Crni šalovi omotani oko lica, puške visoko u zraku: Kakvo je to zlo u njima?
Rijeka smrti teče povijesnim gradovima bliskog istoka, brutalne egzekucije u holivudskom stilu i na hiljade regruta koji hrle iz cijelog svijeta: ISIL je postao neprijatelj broj jedan, od zaraze je prerastao u pandemiju, a zamah su tek uhvatili.
Kakvo je to zlo?
Svjetski lideri opisuju ISIL kao inkarnaciju zla, barbarski i nehumanu, više virus nego kreaciju čovjeka, koju treba uništiti.
Da li svjedočimo evoluciji kako u ideologiji, tako i u primjeni nasilja, odnosno, da li je ovo slika 'savršenog neprijatelja', koji dopušta da različiti politički akteri ostvare svoje ciljeve pod krinkom borbe protiv njih?
Ukoliko dopustimo sebi da se 'poigramo' riječima, možda bismo ih smjestili u isti koš kao i Orke iz Gospodara prstenova, glumci imaju tu slobodu da nastave sa svojom 'politikom', bez 'suvišne' kontrole i kritičkog ispitivanja.
Borci se nisu iznenada pojavili iz podzemlja, više su produkt državnog kolapsa i građanskih sukoba koji su pratili rat u Iraku 2003. godine i sirijski sukob 2011. godine.
Mreža smrti
Prošle godine, američki predsjednik Barack Obama opisao je ISIL kao 'mrežu smrti' i upozorio da 'ne može biti obrazloženja - nema pregovora - sa ovim zlom'.
Britanski premijer David Cameron, opisao je brobu protiv ISIL-a kao 'izazov generacije'.
Kandidati na narednim predsjedničkim izborima u SAD u svojim debatama ne zaobilaze ovu temu. Jeb Bush krivi Hilary Clinton za uspon ISIL-a, dok Senator Lindsey Graham upozorava da 'ako ne uradite ono što ja govorim, niste ozbiljni u namjeri uništavanja ISIL-a.'
Pa, da li je ISIL zlo ili zapravo samo koriste alate globalizacije i omražene taktike?
U knjizi John Gray-a 'Al Qaeda i šta znači biti moderan', filozof upozorava da smo svjedoci rasta 'privatiziranih oblika organizovanog nasilja u svijetu'.
Koliko ćemo još gledati kamionete u konvoju, muškarce s crnim šalovima omotanim oko lica, sa puškama visoko u zraku? A iza njih se vihori crna zastava.
Koliko će još Tomislava Salopeka biti ubijeno i koliko će još djece ostati bez svojih očeva, majke bez sinova, da bismo shvatili...
A šta zapravo treba da shvatimo?
Da ovo nije obična viroza koju samo treba da preležimo, da je ovo pandemija koja se tiče svih nas, jer zlo ne miruje.
Sve dok budemo probleme gurali pod tepih, zlo će rasti, a gospodo, tada će već biti kasno.
