Žive po 120 godina, rađaju sa 65, a kod njih nema ni tumora

Pripadnici Hunza naroda uvijek su nasmijani, živahni su i čvrsti. Izgledaju toliko mladoliko da se mnogi šokiraju njihovim godinama. 

Oni kao da su s nekog drugog planeta, ali nisu. Hunza narod živi na planinama sjevernog Pakistana, ima ih oko 87.000, a posebni su po tome što žive prosječno sto godina, ali mnogi od njih bez problema dožive i 120. Pojedinci su živjeli i 160 godina. Rijetko su bolesni, ne znaju što su to tumori, vrlo mladoliko izgledaju, a njihove žene rađaju i sa 65 godina.

Oni su živi dokaz kako prehrana i način života utječu na čovjeka. Hunze se kupaju u ledenoj vodi, čak ako je ispod nule. Jedu samo ono što uzgoje. Hrane se sirovim voćem i povrćem, orašastim plodovima, jedu jako puno sušenih kajsija, razne žitarice (uglavnom proso, heljdu i ječam), mahunarke te rjeđe ovčji sir, mlijeko i jaja.

Puno hodaju, malo jedu

Za njih međuobroka nema, samo doručak i ručak. Puno hodaju, čak 15 do 20 kilometara dnevno. Meso jedu izuzetno rijetko, dva puta godišnje pojedu malo janjetine ili piletine. Također, jako puno se smiju.

Jedan dio godine ne jedu ništa u trajanju između dva i četiri mjeseca već piju samo sok od sušenih marelica. To je kod njih tradicija od davnina koju jako poštuju, a odvija se u doba godine kad voće još nije zrelo. I liječnici se slažu da su upravo način njihove prehrane i periodi gladovanja zaslužni za dobro zdravlje i dugovječnost.

Naime, navika konzumiranja velike količine marelica možda je upravo zaslužna u zaštiti od tumora. Sjemenke marelica bogate su B-17 vitaminom koji djeluje antikancerogeno, a oni od sjemenki rade ulje. No, riječ je o iznimno malim dozama koje u protivnom mogu biti opasne po život. Tamo je čak stvar prestiža koja obitelj ima više stabala kajsija na svojoj zemlji.

Nažalost, danas i među njih dolazi nezdrava industrijska hrana te su se pojavili karijes i probavne tegobe, što prije nisu poznavali, prenosi ukusno.net.

Ovaj živahan i izdržljiv narod za sebe kaže da su potomci Aleksandra Velikog i njegove vojske. Neki od njih su u vrijeme osvajanja ostali u njihovim selima i oženili se. Mediji su 1984. godine pisali o Saidu Abdulu Mobudu iz naroda Hunza koji je došao na londonski aerodrom i zbunio službenike pokazavši im putovnicu. U njoj je pisalo da je rođen 1832. godine.