JESEN KAO PROLJEĆE? STIŽU VIJESTI O NOVOM GOMILANJU RUSKE VOJSKE NA UKRAJINSKOJ GRANICI: Zašto sad, ko testira koga, koji faktor su turski dronovi i je li velika energetska kriza vrijeme kad Rusija smije i ono što ne smije?

Šef američke CIA-e stigao je u Moskvu. Konkretan razlog sastanka nije poznat. U isto vrijeme stižu informacije, primarno od američkih dužnosnika, kako Rusija ponovno gomila trupe i vojnu opremu u blizini ukrajinskih granica. Jesu li razgovori u Moskvi i navodna kretanja vojske južnije povezana? Svakako je moguće, no prvo moramo konkretnije razmotriti situaciju. Je li ovo repriza proljeća (velike napetosti između Rusije i Ukrajine kad je ruska vojska velike snage prebacila na granicu) ili neki novi trenutak?

Za početak valja navesti i tko opovrgava novo gomilanje ruske vojske i tu stvari odmah postaju zanimljive. Moskva je, očekivano, odbacila optužbe za gomilanje vojske u blizini Ukrajine. Glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, poručio je kako uopće "nema potrebe gubiti vrijeme na tvrdnje tako niske kvalitete". No, također je poručio i ovo: "Kretanje ruske vojske i opreme isključivo je ruska stvar, a Rusija nikome ne prijeti". No, još je puno zanimljivije da i iz Kijeva odbacuju tvrdnje o novom gomilanju ruske vojske na njihovim granicama. U jučerašnjoj izjavi ukrajinskog ministarstva obrane navodi se: "Nikakva dodatna kretanja ruske vojske nisu uočena u blizini naših zajedničkih granica".

Otkud onda stižu ove informacije ako ih čak i Ukrajina - koja bi svakako trebala imati "dobar pogled" na situaciju - opovrgava? Kako smo već i spomenuli, informacije dolaze od strane američkih dužnosnika koji su posebno zaduženi za praćenje ruske vojske u blizini ukrajinske granice.

Prvu informaciju je pak jučer objavio list POLITICO navevši snimke komercijalne satelitske kompanije Maxar Technologies kao "dokaze". Spomenimo pritom kako s ovakvim "dokazima" svakako treba biti oprezan jer ne bi bilo prvi put da se takvi materijali plasiraju i u kontraobavještajne svrhe. No, pogledajmo što se navodi u izvještaju. "Nove snimke pokazuju gomilanje oklopnih jedinica, tenkova i samohodnog topništva zajedno s kopnenim postrojbama koje se gomilaju u blizini ruskog grada Jelnja blizu granice s Bjelorusijom. Postrojbe, koje su se počele kretati krajem rujna iz drugih područja Rusije gdje se inače nalaze, uključuju i elitnu 1. gardijsku tenkovsku armiju", navodi se u tekstu.

List The Foreign Policy pak navodi kako su snimke, kako satelitske tako i s terena, počele cirkulirati krajem prošlog mjeseca te prikazuju "popriličnu kvantitetu" ruske vojne opreme u blizini ukrajinske granice. Pritom se navodi kako svrha ovog gomilanja snaga nije poznata, ali podsjeća na ranije gomilanje ruske vojske ovog proljeća.

Što se tiče ovog proljeća, da, situacija je tad bila poprilično napeta. Rusija je dovela veliku vojsku, tvrdeći kako se radi o vojnim vježbama. Nekoliko dana bilo je napeto, a vlasti u Kijevu vjerojatno su bile spremne i na moguću vojnu invaziju. U konačnici se ništa nije dogodilo, ruska vojska se povukla, a iz Moskve su kratko poručili kako su "vježbe uspješno okončane".

No, analizirajući proljetnu eskalaciju moglo bi se reći kako te "vježbe" nisu nužno bile samo vojne već je to bilo i jedno konkretno testiranje ukrajinskih saveznika. Moskva bi, dakako, voljela znati što bi SAD i NATO učinili u slučaju da zaista izbije rat s Ukrajinom - pogotovo zbog pretpostavke da taj rat ne mora, bar ne nužno, biti izazvan od strane Rusije. Rat može izbiti i kroz "sivu zonu" argumenata, nešto nalik na kratkotrajan rat (od desetak dana) kojeg su 2008. vodile Rusija i Gruzija. Tadašnji gruzijski predsjednik Mihail Sakašvili poprilično je riskirao kada je poslao vojsku u dijelove zemlje gdje se nalazilo rusko stanovništvo. Vjerovao je da ima Zapadnu zaštitu, ali se ispostavilo da nije baš tako. Rusija je u brzoj akciji odbacila gruzijske trupe te je Gruzija ostala bez dvije pokrajine (Abhazija i Južna Osetija) koje su se odcijepile (danas sebe smatraju neovisnim državama, no jasno je da je riječ o ruskim protektoratima).

Nešto vrlo slično moglo bi se u konačnici dogoditi i na istoku Ukrajine gdje također imamo dvije regije, Donjeck i Lugansk, koje bi se mogle pripojiti Rusiji (kao što je bio slučaj s Krimom) u slučaju da izbije otvoreni rat između Rusije i Ukrajine. Dakako, bio bi to po svemu sudeći znatno veći i žešći sukob jer Ukrajina, iako vojno manja od Rusije, znatno je veća i snažnija od jedne Gruzije.

Sve u svemu, može se spekulirati da je Moskva poslala ovog proljeća silnu vojsku na ukrajinsku granicu kako bi vidjeli reakciju Zapada. I kakva je bila reakcija? Slaba. Nekoliko američkih i NATO brodova pojavilo se u Crnom moru, uslijedile su brojne izjave u kojima se poziva na ukrajinski suverenitet, angažirala se još jednom njemačka kancelarka Angela Merkel u smirivanju situacije...

Proljetna eskalacija završila se mirno, no moglo je biti i puno opasnije. Jasno, sva ta vojska na granici je recept za potencijalnu katastrofu u slučaju da dođe do nekakvog neplaniranog incidenta.

Događa li se sad jesenska repriza tog scenarija? Zaista je teško reći. Pogotovo zato što za sad imamo samo američke tvrdnje o ruskom gomilanju vojske, a te tvrdnje mogu biti i neistinite, plasirane kako bi se stvorio neki scenarij ili kako bi se pojačao pritisak na Rusiju u vidu kontinuiranog održavanja teorije o "ruskoj prijetnji".

Pretpostavimo da su informacije ipak točne. Koji bi bio povod Moskve za ova nova kretanja? Neki smatraju da je proljeće bila samo "priprema za pravu stvar", a ovo bi onda bila "prava stvar". Ipak, teško je vjerovati da bi Rusiji sad odgovarao sukob s Ukrajinom. Dakako, ako bismo baš krenuli u izgradnju potencijalnih argumenata za invaziju dalo bi se naći nekoliko. Kao prvo, steže zima, a Europa (i svijet) prolaze sve ozbiljniju energetsku krizu. Rusija je pak glavni energetski dobavljač i u tom kontekstu ima smisla Rusiju "ne ljutiti" (previše). Je li moguće da je netko u Rusiji zaključio da je ovaj trenutak velike ovisnosti o ruskim resursima zapravo idealan za neke radikalne poteze jer se druga strana neće usuditi djelovati? Sve je, u najmanju ruku, moguće zamisliti.

Od jučer do danas neke stvari su se promijenile. Naime, još jučer imali smo samo satelitske snimke, tvrdnje pojedinih medija... Danas imamo izjavu glasnogovornika američkog State Departmenta koji ističe: "Svjesni smo javnih informacija o neuobičajenom kretanju ruske vojske u blizini Ukrajine, no ne mogu reći koje su ruske namjere. No, kako je naša administracija već jasno istaknula i ranije - svaka eskalacija ili agresija bila bi velika zabrinutost po SAD".

Kratku izjavu po pitanju ove teme dao je i američki savjetnik za nacionalnu sigurnost, Jake Sullivan, ističući kako se Bidenova administracija tijekom vikenda konzultirala sa saveznicima i partnerima te kako svi i dalje "podupiru ukrajinski suverenitet i teritorijalni integritet".

Valja napomenuti kako se ruska vojska počela pojavljivati, odnosno navodi o njenom pojavljivanju, neposredno nakon što je ukrajinska vojska izvela prvi zračni napad bespilotnom letjelicom Bayraktar TB2. Ciljali su separatiste na prostoru Donbasa. Da, naziv Bayraktar TB2 zvuči poznato - riječ je o "proslavljenom" turskom dronu kojeg je Turska ove godine prodala Ukrajini. Isti dron pokazao se iznimno učinkovit u Libiji i Gorskom Karabahu, dvije ratne zone gdje su turski dronovi nadjačali snage koje je, na ovaj ili onaj način, pomagala Rusija. Razumljivo, vidjevši učinak ovih dronova Ukrajina je odmah odlučila nabaviti iste. Jasno, ovdje se još jednom potvrđuje kako Rusija mora biti na oprezu kad je riječ o Turskoj s kojom već godinama razvija kvazi-partnerske odnose iako im se interesi na mnogim mjestima ne preklapaju.

O tome je li ruska vojska zaista u znatnom broju pred ukrajinskom granicom (ovog proljeća je poslano više od 100,000 vojnika) saznat ćemo uskoro (naročito ako stigne neka drugačija informacija iz Kijeva). Ukoliko se ispostavi da je tako, na pomolu bi mogle biti nove napetosti, ali situacija tamo (u Donbasu) i dalje je takva da su nove napetosti zagarantirane, samo je pitanje vremena. Zadnjih mjeseci (naročito nakon proljetnog gomilanja ruskih snaga u blizini ukrajinske granice) ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski sve intenzivnije poziva na ulazak Ukrajine u NATO savez. Bilo koji korak pak prema tom cilju sigurno bi ponovno doveo rusku vojsku na ukrajinsku granicu, a možda i preko nje, jer to je jedna "crvena linija" koju Moskva sigurno neće relativizirati.