TRUMPOV POSLJEDNJI PUCANJ PROTIV DUBOKE DRŽAVE: 4-godišnji sukob između izvršne i "četvrte grane vlasti" i oduzimanje "igračaka" CIA-i

Kao i u mnogim zemljama svijeta i u SAD-u postoji trodioba vlasti, odnosno postoje tri grane koje kontroliraju vlast u zemlji. Imamo zakonodavnu vlast, ona kako joj i ime kaže kreira zakone (to je američki Kongres). Zatim imamo izvršnu vlast koja je zadužena za provedbu zakona, a u nju spadaju predsjednik SAD-a, njegov kabinet i većina federalnih agencija. Na kraju imamo i treću granu, sudsku. Cilj sudske grane je procjenjivati valjanost zakona, a taj posao odrađuju Vrhovni sud i drugi sudovi.

No, često se spominje i ona neslužbena, "četvrta grana vlasti" koju se ponekad naziva i "dubokom državom". Nije javno deklarirana, ali se pretpostavlja da postoji. Tko ili što je ta "četvrta grana vlasti"? To su elementi koji svojom snagom direktno utječu na sve tri deklarirane grane vlasti. Što će evoluirati do tog stadija donekle ovisi i o samoj državi, a u slučaju SAD-a, neki smatraju, srž "duboke države" predstavljaju snažne obavještajne službe koje često djeluju gotovo pa izvan kontrole službenih grana vlasti. Primjerice, tzv. CIA-ina "crne operacije" nisu baš nekakva državna tajna, njihovo postojanje je znano kao i činjenica da egzistiraju izvan "dohvata" preostalih grana vlasti jer da nije tako ne bi mogle ni postojati (pošto su često protuzakonite).

O tome koliko tzv. duboka država upravlja Amerikom mogu se čuti razna mišljenja, od onih koji smatraju da je to prenapuhana priča do onih koji odlaze u potpune teorije zavjere i toj "četvrtoj grani vlasti" daju neograničnu, skoro pa nadnaravnu moć.

Držeći se pak kronologije novije američke povijesti može se jasno zaključiti da "četvrta grana" postoji i da njena snaga s godinama jača. U tome nema zapravo ničeg previše "mističnog" - riječ je o borbi za utjecaj, nešto što izgleda poput frakcijske borbe unutar političke stranke koja zna da joj nije u interesu svoje unutarnje prijepore isticati javno.

Ipak, s godinama se neke stvari otkriju, iako često sa zakašnjenjem i po pola stoljeća. Poznata je tako činjenica da je u konflikt s obavještajnom strukturom snažno ušao John F. Kennedy, naročito nakon debakla u Zaljevu svinja u proljeće 1961. kada je otpustio šefa CIA-a Allena Dullesa, a i do kraja svog mandata (odnosno života) nastojao je utjecaj obavještajnih struktura držati na distanci. Ubojstvo JFK-a i danas se tretira kao misterij, a pretjerano "čeprkanje" po istom kao inicijacija za brojne teorije zavjera. Ipak, među svim tim teorijama zavjere jedna je očigledno i činjenična jer JFK jest ubijen Malo je poznato primjerice da je planiran i atentat na američkog predsjednika Jimmya Cartera nakon što je ovaj otpustio Georgea H. W. Busha s pozicije šefa CIA-a (taj Bush će 1989. postati američki predsjednik, a kasnije i njegov sin George W. Bush).

Neki smatraju da su nakon JFK-a svi predsjednici bili - ili su morali biti - lojalni "četvrtoj grani", a ako bi pružili otpor bili bi sankcionirani, neki smatraju da je i Nixon srušen s vlasti u Watergate aferi nakon što je izazvao CIA-u (no to je već diskutabilno).

Sve u svemu, odnos između izvršne vlasti i "četvrte vlasti" funkcionirao je vrlo prisno desetljećima, sve do ovih godina, točnije od 2016. kada na iznenađenje mnogih na vlast ne dolazi Hillary Clinton, koja bi svakako nastavila "tradiciju dobrih odnosa", već Donald Trump.

Nalazimo se u zadnjim danima Trumpovog mandata - osim ako u idućih mjesec dana (20. siječnja 2021. bi trebala biti inauguracija Joea Bidena) on ne pokuša nešto radikalno, primjerice proglašenje izvanrednog stanja u zemlji pošto i dalje tvrdi, zajedno sa svojim pristašama, da su predsjednički izbori bili namješteni (te da je zapravo on pobjednik). Nije tajna da od početka Trumpove vlasti ne funkcionira odnos između izvršne vlasti i duboke države. Od samog početka svjedočimo konfliktu (koji bi se pretvorio u pravi rat kad bi Trump zaista odlučio proglasiti izvanredno stanje u zemlji u narednim danima!).

Optužbe za suradnju s Rusijom, interni sukobi, uskraćivanje i ubacivanje ljudi u Trumpovu administraciju, ogromni medijski pritisci, prosvjedi, sukobi na ulicama... Sve što smo kroz ove 4 godine gledali u SAD-u na ovaj ili onaj način je dio sukoba između predsjednika i "četvrte grane vlasti".

Dakako, Trump je bio kaotičan i očito je da je u potrazi za saveznicima u ovom "ratu iza kulisa" povezao se s nekim poprilično opakim akterima. Na svoju stranu povukao je još uvijek poprilično neorganiziranu američku radikalnu opoziciju ne libeći se zagrabiti i među najžešće od njih. Uzeo je k sebi i nervozne industrijalce obećavajući da će za njih "Ameriku učiniti ponovno velikim", a nije slučajnost ni da čini tolike ogromne ustupke izraelskim desničarima očito očekujući da će mu isti to vratiti angažmanom nekih utjecajnih lobija unutar SAD-a.

U toj neprestanoj borbi još uvijek nitko nije pobijedio. Zapravo pobijedila je "četvrta grana" ako Trumpova vlast ovdje završava. Ali njegovi pristaše, ona razasuta opozicija koja se broji u milijunima, počinje sastavljati mozaik "istine" - oni sve jasnije shvaćaju tko je duboka država i Trump im ovih dana sve snažnije sugerira da je ta ista duboka država namjestila izbore i sad ga ruši s vlasti. Jasno, to ne mora (ali i može) biti istina, ali za Trumpa to nije ni bitno, bitno mu je da njegovi pristaše to misle.

Držeći si tako razne opcije otvorenima mogli bi prognozirati da Trump ipak neće "u rat", iako bi neki njegovi pristaše to željeli, ali u ovim danima koji su preostali pokušati će zadati svojim suparnicima što veće udarce.

Prošlog tjedna Trumpov novi ministar obrane Christopher Miller (kojeg je, čini se, nakon izbora postavio kako bi odradio sve ono što prethodni ministri nisu htjeli) poslao je pismo u CIA-u. U pismu se navodi kako će Pentagon napraviti opću reviziju daljnje vojne potpore za CIA-ine operacije. U prijevodu - Pentagon bi mogao "zavrnuti" financije koje CIA koristi diljem svijeta za svoje protuterorističke misije. CNN, The New York Times i ABC (koji su se jasno od početka svrstali u ovom "Trump VS duboka država" 4-godišnjem sukobu) dramatično su prenijeli ove vijesti tvrdeći kako je riječ o radikalnoj odluci koja bi mogla značiti, između ostalog, da ranjeni CIA-ini operativci neće dobiti ni liječničku pomoć.

Nije tajna da postoje određene trzavice između Pentagona i CIA-e. Kao prvo, Pentagon ima svoju vlastitu obavještajnu službu (DIA) i iako ove službe imaju deklarativnu drugačiju misiju (DIA se bavi vojnom obavještajnom funkcijom dok CIA pokriva ne-vojna pitanja) činjenica je da Pentagon izdvaja ogroman novac za CIA-u, do te mjere da više ni sami ne znaju koliko (!).

Isto tako nije tajna da u strukturama Pentagona Trump može pronaći popriličan broj pristaša što nije slučaj kod CIA-e koja je od početka bila antagonistički nastrojena prema njemu (zapravo cijela obavještajna zajednica u SAD-u Trumpa je potkopavala na razne načine). No, neki se pitaju, koja je svrha ove sad naglo naručene revizije jer ako 20. siječnja Joe Biden preuzima vlast onda će i na njemu biti da odluči što će učiniti po tom pitanju. Neki čak smatraju da je ovo "poklon" Bidenu jer bi mogao, pozivajući se na raniju Trumpovu odluku, završiti napokon s američkim "Ratom protiv terorizma" te se fokusirati na sukob prema velikim nacionalnim rivalima, Rusiji i Kini (zapravo to i jest svrha revizije CIA-inog odnosa s Pentagonom - od CIA se traži da se "okani" lova na islamističke teorirste i da se umjesto toga fokusiraju na Kinu i Rusiju).

Je li ovo Trumpov zadnji "pucanj" prema dubokoj državi ili samo jedna u nizu njegovih kaotičnih odluka u sklopu situacije u kojoj se još uvijek nečem nada (svom ostanku na vlasti)? Neki će reći kako ovim guranjem CIA-e u druge sfere, u operacije protiv Rusije i Kine (on osobno preferira da fokus bude na Kini), Trump ne pokreće napad na duboku državu već postojećoj stvara konkurenciju unutar nje same, na jednoj još dubljoj razini!