Natalie portman: Jevreji pretjeruju s Holokaustom
Natalie Portman je pozvala jevrejsku zajednicu da razmisli o tome koliko naglaska stavlja na Holokaust u poređenju sa drugim zločinima.
Glumica je nedavno režirala film "Priča o ljubavi i mraku", adaptaciju memoara izraelskog pisca i novinara Amosa Oza o stvaranju Izraela, u kojem također tumači glavnu ulogu.
Portmanova je i sama rođena u Jerusalemu i tamo živjela do svoje treće godine, kada je njena porodica emigrirala u SAD. U Americi je pohađala jevrejske škole, gdje je učila o Holokaustu i događajima koji su doveli do rođenja Izraela.
Slavna 34-godišnjakinja izjavila je britanskom "Indepedentu" da ju je ovo iskustvo navelo da se zapita u kolikoj mjeri se tokom obrazovanja naglasak stavlja na Holokaust i da li je u redu to što se stavlja ispred mnogih drugih tragedija.
- Mislim da je to zaista veliko pitanje koje jevrejska zajednica sebi treba da postavi - koliko se u školama pažnja skreće na Holokaust. Naravno, riječ je o vrlo važnoj temi koju treba pamtiti i poštovati, ali ne nauštrb drugih stvari - rekla je glumica.
Portmanova je dodala da je do ovog zaključka došla nakon posjete muzeju genocida u Ruandi, kada je shvatila da o ovim događajima ništa nije učila u školi, iako su se odvijali tokom njenog školovanja, prenosi B92.
- Bila sam šokirana kad sam shvatila da je genocid izvršen dok sam bila u školi. Oduvijek smo učili o Holokaustu, ali o genocidu u Ruandi nije bilo pomena. Upravo to je glavni problem u vezi sa trenutnim načinom podučavanja - smatram da je trebalo da učimo i o tome. Moramo se stalno podsjećati da je mržnja u svijetu neprestano prisutna, ali i da treba da saosjećamo sa drugim ljudima koji su iskusili tu mržnju. A ne da nam se neprestano servira paranoičan način razmišljanja, kako smo samo mi žrtve. Ovakvo učenje nekada za posljedicu ima neprestano osjećanje straha da će se dogoditi još jedan Holokaust - istakla je Portmanova.
Glumica je dodala da bi učenici trebalo da shvate da je mržnja u svijetu usmjerena prema različitim grupama ljudi, i da bi ovo saznanje trebalo upotrijebiti kao nešto što će podstaći saosjećanje, a ne paranoju.