NAKON ODLASKA MERKEL NEODGOVORNA NJEMAČKA MOŽE NARUŠITI MIR U EUROPI: Što jedan od dvoje lidera perspektivne stranke Zelenih radi sa šljemom na glavi u rovovima u blizini ruske granice?

Veliki rast popularnosti njemačke stranke Zelenih mnogi su pozdravili kao politički vrlo važan događaj zbog najmanje dva čimbenika. Kao prvo, uzlet Zelenih potvrđuje daljnje slabljenje već poprilično dotrajalog centra gdje se s jedne (desne) strane nalaze demokršćani (CDU), a s druge (lijeve) SPD. Kao drugo, upravo u trenutku "mrvljenja centra" Zeleni su na neki način osiguranje da birači neće skliznuti prema žešćoj desnici kao što je također sve popularniji AfD (Alternativa za Njemačku).

Ovih dana čak se spekulira da bi na skorašnjim izborima u Njemačkoj (u rujnu) kandidatkinja Zelenih, Annalena Baerbock, mogla zamjeniti Angelu Merkel na funkciji kancelarke. S druge strane, od svih nabrojenih stranaka, pa čak i desničarski AfD, Zeleni pod aktualnim vodstvom pokazuju možda čak i najveću dozu militarističkih stavova kada je riječ o vanjskoj politici, naročito prema Rusiji.
Jasno, možda mlađe i drugačije vodstvo stranke - koja je nekoć bila izrazito anti-imperijalistički nastrojena (što ne čudi ako ima imalo istine u tvrdnjama da je Zelenima nekoć, 80-ih godina, uvelike upravljao zloglasni istočnonjemački Stasi) - ima stav da treba biti "u trendu", a pokazivanje "mišića" prema Rusiji očito je nešto što se smatra takvom kategorijom, pogotovo kad još uvijek najmoćnija osoba na svijetu, američki predsjednik, ruskog predsjednika Vladimira Putina naziva "ubojicom".

Oštar stav prema Rusiji također se pokazuje u trenutku dok se u Rusiji provode hapšenja i progon opozicijskih aktera kao što je Aleksej Navaljni. No, to je jedna stvar i Zeleni svakako imaju pravo dići svoj glas po ovom pitanju, štoviše, ruske postupke osuđuju i politički akteri koji su u dosta boljim odnosima s Moskvom. To nije problem i ako Zeleni, koji možda već sutra budu vladali Njemačkom, žele vršiti pritisak na Rusiju tražeći veću slobodu govora, demokracije i ljudskih prava, to svakako mogu i činiti - baš kao što i čine sve vrijeme i aktualne njemačke vlasti. Problem nastaje kad Zeleni idu "korak dalje" i kad počinju svojim izjavama i potezima sugerirati da je na pomolu nekakav veliki oružani konflikt između Europe i Rusije. To je problem. I više od problema, to je opasan put u kaos nezamislivih razmjera.

Zašto ovo spominjemo uopće? Zato jer postoji i povod. Naime, stranka Zelenih u Njemačkoj ima dvoje lidera. Imamo već spomenutu Annalenu Baerbock - koja je već najavila kako će zauzeti "znatno stroži stav" prema Rusiji ako postane kancelarka, a uz nju tu je i drugi lider stranke, Robert Habeck.

Habeck se pak nedavno, za vrijeme napetosti oko Donbasa i gomilanja ruske vojske na ukrajinskoj granici, pojavio u Ukrajini, ali ne samo u Kijevu već i na samoj liniji fronte na poziv ukrajinskoj predsjednika Volodimira Zelenskog (koji i sam riskira jednu jaku veliku eskalaciju tražeći "brzi pristup" Ukrajine u NATO, no srećom čini se da mu SAD neće tako brzo ispuniti želju.
Dakle, Robert Habeck se pojavio na liniji fronte između ukrajinske vojske i pobunjenika u Donbasu, noseći šljem i zaštitnu opremu (FOTO), baš kao i Zelenski. Možda je zaključio da mu je to vrlo zgodna prilika za fotografiranje. Da pokaže što? Da je spreman sutra s kolegicom Baerbock preuzeti vodstvo nad najvećom silom Europske unije? Da pokaže "u rovovima" gdje Njemačka stoji i do kuda je spremna ići?

Robert Habeck je već iskusni političar, ali sa svojih 51 godinu nije baš toliko ni star, no morao bi znati noviju europsku povijest i što koje konotacije znače. Koegzistencija na ovom širem prostoru između Njemačke i Rusije je od esencijalne važnosti za dugoročni mir u Europi.

Daleko od toga da je Angela Merkel bila idealna liderica, ali u ključnim trenucima znala je iskoristiti svoj autoritet s ciljem smirivanja situacije. U slučaju napetih odnosa između Rusije i Ukrajine (samim time i između Rusije i Zapada) učinila je to nekoliko puta, uspješno. Gubitak takvog faktora, autoriteta koji je u stanju s Putinom razgovarati "na ti" već će sam po sebi biti loš po mir u Europi, ali zamjena postojeće njemačke vladajuće strukture s ljudima koji se vole naslikavati na samoj fronti između, valjda, "demokracije i režima", može naglo ubrzati degradaciju ionako lošeg stanja.

Dakako, nije Habeck bio u Ukrajini samo kako bi vidio kako fronta izgleda. Tamo je također predložio da se krene s naoružavanjem ukrajinske vojske. Njegova izjava izazvala je brojne reakcije u Njemačkoj. Da se lider stranke Zelenih, koja se po svom načelu zalagala za pacifizam i općenito odbacivanje oružja, sad zalaže za naoružavanje vojske u situaciji koja je možda i najopasnija na svijetu zaista zvuči krajnje neodgovorno.

Rolf Mutzenich iz SPD-a nazvao je Habeckovu izjavu "neozbiljnom" te poručio kako je ista dokaz da Zeleni nisu u stanju vladati zemljom. Osuda je stigla i iz CDU-a. Ministar vanjskih poslova Heiko Maas poručio je: "Uvjeren sam da se sukob može riješiti isključivo putem političkih kanala i to mora biti jasno svima koji su uključeni. To mora ostati princip - slanje oružja ne može pomoći".

Oštra kritika stigla je i iz redova ljevičarske stranke Die Linke, njihov lider u parlamentu, Dietmar Bartsch , rekao je u razgovoru za list Rheinische Post kako se Habeck "potpuno pogubio" u svojim izjavama i potezima. "Da se lider jedne njemačke stranke fotografira u čeličnom šljemu u blizini ruske granice je neprimjereno, imajući u vidu našu povijest, a da to čini lider stranke Zelenih je posve groteskno".

Dakako, u Kijevu su pak dobro reagirali. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski dao je intervju za njemački list FAZ (Frankfurter Allgemeine Zeitung) te pritom poručio kako Njemačka "može učiniti više" konkretno hvaleći Habecka i njegove izjave.

Ipak, nakon niza kritika Habeck je poručio kako je mislio na "obrambeno oružje" poput sustava za noćni vid, nadzor i sl.

No, postaje očito da je njemačka stranka Zelenih vrlo anti-ruski raspoložena (očekivano, oštro se protive i projektu Sjeverni tok 2). Kako smo i rekli, nitko nije ni očekivao da će biti pro-ruski. Gotovo cijela Europa je kritična prema Rusiji i jasno je da će obje strane morati se prilagoditi ako žele popraviti odnose. Problem je što se čini da njemački Zeleni ne znaju gdje je granica između kritike i provokacije. Kao da se žele nekome dokazati, a teško da je to biračko tijelo. Bidenovoj administraciji možda?

I ranije smo o tome pisali, ali valja ponoviti. Zeleni na europskoj razini imaju svoj trenutak i to je trebao biti pozitivan trenutak. Već u Hrvatskoj stigao je "zeleni val". No, dok većina stranaka zelenih se i dalje drži svoje osnovne politike, a ona se bazira na ekologiji, obnovljivim izvorima, transparentnom upravljanju i - da - pacifizmu, njemački Zeleni ovdje "kvare prosjek" i zaboravljaju koja bi im trebala biti osnovna misija. Sada je na redu njihovo članstvo koja mora utjecati na vodstvo, dati im do znanja da se pozitivne političke promjene mogu poticati i pozitivnim primjerom, pa i preko granice. Ovo zaoštravanje napetosti prema Rusiji koje promoviraju Annalena Baerbock i Robert Habeck sigurno ne pomaže ni onima za koje se navodno zalažu. Što je pritisak na Rusiju veći to i veći broj opozicijskih aktivista završava po zatvorima, to Rusija postaje sve neliberalnija i zatvorenija, okrenuta sve čvršće "tradicionalnim vrednotama". O Ukrajini pak da ni ne pričamo, jačanje pritiska na ruske interese ovdje, ili pak poticanje Kijeva da krene u neke vojne pustolovine, može i na kraju i hoće završiti krvavim ratom gdje će najviše postradati Ukrajinci.