Mogu li Saudijska Arabija i Katar dogovoriti kraj zaljevske blokade?
Katar i Saudijska Arabija približavaju se okončanju trogodišnje zaljevske krize koja je pogoršala podjele u regiji. U najavi kuvajtskih dužnosnika početkom prosinca 2020. navodi se da su Rijad i Doha "potvrdili sporazum" za postizanje rješenja koje vraća "zaljevsku solidarnost". Kuvajt je posredovao u sporu otkako su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat uveli punu diplomatsku i političku blokadu protiv Katara u lipnju 2017. godine. Kvartet je bio bijesan na Katar zbog podrške Muslimanskoj braći u cijeloj regiji, održavajući dobru vezu s Iranom i emitiranja kritika njihovih regionalnih saveznika na njegovoj državnoj novinskoj mreži Aljazeera. Zemlje Perzijskog zaljeva također su navodno bijesne što je Turska uspostavila vojnu bazu u Kataru.
U prosincu 2019. godine činilo se da su stvari krenule drugačijim smjerom kad je katarski ministar vanjskih poslova rekao na konferenciji u Rimu da je zaljevska kriza "prešla s mrtve točke u napredak". Otkrio je da su se vodili razgovori između katarskih i saudijskih dužnosnika, bez davanja dodatnih detalja. Tri države koje blokiraju GCC također su sudjelovale na regionalnom nogometnom turniru u Kataru, poništavajući u zadnji trenutak raniju odluku da ne sudjeluju. Iako se u prošlosti šuškalo o zbližavanju, čini se da je ovaj put drugačije. Postoje snažni financijski poticaji za obje strane da prekinu sukob, a jedno od tih poticaja svakako je bio napad na rafineriju nafte u Saudijskoj Arabiji.
Saudijski ministar vanjskih poslova unatoč tome rekao je da je sporazum s Katarom na dohvat ruke, ali analitičari su i dalje sumnjičavi da će spor oko Zaljeva konačno doći do kraja. Više je vjerojatno da su se dvije strane samo dogovorile da umanjuju svoju kampanju mržnje jedna protiv druge. Rijad može poduzeti dodatne mjere za izgradnju povjerenja otvaranjem zračne i kopnene granice s Dohom. Međutim, nisu napravljeni nikakvi kompromisi oko ključnih pitanja koja su pokrenula spor. To izaziva zabrinutost može li se postići održivi mir s Katarom. No, suparnici Katarskog emirata možda neće imati drugog izbora nego da okončaju spor budući da manje prijateljska američka administracija preuzima dužnost u siječnju 2021. godine. Sad kad Biden ulazi, veći je pritisak na Saudijce da pokažu dobru volju i pokažu da su konstruktivan partner na Bliskom istoku.
Prijestolonasljednik Mohamad bin Salman (MBS) našao se na oštrim kritikama Demokrata i grupa za ljudska prava otkako je došao na vlast u lipnju 2017. Za samo tri godine, drski sin vladara ubio je novinara Washington Posta Jamala Khashoggija, iznjedrio humanitarnu katastrofu u Jemenu i priveo nekoliko visokih aktivista, poslovnih ljudi i starijih članova kraljevske obitelji. Sada MBS nastoji popraviti svoj imidž uspostavljanjem dobrih odnosa s administracijom Bidena, prema riječima jednog savjetnika Saudijske Arabije i UAE. Savjetnik je rekao za Financial Times da je zbližavanje Rijada s Dohom trebalo biti 'dar za Bidena.' Dodao je da se MBS osjeća ugroženo nakon Demokratske značajne pobjede na izborima. Drugi analitičar koji je blizak saudijskoj vladajućoj obitelji, Ali Shihabi, rekao je da Rijad već dugo pokušava uspostaviti diplomatske veze s Katarom. "Već neko vrijeme (Rijad) radi na zatvaranju mnogih vrućih datoteka i očito je da je ovo jedna", rekao je za FT. Tijekom svoje izborne kampanje, novoizabrani američki predsjednik Joe Biden obećao je da će "ponovno procijeniti" veze s Rijadom i čak je obećao da će Saudijsku Arabiju učiniti "parijom kakva jesu" tijekom Demokratske rasprave 2019. godine. Iako je prethodno računao na pobjedu predsjednika Donalda Trumpa, Rijad je sada prisiljen promijeniti svoj smjer nakon Bidenovog izbornog uspjeha. Izmjenjujući svoje vanjskopolitičke ciljeve, kraljevstvo se priprema za nadolazeću promjenu administracije u Washingtonu. Saudijci su ovdje pragmatični na isti način na koji su i Katarci pragmatični. Postoji razumijevanje da ujedinjena zaljevska fronta i dalje služi svima više od trošenja milijuna dolara u pokušaju da potkopaju međusobne pozicije.
Čini se da su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) manje oduševljeni davanjem ustupaka Kataru radi postizanja 'mira'. Emirate predvodi prijestolonasljednik Abu Dhabija Mohammad bin Zayed, čovjek za kojeg stručnjaci vjeruju da je poticao blokadu protiv Katara. Abdulkhaleq Abdulla, emiratski političar, koji emiru služi kao mikrofon, 6. prosinca 2020. tweetao je kako se pomirenje u Zaljevu neće pomaknuti ni za milimetar bez blagoslova i pristanka UAE. Dva dana kasnije, Emirati su poslali u svijet poruku drugačijeg tona, a jedan je dužnosnik rekao da UAE cijene Kuvajt i Sjedinjene Države te njihove pokušaje jačanja zaljevskog jedinstva. Ministar vanjskih poslova Egipta, koji je zabranio Al Jazeeru u zemlji, također je izjavio da se "nada da će ovi hvalevrijedni napori rezultirati sveobuhvatnim rješenjem koje će se baviti svim uzrocima krize."
To je malo vjerojatno. Doha bi mogla prekinuti veze s nekim čelnicima Muslimanske braće, baš kao što je to učinila kako bi okončala posljednju diplomatsku svađu sa Saudijcima i Emiratima 2014. godine. Ali Katar nije spreman smanjiti svoje odnose s Iranom ili potpuno zatvoriti komunikaciju s nedržavnim skupinama i islamistima. Katar se umjesto toga nada da će zamijeniti Oman kao pouzdanog posrednika između suparničkih strana na Bliskom istoku. Prema analitičarima, emir posebno nastoji premostiti podjele između novoizabranog predsjednika Sjedinjenih Država Joea Bidena i Irana. Sve je to dio vanjske politike Katara koji pokušava pojačati svoju meku snagu, kako bi mogao imati stvarni utjecaj u regiji. Postati središtem za diplomaciju od ključne je važnosti za tu viziju, a u tome će se morati suočiti s tradicionalnim diplomatskim državama Omanom i Kuvajtom.
To uključuje neslužbene i službene razgovore između skupina poput Hezbollaha i libanonske vlade 2008. godine, talibana i afganistanske vlade koji su vođeni ove godine, Hamasa i Fataha, i pobunjeničkih skupina Darfura i sudanske vlade 2009. godine. Sve su to dobri pokazatelji sposobnosti katarske države u posredovanju i pregovorima. Potpuno prekidanje veza s drugom zemljom nikada zapravo nije bio tipični atribut katarske vanjske politike. Regionalne ambicije Katara ne znače da nije ideološki posložen u arapski svijet. Osim što je djelovao kao mirotvorac, Katar je podržavao terorističke skupine, poput Jabhat Al-Nusre u Siriji, vjerojatno i s blagoslovom Sjedinjenih Država i podržavao je islamističke političke stranke u cijeloj regiji. Katar je također platio novac za otkupninu iračkim šijitskim militantima. Taj je novac potrošen u travnju 2017. godine kako bi se osiguralo puštanje 25 državljana Katara otetih u južnom Iraku.
U međuvremenu, Rijad i Abu Dhabi uložili su milijarde dolara kako bi podržali vlastodršce poput predsjednika Egipta Abdel-Fataha Al-Sisija, libijskog generala Khalife Haftara i sudanskih vojnih čelnika nakon svrgavanja bivšeg diktatora Omara Al-Bashira u travnju 2019. godine. I Saudijska Arabija i UAE već se dugo boje da bi narodne pobune mogle potaknuti demonstracije u njihovim vlastitim zemljama. Katar sa svoje strane odbija funkcionirati kao satelitska država Saudijske Arabije. Suštinsko pitanje zaljevske krize tako ostaje isto kao i uvijek.
Popuštanje napetosti na Bliskom istoku dalo bi novoj američkoj administraciji malo prostora za ponovne pregovore o nuklearnom sporazumu s Iranom. Na kraju, Washington će Saudijskoj Arabiji vjerojatno dati više prostora jer je to glavna, vodeća zaljevska država, a Rijad se oslanja na takav imidž. Stoga bi se, završi li blokada Zaljeva, Saudijska Arabija mogla vratiti u dobru milost Washingtona. Konačno, ovi saudijski potezi također okupljaju istomišljenički lobi koji ne prihvaća nove sporazume o normalizaciji. Budući da nije bio voljan ući u Abrahamov sporazum otvaranja diplomatskih veza s Izraelom, Rijad je umjesto toga odlučio popraviti odnose s Ankarom i Dohom, koji dijele isti stav po tom pitanju. Nedavno je, govoreći na internetskom Forumu za globalnu sigurnost, katarski ministar vanjskih poslova šejh Mohammed Al-Thani rekao: "Mislim da je bolje imati jedinstveni [arapski] front kako bismo stavili interese Palestinaca i kraj okupacije na prvo mjesto."
