Lekcija jedne učiteljice koja se nažalost ne uči u svakoj školi!

Bio sam tada četvrti razred. Učiteljica je tog dana na čas došla s velikom vrećicom i iz nje izvadila dvadeset i jednu bocu ispunjenu nekakvom gelastu masom. Svakom od nas je dala po jednu i rekla da na stol ispred sebe istisnemo sadržaj iz nje. Čini mi se da je u tom trenutku svako pogledao druga do sebe u klupi, i nije nam trebalo više od sekundu da s velikim uzbuđenjem prionemo na posao, veselo se kikoćući neredu koji pravimo.

Završili smo za manje od minute. A onda je učiteljica rekla da pokušamo to sve što smo iscijedili da vratimo natrag u bocu. Naravno da smo pokušali. I naravno da nismo uspjeli. Samo smo napravili veći nered. Kad smo poslije izvjesnog vremena svi odustali od pokušavanja da vratimo stvari na staro, učiteljica nas je pogledala i rekla: "Vidjela sam kako ste lako i brzo, bez imalo razmišljanja krenuli da cijedite boce, nesvjesni nereda koji na taj način pravite.

Tek kad ste stvari pokušali vratiti na staro, shvatili ste da to nije moguće, da je nered nastao mnogo bolje nego što ćete ga popraviti. Isto je i s riječima koje izgovarate - kad ih jednom izgovorite, to ne možete vratiti, a sve ono što su izazvale, teško ćete promijeniti. "

Ovo je lekcija iz osnovne škole koju sam najbolje zapamtio i najvažnija koju sam u životu naučio.

Zelena učionica.com