Srebrenica: Bošnjaci i Srbi imaju zajedničke neprijatelje

Obični ljudi u Srebrenici puno su dalje otišli po pitanju pomirenja i suživota nego u ostatku zemlje, naš je zaključak nakon što smo u petak posjetili ovu opštinu, mjesec nakon obilježavanja komemoracije, da na licu mjesta vidimo kako izgleda svakodnevni život stanovnika, pišu Nezavisne Novine

I Bošnjaci i Srbi imaju zajedničke neprijatelje: nezaposlenost, besperspektivnost i neizvjesnu ekonomsku budućnost.

U srebreničkoj džamiji zakazali smo susret sa imamom Damirom Peštalićem, koga se sjećamo kada je odbio da ode u Englesku zato što njegovi prijatelji Srbi, na čelu sa sveštenikom Aleksandrom Mlađenovićem s kojima je trebalo da putuje, nisu dobili britanske vize. Za njega je sasvim normalan moralni i vjerski čin da, ako se nešto dogovori zajedno, mora se zajedno i odraditi. Smatra da svako svojim primjerom treba pokazati i dokazati da je za suživot.

Komplikacije od politike

"Ljudi sarađuju, idu zajedno u školu, zajedno se bavimo sportom, idemo na kafu. Komplikacije nastaju kad se umiješa politika i molim Boga da Srebrenica prestane da bude poligon za političare. U svakom smislu fenomen je da mi, obični ljudi danas živimo jedni s drugima", priča Peštalić.

Svojim primjerom želi pokazati da mlade generacije uče da jedni druge prihvataju bez ikakvih predrasuda. Najbolja drugarica njegove kćerke Amine je Deka. Druga kćerka, Mirjema, za najbolju drugaricu ima Ivonu, s kojom je zajedno u karate klubu.

"Nismo dozvolili da se prave odvojena odjeljenja, da razdvajamo djecu. Imamo jedno obdanište u koje idu sva djeca zajedno. Bilo je ovdje raznih pritisaka, ali nismo podlegli. Rekli smo da ne želimo da rastavljamo djecu i da obavezno moraju da budu zajedno", priča Peštalić.

Na naše pitanje šta očekuje od vlasti u RS, Peštalić odgovara da očekuje pomoć da se suživot očuva i da pomognu da ljudi imaju od čega da žive.

"Ja otvoreno kažem: mi poštujemo RS. To je ustavno uređenje u kojem živimo. Naravno da je naš predsjednik Milorad Dodik. Krajnje bi bilo bezveze da ja sad vama pričam neku priču. Ali isto tako, predsjedniče, ovo je vaša opština. Pomozite nam da živimo. Pomozite da aktiviramo potencijale koje imamo ovdje", ističe Peštalić.

Konkretna pomoć opštini, kaže, može biti da se otvori banja Guber. Došao je investitor, želio zaposliti ljude, ali se uplela politika i od posla nije bilo ništa.

Srbi i Bošnjaci su, kaže, zajedno napisali peticiju i tražili da banja bude otvorena.

Uzajamno uvažavanje

Ćamil Duraković, načelnik opštine Srebrenica, takođe ističe da je svim ljudima u Srebrenici san da nađu posao od kojeg mogu živjeti. Malo pomoći bilo je i iz Banjaluke i iz Sarajeva. Većina investitora koji su došli, priča nam, došli su jer su sami željeli nešto uraditi.

Temu rata, Potočara, zločina, prešli smo za pet minuta. Duraković kaže da  on zna da je u Srebrenici bio genocid, Srbi se s tim ne slažu, ali da i jedni i drugi se trude da poštuju sve žrtve.

U Skupštini  opštine 10. jula imaju zajedničku komemoraciju svim žrtvama. Kaže da u Skupštini opštine praktično nema opozicije jer se svi trude da stvari guraju naprijed.

Glavni problemi Srebrenice su, kaže Duraković, oni isti koji muče desetine drugih danas siromašnih, a nekad bogatih opština u RS.

Od Banjaluke žele pomoć da sebi pomognu sami - neka im daju koncesionu naknadu za rudu koja se vadi u Srebrenici, a Duraković tvrdi da od toga stanovništvo nema ništa. Tvrdi da, kada bi se Srebrenici dalo da upravlja svojim resursima, za pet godina bi Srebrenica imala najmanje 3,5 puta veće prihode.

Duraković kaže da je ponosan na to da se u Srebrenici nikad nije desio ozbiljniji međunacionalni incident, poput, kako dodaje, onog koji se desio nedavno u Prijedoru ili nekim drugim gradovima. Ispričao nam je i zanimljivu međuetničku anegdotu. 

"Fudbalski klub Guber je još od 1914, kad je osnovan, bio i ostao multietnički. I poslije rata Guber je ostao oličenje multietničnosti. I sad vi zamislite ode Guber da igra u nekom bijeljinskom zaseoku u kojem je stanovništvo srpsko. Dogovor u klubu je da se pred utakmicu skinu vjerska i nacionalna obilježja. I sad imate situaciju da s tribina psuju majku balijsku momku koji je Srbin i koji igra za Guber jer misle da je Bošnjak", priča on.

Miloš Milovanović, predsjednik Skupštine opštine Srebrenica, takođe kaže da najviše problema prave političari.

"Kada su u pitanju političari, situacija bi mogla i morala biti bolja. Ali kad su u pitanju obični ljudi, ona je jako dobra. Oni kreiraju mnogo bolji suživot u Srebrenici nego politika. Različiti politički interesi različitih partija utiču na to da ambijent nije onakav kakav bi trebao i morao biti", ističe on.

Prilikom posjete Dodika i delegacije opštine Vladi RS kaže da su otvorili mnoga pitanja kad su u pitanju banja Guber, rudnici, naplata za potopljeno zemljište i ističe da je sve u fazi da se to odblokira.

"Kao predsjednik Skupštine poslao sam jedno pismo predsjedniku RS Dodiku i predsjednici Vlade RS Željki Cvijanović u kojem sam ih zamolio da se se što prije riješe problemi", rekao je on.

Za razliku od Durakovića, on ima drugačije gledanje na zločine u Srebrenici. 

"Možda će jednom doći neke generacije koje će to moći vidjeti na drugačiji način, a sada je situacija takva. Zato se trudimo da uradimo nešto zajedno o čemu se možemo dogovoriti, a to je da popravimo ekonomsku situaciju i pomognemo ljudima da nađu posao", ističe Milovanović.

Briga za budućnost

Tokom naše posjete Srebrenici dogovorili smo termin sa Samirom Mujanović. Ona vodi Biznis centar, odjeljenje posao.ba u Srebrenici, i sa malim timom ljudi u okviru projekta "Ekonomsko jačanje Srebrenice" pomaže svojim sugrađanima do 40 godina starosti da pronađu posao.

Od početka godine zaposleno je oko 20 mladih ljudi. Sve to, kaže, ide jako teško. Problem je ne samo što ima malo mogućnosti za posao, nego i to što ljudi nemaju odgovarajuće kvalifikacije.

Prije nego što su došli u Srebrenicu napravili su istraživanje koje pokazuje da u Srebrenici živi oko 2.000 radno sposobnog stanovništva. Brine je, kaže, budućnost grada. Mnogo ljudi koje kontaktiraju za posao kaže da su im svi prijatelji otišli i da ni sami ne znaju do kada će ostati.

Ipak, ima i ljudi koji su se vratili u rodni grad. Jedna od njih je 24-godišnja Amra, koja se vratila 2012. iz Sarajeva sa ocem i bratom. Majka joj i dalje radi u Sarajevu, ali svakog vikenda dolazi kući pa provode vrijeme zajedno.

"Većina mladih odlazi iz Srebrenice, a ja sam željela da se vratim. Nikad ne znam šta nosi naredni dan, ali pokušaću da ostanem u Srebrenici", priča ona. Amra radi kao telefonski operater u Biznis centru posao.ba i pomaže ljudima da nađu posao.

"Imam puno prijatelja bukvalno na svim stranama svijeta. Malo ih je ostalo da živi ovdje. Družim se sa ljudima ne samo moje vjere i nacije, nego sa svima. Mi svi imamo svoje živote, znamo šta se desilo, ali smo nastavili da živimo i da gradimo suživot. Probleme ne tražimo, niti nam trebaju", priča ona.

Tu upoznajemo i tridesetogodišnju Josipu. Ona je studirala u Sarajevu, živjela u Banjaluci, gdje je takođe radila u kol centru. Vratila se u rodnu Srebrenicu i tu živi sa suprugom s kojim ima sina.

"Većina mladih je otišla davno. Poslije pet sati ovdje je uglavnom sve pusto. Većinom poslije posla odemo do Bratunca", istakla je ona.

Josipa još kaže da se ovih dana u gradu održava festival "Silvertown Shine", pa je na ulicama nešto više ljudi nego inače. Većinom grad bude prazan.

Zajedno piju kafu

Radomir Zekić prodaje vodoinstalatersku opremu. Posla, priča nam, ima malo više ljeti, kada dođu stranci i dijaspora. Zimi sve stoji. Što zaradi, zaradi do tada. Njegova radnja uzdržava petoro ljudi. Supruga, sin i kćerka su mu nezaposleni. I on ističe da bi otvaranje banje Guber pomoglo da se ljudi zaposle. Kao i Durakoviću, i njemu smeta, kaže nam, što se eksploatišu prirodna bogatstva Srebrenice, a da ništa ne ostaje lokalnom stanovništvu, iako ga to nismo ni pitali. Što se tiče suživota, i on ističe da nema nikakvih problema.

"Vjerujte, svi se slažemo. Moji najbolji kupci su komšije Bošnjaci. Stalno smo zajedno, pijemo kafu, družimo se, pomažemo jedni druge. Ni među omladinom nema problema. To što čujete loše, to više političari naprave probleme, kad je neki skup i pred izbore", priča Zekić.

Poslijepodne došlo je vrijeme da se krene za Banjaluku. U povratku svratili smo do Memorijalnog centra Potočari, gdje smo se poklonili žrtvama.

Iz Srebrenice smo otišli nešto spokojniji. Dok god ljudi iskreno žele da grade mir, postojaće i nada da BiH može biti bolja i sretnija zemlja.

(Dejan Šajinović, Foto V. Stojaković)