Poći će vam suze: Oproštajno pismo majke preminule od raka

Ne govorite Brijani da sam u raju. Ona će to da shvati kao da sam odlučila da odem negdje drugdje i da sam je ostavila. U stvarnosti, učinila sam sve da budem uz nju i nigde, nigde, ne bih bila radije nego uz nju i Džefa, napisala je majka o svom djetetu i suprugu

Heder Mekmanami, žena snažnog duha iz američkog gradića Mekfarlanda, umrla je 15. decembra 2015. u 36. godini, nakon više od dvije godine borbe s rakom dojke. Ipak, na Fejsbuku i danas mogu da se pročitaju njene riječi jer je uoči smrti zamolila svog supruga Džefa da nastavi da objavljuje poruke. Tako je Džef samo nekoliko sati nakon njene smrti objavio pismo koje je svima ostavila, a koje je toliko dirnulo brojne da su ga preneli i mnogi svjetski mediji. Pročitajte ga i vi:

"Dakle... imam neke dobre i neke loše vijesti. Loša vijest je, očigledno, da sam mrtva. Dobra vijest je, ako ovo čitate, da vi to definitivno niste (osim ako u zagrobnom životu ne koristite bežičnu mrežu). Da, grozno je. Grozno je više nego što to riječi mogu da opišu. Ali mi je tako prokleto drago da sam živjela život ispunjen ljubavlju, veseljem i neverovatnim prijateljima. Sretna sam što mogu iskreno da kažem da nemam za čime da žalim i da sam svakim atomom svoje snage živjela život punim jedrima. Sve vas volim i svima vam hvala na ovako divnom životu.

Ma koja vas religija tešila, srećna sam što je imate. Kako bilo, poštujte da mi nismo religiozni ljudi. Molim vas, ne govorite Brijani da sam u raju. Ona će to da shvati kao da sam odlučila da odem negdje drugde i da sam je ostavila. U stvarnosti, učinila sam sve da budem uz nju i nigdje, NIGDJE, ne bih bila radije nego uz nju i Džefa.

Nemojte je zbunjivati i navoditi je makar na sekundu da pomisli da to nije istina. Jer nisam u raju. Tu sam. Samo nisam više u tijelu koje se okrenulo protiv mene. Moja energija, moja ljubav, moj smeh, sve te nevjerovatne uspomene, sve je to još uvek tu uz vas. I, molim vas, ne mislite na mene uz tugu. Smiješite se imajući na umu da smo se sjajno zabavljali zajedno i da je bilo čudesno. J***** mrzim da ljude činim tužnima.

Volim da zasmijavam ljude više od ičega, pa umesto da razmišljate o tragičnom kraju moje priče, smijte se sjećanjima koja smo zajedno stvorili i dobrim vremenima koja smo provodili. Molim vas, pričajte Brijani priče tako da zna koliko je volim i koliko ću uvijek biti ponosna na nju. Jer ništa više ne volim od toga da budem njena majka. Ništa.

Svaki trenutak s njom je bila sreća kakvu nisam mogla ni da zamislim dok nije ušla u naše živote. I ne govorite da me rak porazio. Jer rak mi je možda uzeo veliki deo toga, ali ljubav, radost i nadu nikada nije. Nije to bila bitka, to je jednostavno bio život u kojem su stvari često brutalno nasumične i nepravedne i tako to naprosto ponekad biva.

Prokletstvo, nisam poražena. Jer način na koji sam godinama živjela s rakom držim prilično velikom pobedom. Imajte to uvijek na umu. I najvažnije, bila sam neverovatno sretna što sam provela više od decenije s ljubavlju svog života i s mojim najboljim prijateljem, Džefom. Prava ljubav i srodne duše postoje. Svaki dan uz Džefa je bio pun veselja i ljubavi. On je istinski najbolji suprug u svemiru. Uz sve to sra*e od raka, on nikada nije dizao ruke i kada je tako puno ljudi htjelo da pobegne.

Čak i kroz najgore dane koje možete da zamislite, uvijek smo zajedno pronalazili put do toga da se smejemo. Volim ga više od života i zaista vjerujem da je ljubav poput te toliko posebna da će živjeti vječno. Vrijeme je najvrednija stvar na svetu i neverovatno sam zahvalna što sam život tako dugo provodila uz Džefa.

- Džefe, volim te. Brijana je naša ljubav u koju je udahnut život i slama mi srce to što moram da kažem zbogom. Ako je sve ovo tebi tek upola tužno koliko je meni, slama mi srce iznova i iznova jer je poslednja stvar na svetu koju sam ikada htjela da uradim da te učinim tužnim. Nadam se da ćeš vremenom moći da razmišljaš o meni i da se pritom smeješ jer smo baš imali život koji oduzima dah. Izguglaj "Eulogiju fizičara" i znaj da je i naučno dokazano da ću na neki način biti uvek uz vas. Znam da ću, ako se na trenutak zaustaviš i pogledaš dovoljno snažno, biti tu (na najmanje moguće jeziv način). Ti si moj svet i volela sam svaku sekundu s tobom više nego što to reči mogu da kažu.

Prijatelji, volim vas sve i zahvaljujem vam za najdivniji život. I hvala svim mojim divnim lekarima i medicinskim sestrama koji su na neverovatan način brinuli o meni. Uopšte ne sumnjam da su učinili sve što je bilo u njihovoj moći. Svojim prijateljima iz dubine dubine srca želim duge i zdravljem ispunjene živote, pa se nadam da će doživeti istu zahvalnost za dar svakoga dana kao što sam ja. Ako budete išli na moju sahranu, napravite takav račun u baru da budem na vas ponosna. Dođavola, razvalite pesmu "Keg on My Coffin" i plešite na šanku za mene.

Slavite ljepotu života žurkom jer znate da t želim i da vjerujem da ću, na neki čudan način, pronaći način da na njoj budem s vama (znate koliko mrzim da propuštam zabavu). Radujem se tome što ću da progonim (kao duh, op.a.) svakog od vas, pa ovo i nije toliko zbogom koliko "vidimo se kasnije". Učinite mi uslugu i svakog dana na par minuta razmišljajte o tome koliko je krhka avantura taj naš ludi život. I ne zaboravite da je svaki dan važan."

(Stil.kurir.rs)