahmed rekao jednom čovjeku: “Ako je tvoja vjera ispravna, onda se ne bi trebao nikoga bojati.”
Štaviše, svako djelo koje musliman učini u skladu sa Poslanikovom, s.a.v.s., naredbom ima udjela u Allahovom govoru:
"Ne brini se, Allah je s nama.” (Kur’an, 9:40)
Mnogo puta smo vidjeli i iskusili ovo pobožno društvo. To je društvo koje je predskazano u Kur’anu, koje će na kraju biti pobijediti i koje će postojati do Sudnjega dana. Umjesto toga, onaj koji odbije ono s čim je došao Muhammed, s.a.v.s., imaće udjela u sljedećim riječima Allaha, s.v.t.:
“Onaj koji tebe mrzi, sigurno će on bez spomena ostati.”
(Kur’an, 108:3)
Ebu-Bekr b. Aješ je rekao: “Ehli sunnet živi a tako i njihov dobar ugled.”
Kada umru ljudi koji su unosili novotarije u vjeru njihovo spominjanje završava s njihovom smrću. Ovo je zbog toga što oni ne vole ono što je Allah objavio i tako su svojom smrću odsječeni od toga.
Oni koji obznane Sunnet Poslanika, s.a.v.s., imaće udjela u onome što im je Allah obećao:
“…i spomen na tebe visoko uzdigli!” (Kur’an, 94:4 )
Najzad, ono čime me Allah blagoslovio dok boravim ovdje je nešto veliko; u mogućnosti sam nabrojati blagodati koje mi je Uzvišeni podario. Međutim, ono što me boli je razdvojenost od moje braće,2 jer bih volio postići radost i sreću za koju se bore. Također, volio bih da budu pokorni Allahu i da postignu najviše stepene putem učestovanja u džihadu u Njegovo ime.
Imam namjeru reći svojoj braći da mi se Allahove blagodati povećavaju. Kad već ne mogu biti s njima i da im budem na usluzi, stalno molim Allaha za njihovo zdravlje, pri tome ispunjavajući dio svoje obaveze prema njima. Ono što svakom od vas preporučujem jeste da se bojite Allaha, da budete svjesni Njega, da se samo na Njega oslanjate, da budete mudžahidi samo u Njegovo ime i da sva druga djela budu u skladu sa Allahovim i Poslanikovim naredbama.
O Allahu, budi milostiv prema vjernicima, muškarcima i ženama! Zbliži njihova srca i ukloni različitosti koje postoje među njima! Učini da muslimani pobjede Tvoje neprijatelje i udalji ih od grijeha, javnih i tajnih!
O Allahu, pomozi Svoju vjeru, Knjigu i iskrene vjernike! O Allahu, kazni nevjernike i licemjere koji žele opstruisati Tvoj put i promijeniti Tvoju vjeru!
O Allahu, pošalji nam Tvoju nepokolebljivu moć nad grješnicima! O Allahu, Ti koji pomjeraš oblake, Ti koji si objavio Knjigu, Ti koji se boriš protiv saveznika, napadni ih, uništi ih, pretvori ih u prah, stresi zemlju pod njihovim nogama i pomozi nas protiv njih!
O Allahu, pomozi nama (Tvojim iskrenim robovima), a ne drugima (Tvojim neprijateljima) protiv nas! Planiraj za nas, a ne protiv nas! Pomozi nam da nadjačamo naše tlačitelje!
O Allahu, učini da Ti budemo zahvalni i pokorni, jer svi ćemo se Tebi vratiti.
O Allahu, prihvati naše kajanje i očisti nas od grijeha! Učvrsti naš razum, ispravi naš jezik i ukloni bolesti iz naših srca!
Neka je hvaljen Allah, čiji je Sunnet vječan i Njegova kazna jasna i očigledna za one koji uvode novotarije. Neka su salavat i selam na Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu i ashabe.
(ČRTVRTO PISMO NA PORTALU NOVI.BA ĆE BITI OBJAVLJENO 21. FEBRUARA)
