KRIZA U MJANMARU PRETVARA SE U NEŠTO VEĆE: Trupe marširaju na jugoistok gdje sukob traje već preko 70 godina

Situacija u Mjanmaru već se neko vrijeme nalazi na rubu građanskog rata, a uskoro bi se mogla dodatno zakomplicirati. Podsjetimo, otkako je vojska izvela državni udar 1. veljače buknule su velike demonstracije, a do sada je ubijeno više od 500 prosvjednika.

No, dok se u velikim gradovima demonstrira i vode se ulične bitke između prosvjednika i snaga sigurnosti, na nekim drugim mjestima pripremaju se još i znatno veći sukobi, oružani sukobi.

Uskoro bi takvih žarišta u Mjanmaru moglo biti po svuda, no trenutačna kritična zona nalazi se na jugoistoku zemlje gdje žive pripadnici etničke skupine Kareni (u susjednom Tajlandu se nazivaju Kariang). Kareni većinom žive u istočnom planinskom području Mjanmara, a već desetljećima se bore za autonomiju u okviru Mjanmara. Ima ih oko 5 milijuna (što je oko 10% populacije Mjanmara) - od toga oko 3.6 milijuna živi u Mjanmaru, oko 1 milijun u Tajlandu, ostatak živi u dijaspori diljem svijeta (najveća je u SAD-u, oko 200,000 stanovnika). Većinom su budisti, no ima dosta i animista, a oko 15% su kršćani.

Za svoju autonomiju ili zasebnu državu (koju nazivaju Kawthoolei) Kareni se bore još od 1949. te se ovo smatra jednim od najdužih oružanih sukoba u svijetu pošto traje već više od 70 godina. Na prostoru gdje žive Kareni (riječ je o provinciji Kayin) danas djeluje više narodnooslobodilačkih vojnih skupina, a najsnažnije su Karenska nacionalna unija (KNU) i Karenska narodnooslobodilačka vojska (KNLA).

Ali kako je došlo do sukoba? Sve je buknulo u siječnju 1948. kada je Mjanmar, koji se tada zvao Burma, zadobio neovisnost od Britanije. Naime, svaka skupina (najčešće etnička) koja je tada posjedovala oružje krenula je u borbu za svoje interese. Iz tog kaosa uskoro su se formirala dva velika tabora - desničarski pro-zapadni i ljevičarski anti-britanski. Kareni su se svrstali u prvu skupinu, zajedno s policijom i pomoćnim snagama. Na ljevičarskom frontu formirana je Vlada koju je predvodila skupina AFPFL (Anti-fašistička narodna liga slobode).

Pobunu Karena podupirali su Tajland i SAD, dok je komuniste podupirala Kina. Karenske KNU/KNLA snage 1995. izgubile su kontrolu nad ključnim gradom Manerplaw te se zatim njihovo vodstvo prebacuje u grad Mae Sot koji se također nalazi na tajlandskoj granici. U zadnjih 20-ak godina bilo je incidenata, ali ne i većih borbi.

Moglo se i očekivati da će sukob sada dodatno eskalirati. Kao prvo, Kareni trenutačni kaos vide kao potencijalnu priliku glede ostvarenja veće razine neovisnosti. S druge strane, vojska Mjanmara zadnjih dana naročito je nervozna i vidi prijetnju sa svih strana te je spremna i preventivno djelovati kako situacija ne bi izmakla kontroli (što ne znači da neće).

Ako sukob eskalira bit će zanimljivo vidjeti kakva će biti uloga SAD-a koji je tradicionalno podupirao karenske borce. Još i prije ovaj sukob mogao bi uvući Tajland koji koristi Karene kao svoj utjecaj u Mjanmaru ili bi pak SAD mogao koristiti Tajland kao posrednika. Trenutačno nema nikakve naznake da bi se SAD direktno vojno upustio u sukob, no situacija brzo evoluira.

Borci iz KNU-a poručili su kako su spremni braniti svoj teritorij te navode kako tisuće vojnika "napreduju sa svih strana" prema prostoru koji se nalazi pod njihovom kontrolom. Navodi se kako su već krenuli i zračni napadi na njihove položaje. Pozivaju međunarodnu zajednicu, a naročito susjedni Tajland, da zaštite njihov narod. U izjavi se navodi kako bi svijet trebao prekinuti sve ekonomske i vojne odnose s mjanmarskom huntom. Također se poziva na humanitarnu pomoć za njihov narod čiji pripadnici već bježe pred vojskom.

Ako sukob eskalira moguć je val izbjeglica prema susjednom Tajlandu. Naime, stotine tisuća Karena koji danas žive u Tajlandu i jesu izbjeglice, tamo su stigli tijekom desetljeća sukoba koji se vodi u Mjanmaru.