Dalija Hasanbegović-Konaković: "Prvo Dini crtaju kokarde na čelu, prozivaju ga četnikom, a onda se usmjere na mene"

Supruga bh. političara Elmedina Konakovića, Dalija se oglasila na Facebooku povodom svih događaja koji su snašli nju i njenu porodicu u proteklom periodu te svojom izjavom izazvala brojne reakcije na toj društvenom mreži.

Njen status prenosimo u cjelosti:

"Pravna država, demokratija, sloboda, ljudska prava, višestranačje i ostale bajke.

Čitali ste po portalima o tom sudskom postupku protiv bivše glavne tuziteljice optuzene da je, izmedju ostalog, pokušavala nesto Dini da "pronadje" pod svaku cijenu. Sud radi svoje, na kraju ce svakako biti da je "sve po zakonu", mogli bismo patentirati taj princip. I ne pišem zbog toga jer ništa ni ne očekujem. Ali sad bar mogu olakšati dušu i ispricati vam kakav je bio život u isčekivanju Kafkinog procesa na sarajevski način.

Nijedna presuda neće nadoknaditi pretrpljeni strah iz te 2018. kada smo sa mnogo strana dobijali informacije da se radi sve da Dino bude uhapšen. Svaka moja smjena u kojoj je Dino ostajao sam kuci sa Kianom, tada malo starijom od godinu, bila je pracena planom A, B i C ako odluce da ga uhapse ko momentalno moze doci i preuzeti dijete da je maksimalno poštedimo traume. Mame ce jedine shvatiti tu paniku i bol u stomaku kada sa posla pošaljem poruku, a odgovor ne stigne odmah.

Taman smo se navikli na isčekivanje hapsenja, a onda su nas zvanicno obavijestili da otvaraju istragu protiv jedne druge osobe jer je postojao osnov sumnje da trazi ljude koje ce angažovati da izvedu napad (zbog osvete) na Dinu i njegovu porodicu. Tako nam je vec dvogodišnje dijete u parkiće, šetnje, prodavnice počelo ici sa sa tetom i zastitom (koju sami placamo podrazumijeva se). Zivite kao normalo, idete na posao, bas nikome nista ne govorite i poluludi zovete tetu 20 puta dnevno da vidite je li sve uredu. Usput dubite na glavi da izmislite nacine da ni teti ni vašem djetetu ni ostaloj djeci sa kojom se igra nista ne bude cudno.

I živite u glavnom gradu evropske države, a čekate da vas neko probudi da konacno izadjete iz filmskog trilera. Ili horora. Ne znam više. Naviknete svake sekunde biti spremni na samodobranu i zastitu.

Onda se takva atmosfera linca stvori da shvatite da (ne daj Boze da vam treba) dijete ne biste smjeli odvesti u glavnu pedijatrijsku kliniku u gradu (uz moje beskrajno postovanje za sve predivne stručne doktore koji tamo rade, njega je sigurno vrhunska, ali moj strah, zbog razloga nevezanih za te ljekare, je veci).

Svemu ovome prikljuce se botovi. Prvo Dini crtaju kokarde na čelu, prozivaju ga četnikom, izdajicom i otvoreno sugerišu ljudima da bi najveći čin patriotizma bio ubiti izdajnika, a onda koplja usmjere na mene-pokrstavam Bosnjake, gulenovka, spijunka, nova mira markovic, nema sta nisam u tim bolesnim mozgovima, pa sve do fotomontaze kojom Sorosevo lice pretvaraju u moje.

Pa se i na to naviknete. Prvi udarci su jako bolni, kasnije ste vec spremni da krvolocno grizete u samodobrani.

Onda dodje korona i Dinina junska vrlo ozbiljna dvostrana upala pluca. Klinicka slika koja je zahtijevala hospitalizaciju, a u to vrijeme postojala je samo jedna covid bolnica u Sarajevu. Puna divnih pozrtvovanih ljekara, ali opet tamo nismo smjeli. Morali smo praviti planove da ide za Tuzlu ili Zenicu ako mu zatreba bolnička terapija kisikom jer u Sarajevu, po tadašnjim pravilima koja su vazila za tretman zaraženih, nije bilo alternativa. Možete zamisliti kako je bilo slušati u stanu muža koji se skoro guši od kašlja, nemati pojma treba li mu neka jača terapija ili drugačija njega i strepiti od svakog očitanja pulsnog oksimetra.

Srećom, nije trebao kisik. Ali se ja jos nisam riješila grca te neizvijenosti-sta ako hitno treba u bolnicu. A bolnica u drugom gradu.

I tako sada kad nam srdačno, nasmijano, prijateljski priđu ti neki ljudi zbog čije priče, pisanja, djelovanja je dijelom stvoreno ludilo koje živim već skoro 3 godine, obicno po pravilu Kiana uperi prstom u tu osobu i pita Dinu "zasto je taj čiko fuj?" jer nije shvatila mamino objašnjenje ko je prišao.

Licemjerni beskrupulozni beskarakterni beskičmenjak je previše komplikovan opis za dijete koje tek puni 4 godine. FUJ je sasvim prikladno. Riječima usko, mislima siroko. FUJ. I cike i "demokratske" metode.

Samo se držim svoje omiljene sufijske mudrosti "i ovo ce proći". A i ona narodna sa kopanjem jama je isto prikladna."