AMERIČKA VANJSKA POLITIKA NAKON TRUMPA: Povratak stare ideje rušenja Putina

Trump je gotov. Što je sljedeće i tko je sljedeći? Očekuje li neko da će se zahuktali stroj sada zaustaviti? Ne, vjerojatno se neće moći zaustaviti, jer izgleda da sve ide po planu, a plan je vjerojatno veliki, puno veći od Amerike. Međutim, svijet nije spavao u protekle četiri godine i čekao Bidena da se vrati u Bijelu kuću. Život je otišao dalje i globalna stvarnost se izmijenila. No, hoće li se promijeniti američka vanjska politika?

Krenimo od pretpostavke. Zamislimo da je Aleksej Navaljni okupio pristaše u Moskvi i krenuo na Rusku dumu, a da je policija pucala u glavu prvom prosvjedniku koji je upao u zgradu. Nadajmo se da se to neće dogoditi, ali eto zamislimo da se dogodilo. Recimo da je Navaljni tvrdio da su izbori pokradeni. Da li bismo dan poslije u zapadnim novinama pročitali da je banditska rulja napala ruski parlament i pokušala izvršiti državni udar?

Zastupnici proruske oporbene platforme "Za život" u ukrajinskoj Radi, postavili su pitanje koje se doima logičnim i zatražili od američkih političara da se izjasne. "Sada su američki političari dužni promijeniti svoj stav prema takozvanim revolucijama u boji u mnogim zemljama, gdje su destruktivne političke snage došle na vlast uz njihovu pomoć na valu radikalnih prosvjeda i zauzimanja zgrada. Prije svega, dajte fer procjenu događaja 2013-2014 u Ukrajini. Dvostruki standardi u američkoj politici više nisu prihvatljivi", priopćila je stranka.

Nije čudno ako su scene prosvjeda u Washingtonu ostavile snažan dojam na Moskvu. U Rusiji trebaju biti održani parlamentarni izbori ove godine. Putin vjerojatno osjeća bolje od ostalih što ga čeka. Što bi Rusija drugo mogla očekivati od Bidenove administracije nego da svim silama podrži i pomogne Navaljnog u jurišu na Dumu? Sve drugo bilo bi ravno čudu. A što očekivati od Ukrajine u kojoj je oružje šutjelo u ovih Trumpovih četiri godine?

Nakon američkih izbora 2016. na kojima je pobijedio Trump, poražena strana proglasila je Putina, a ne Trumpa, glavnim faktorom takvog ishoda. Da, bijes Hillary Clinton izlio se preko oceana. Bez obzira na to tko je povjerovao u to da su ruski hakeri doveli Trumpa na vlast, poruka je svima trebala biti jasna. To se neće ponoviti. Putin, a ne Trump je naš glavni neprijatelj. Istodobno, teorija o ruskim hakerima idealno je pokriće za eventualno američko miješanje u ruske izbore. Ove i 2024. godine kada Rusija bude birala predsjednika. No, to nije sve.

Listanje novina od prije četiri godine može dosta pomoći u razumijevanju onoga što imamo danas. Jedna od glavnih teza koju su tada promovirali najugledniji zapadni listovi bila je rastuća opasnost od nuklearnog rata, između Rusije i SAD-a, dakako. Ukratko, svijet navodno nikada nije bio tako blizu tome, jer se očekivalo da će iskusni Putin "koji drži nuklearni pištolj na stolu" isprovocirati Trumpa, koji će onda nesrazmjerno odgovoriti, te će tako krenuti veliki nuklearni rat. Na to su upozoravali "neimenovani visoki dužnosnici", a novinari su s time slobodno špekulirali. Bilo je to, dakle, prije četiri godine.

Demokrati danas pokreću opoziv Trumpa kako bi ga se spriječilo da u očaju pokrene rat izvođenjem nuklearnog udara. Napad na Iran, valjda. Zbog toga mu se moraju oduzeti sigurnosni kodovi za lansiranje nuklearnih raketa, kako tvrdi Nensy Pelosi, predsjednica Predstavničkog doma Kongresa, koja objašnjava da se to mora napraviti, jer je Trump nestabilan. To će vjerojatno proći, jer se ne treba očekivati značajna podrška republikanskih predstavnika Kongresa i Senata Trumpu.

Republikanska stranka pere od njega ruke, pa bi Trump vjerojatno morao pokrenuti osnivanje nove političke stranke ukoliko želi ponovo na predsjedničke izbore 2024. Pitanje je što će se događati na unutarnjem političkom planu u SAD narednih mjeseci, no ne bi trebalo očekivati da će se Trump bez borbe odreći svojeg kapitala od 75 milijuna glasova na izborima 2020. Niti da će ga demokrati ostaviti na miru.

Za razliku od Trumpa, Putinu se ne može politički nauditi ukidanjem twittera. Na njega se mora ići klasičnim načinom. Medijska propaganda, ekonomski pritisak, raspirivanje kriza u susjedstvu, demonstracije, ulica. Izgleda da je sve to opet u igri. S druge strane, Putin ima prilično iskustvo u izbjegavanju političkih zamki izvana, te umije povući krupne strateške poteze koji se ne očekuju i ne mogu se braniti. Tako je bilo u Ukrajini i ranije u Gruziji.

Nastavak iste igre u novim okolnostima pandemije obećava još tvrđe poteze na obje strane. Rusija šuti pritisnuta teretom ekonomske i zdravstvene krize, a isti teret pritišće i Ameriku koja je proključala. Iza mnogih cvjetnih revolucija ostale su zemlje u rasulu i decenije političke i ekonomske krize, a ono što se posljednjih mjeseci odigralo u SAD-u ima ključne elemente cvjetne revolucije, koja teče. Diktator je zbačen, politika se mijenja. To nije sporno.

Kada je riječ o američkoj vanjskoj politici u protekle četiri godine ona bi se mogla opisati pojmom manje-više miroljubive koegzistencije. Trump je vodio trgovinske i verbalne ratove, galamio je i poput slona u prodavaonici porculana razbijao i rušio diplomatske norme i prakse, ali nije pokazao zadnje namjere prema miru u svijetu.

A kada je riječ o američkoj ekonomiji, prema općim ocjenama ona je do ožujka 2020. bila puno bolja nego prije Trumpa, dok pandemija nije poništila te dobitke i gurnula zemlju u puštanje tisuća milijardi dolara u promet. A možda i u izvanredno tiskanje novca.

Biden je najavio nastavak ekonomskog rata s Kinom, te je poručio kako u tome računa na saveznike. No, odmah iza tog poziva Europska unija potpisala je s Pekingom Investicijski sporazum, koji je opisan kao najbolja kineska ponuda trećoj strani ikada. Kina je požurila da s Europom zaključi sporazum prije nego Biden preuzme dužnost 20. siječnja. Ostaje da sporazum bude ovjeren u Europskom parlamentu.

Njemačka kancelarka Angela Merkel i kineski predsjednik Xi Jinping osobno su nazočili zaključenju sporazuma. Xi je govorio o slobodnoj trgovini i multilateralizmu, a "Politico" navodi da je inicijativa Angele Merkel bila ključna za lomljenje unutarnjeg europskog otpora i konačnog postizanje dogovora s Kinom. Njoj se pripisuje strateška pobjeda, te se navodi da je ona time okrunila njemačko šestomjesečno predsjedavanje EU.

Nekoliko dana kasnije njemačka vlada odobrila je osnivanje Fondacije za klimu i okoliš MV, koja bi trebala pomoći završetak izgradnje plinovoda "Sjeverni tok 2". Berlin i dalje insistira na tome da je projektu potrebna podrška na razini EU. "Njemačka i EU i dalje se trebaju dogovoriti o mjerama kojima se ubuduće mogu zaštititi od država koje pokušavaju obraniti svoje ekonomske interese uz pomoć sankcija koje su u suprotnosti s međunarodnim pravom", objasnio je šef vladinog odbora za energetiku, Klaus Ernst.

Pukotine koje se pokazuju u transatlantskom savezništvu ne moraju nužno značiti da će Europa okrenuti leđa Americi, ali Kina i Rusija će pokušati još dublje zabiti klinove u njihove odnose. Nakon Trumpovih četiri hladne godine, te skoro 10 mjeseci ekonomske oluje, Europa bez Velike Britanije, Europa u kojoj dominira Njemačka poslala je jasne signale što želi, no vidjet ćemo što će od svega toga biti. Još nije isključeno da će "Sjeverni tok 2" pasti u zaborav, kao i perspektivno partnerstvo s Kinom, ali ne bez prelijevanja političke krize na Europu. Ako Europa bude morala birati između to dvoje, treba vjerovati da će izabrati Kinu.

Biden je najavio reformu Vijeća za nacionalnu sigurnost, ističući u njemu zasebnu strukturu koja će se baviti pitanjima Rusije i centralne Azije, na čijem čelu će biti Andrea Kendall-Taylor s iskustvom u obavještajnim poslovima. U Moskvi smatraju da je time potvrđeno ono što su slutili, da je Rusija ostala strateški neprijatelj broj jedan za Ameriku, te su njihova očekivanja od Bidenove administracije sukladna tome. Prema pisanju ruskih novina, opasnost prijeti od terorističkog djelovanja i destabiliziranja situacije u Kirgistanu, te Tadžikistanu.

Javio se i Navaljni. Zabrinut je, kako kaže, zbog ukidanja Trumpovog twitter naloga. "Svaki put kada trebaju nekog ušutkati, reći će – ovo je samo uobičajena praksa, čak je i Trump blokiran na twitteru", rekao je Navaljni. Richard Grenell, američki diplomat i blizak Trumpov suradnik poželio je sreću Bidenu i potpredsjednici Kamali Harris kada budu govorili drugim zemljama da ne mogu utišati, cenzurirati ili zatvoriti svoje političke protivnike. "Ova kriza je američki brend i vi slavite (privremenu) moć koja dolazi s njom", poručio je Grenell.

Situacija u samoj Americi je prilično kaotična i zbunjujuća, naročito ako se čitava stvar promatra kroz tamošnju vizuru duplih standarda. Demokrati bi možda voljeli da je Trump bio samo ružan san, ali nije bio san. Možda bi voljeli nastaviti gdje su stali 2016. godine, no svijet se u međuvremenu odviknuo od američkog liderstva. Ideja da bi Washington mogao pokušati ponovo voditi svijet na stari način, podjednako je neumjesna kao i demonstrant u krznu i s rogovima bizona u zgradi Kongresa, ali je opasnija.