Predsjednik Haškog tribunala Theodor Meron je bivši savjetnik Izraelske vlade

Rođen u Kaliszu (Poljska), Theodor Meron je pravno obrazovanje stekao na Hebrejskom univerzitetu u Izraelu, potom na Harvard Law School i Cambridge University (Diploma za međunarodno pravo). Od 1977. godine, bio je profesor međunarodnog prava na Institutu za međunarodne odnose u Ženevi , a od 1994. godine, na univerzitetu New York School of Law.  Također od 2000. do 2001. radio je kao savjetnik za međunarodno pravo u Američkom State Departmentu.

U kasnim 1960-im, Meron je bio pravni savjetnik Ministarstva vanjskih poslova Izraela, kada je 1967. napisao tajni dopis premijeru Levi Eshkolu, u vezi širenja izraelskih naselja na Kfar Etzionu. To su dešavanja odmah nakon izraelske pobjede nad Arapima u Šestodnevnom ratu te godine. Meron je u svom dopisu zaključio da je širenje novih naselja na okupiranim teritorijima “kršenje Četvrte ženevske konvencije”.

Ono što je interesantno da ovaj izraelsko-američki sudija prema navodima analitičarke New York Timesa, Alision Weira, kao predsjednik Suda za ratne zločine u Haagu ustvari vrši pritisak na sam sud da oslobodi dužnosnike optuže za ratne zločine ili da im se umanji kazna. Times ističe da je izraelsko-američki sudac Theodor Meron "vodio slučajeve, tužitelji kažu, do tačke u kojoj presuda postaje skoro nemoguća."

Neki analitičari smatraju da Meronova glavna motivacija može biti zaštita za izraelske političke i vojne lidere od kaznenih postupaka koji bi ih stavili u pravnu opasnost radi konstantnog činjena zločina protiv palestinskog naroda, ali i zločina protiv čovječnosti i da nikada ne dospiju do tribunala u Haagu.

Postoje svjedoci koji tvrde da se desila pobuna protiv suca Merona radi raznih lobiranja i pritisaka na ostale sudije u postupcima protiv ratnih zločinaca.

Prenosimo vam dio pisma suca Frederika Harhoffa pismo, od 6. Juna, koje je poslao na mailove 56 pravnika, prijatelja i saradnika.

U svom pismu, sudija Harhoff, koji je bio sudac na Tribunalu od 2007. godine, rekao je da je u dva slučaja Meron, američki državljanin koji je bio bivši izraelski diplomat, primjenjuje "uporan pritisak" na svoje kolege sudije na takav način da se "čini se da je bio odlučan u namjeri da postigne oslobađajuću presudu."

"Jesu li američki ili izraelski dužnosnici ikad vršili pritisak na američko predsjedničko vijeće kako bi se osiguralo promjenu presude?", upitao je Harhoff. "Mi to vjerojatno nikad nećemo saznati." Glasnogovornik Suda nije želio komentirati pismo. Inače, Meron je predsjedao žalbenim vijećem koje je oslobodilo generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, i radi toga ga je optužio danski sudac na ICTY-iju Frederik Harhoff da je vršio pritisak na suce da donesu oslobađajuće presude u nekoliko predmeta te je izrazio sumnje da su oslobađajuće presude visokim hrvatskim i srbijanskim časnicima i dužnosnicima donesene pod političkim pritiskom SAD-a i Izraela.

Ostale sudije i i advokati bili su spremni razgovarati, pod uvjetom da se njihova imena ne iznose u javnost.

Po njihovim riječima, desila se pobuna protiv sudije Merona, što je navelo neke od 18 sudaca Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju da razmisle i odaberu alternativnog kandidata za predsjednika Suda.

U prilog navedenim analizima ide i jako blizak odnos predsjednika manjeg bh. entiteta Milorada Dodika s raznim jevrejskim lobijima, organizacijama, ali i samom državom Izrael. Valjda je Mile na vrijeme shvatio u kom grmu leži zec.

Pogledajmo samo neke činjenice, kako se Dodik okrenuo prema Izraelu:

1. Stalne posjete međunarodnih jevrejskih organizacija Dodiku u cilju “zbljižavanja Jevreja i Republike Srpske”

2. Tajni sastanci Dodika i izraelskog ministra vanjskih poslova Avigdora Liebermana, koji je čak i od vlastitog ministarstva zatajio posjetu s Dodikom u Beču,  a zbog čega je državni revizor Joseph Shapira pokrenuo istragu protiv njega. Izraelski list Haaretz prvi je objavio tekst o “tajnom sastanku" između Avigora Liebermanna, ministra vanjskih poslova, i Milorada Dodika u Beču. List je ovaj događaj nazvao “sastanak s anti-muslimanskim nacionalističkim liderom Srba”, Miloradom Dodikom. Haaretz tvrdi kako detalji sastanka, niti razlozi putovanja ministra Libermanna, nisu jasni tamošnjoj javnosti.  

3. Predsjednik Izraela Šimon Peres nekoliko puta se javno zahvaljivao na “kontiuniranoj podršci” koju Dodik pruža Izraelu u borbi protiv “terorizma i ekstremnog fundamentalizma” a koji navodno prijeti Izraelu.

4. Dodik je nekoliko puta bio u zvaničnoj posjeti Izraelu, gdje je primljen uz najviše “državničke” počasti, a početkom 2012. godine sam Dodik je izjavio: „U Izraelu ću razgovarati sa članovima Vlade, a kruna zvanične posjete je sastanak s predsjednikom te zemlje Šimonom Peresom“, rekao je Dodik.

5. U ovogodišnjoj posljednjoj agresiji izraelske vojske, kada su počinjeni mnogi zločini nad Palestincima, Dodik je javno uputio pismo podrške premijeru Izraela Benjaminu Natanyahuu sa sljedećom sadržinom: "S posebnom pažnjom i zabrinutošću pratimo razvoj situacije u pojasu Gaze, jer duboko i iskreno saosjećamo s prijateljskim jevrejskim narodom i državom Izrael“.

Ostaje da se vidi, kakva je stvarna uloga sudije Merona u ublažavanju kazni za počinioce ratnih zločina, ali i kakvu će ulogu imati tribunal u Haagu ukoliko ikada dođe do suđenja za činjenje ratnih zločina nad Palestincima i to od najviših zvaničnika Izraela. Zadnja odluka Suda da na “privremenu” slobodu do izricanja konačne presude puste ratnog huškača Vojislava Šešelja, upravo šalje direktnu poruku žrtvama i njihovim porodicama. Šešelj pravi svakodnevni TV show i diže srpski nacionalizam do neslučenih razmjera. Veza između BiH i Palestine ipak postoji, samo ako je vidite.