20-godišnju djevojku otac i brat godinama zlostavljali! (VIDEO)
Zahvaljujući uposlenicima Sigurne kuće ona je danas jaka mlada žena, puna samopoštovanja i spremna za samostalan život sa svojim jednogodišnjim sinom. Majini su se roditelji razveli kada joj je bilo pet godina i majka je ostavila da živi sa ocem i bratom.
– I moja mama je bila žrtva nasilja mog oca. Čitavo moje djetinjstvo obilježilo je nasilje. Od rođenja sam bila izložena strašnoj fizičkoj i psihičkoj torturi. Prvo od oca, a kasnije i od mog starijeg brata. To je generacijski prenos nasilja. Moj otac je bratu davao pravo da me maltretira. To je trajalo godinama, sve do moje 18. godine kada sam odlučila potražiti pomoć – počela je Maja svoju ispovijest za Faktor.ba.
Ova 20-godišnjakinja u Sigurnoj kući boravi već 14 mjeseci i za nekoliko sedmica će sa svojim sinom, kojeg je rodila još kao srednjoškolka u vezi sa tadašnjim momkom, početi samostalan život van skloništa. Maja danas odiše samopouzdanjem i hrabrošću i posmatrajući je ne možete uočiti ikakve tragove onoga što je preživjela.
Tabu tema
– Nisam uvijek bila ovakva. Ranije sam bila plašljiva. Za mene je nasilje u porodici bila tabu tema i mislila sam da sam sama i da mi niko ne može pomoći. Bilo me je stid o tome pričati. Nisam dozvoljavala da iko sazna šta mi se dešava „u četiri zida“. Niko na meni ništa nije mogao primijetiti, ni školske kolege, a ni nastavnici. Pri kraju srednje škole sam ostala trudna, što moj brat i otac nikako nisu mogli prihvatiti i tortura je postala još gora. Željela sam za svoje dijete bolji život i zato sam odlučila stati tome u kraj i potražiti pomoć. U Sigurnoj kući su mi pomogli da se bolje osjećam, da budem i sama bolja osoba, bolja majka i da nikad više ne dopustim ni sebi, a ni svom djetetu da budemo žrtve. Ovdje imamo grupne i pojedinačne radionice, psihologe, koordinatore i sa njima mogu razgovarati o svemu. U Sigurnoj kući sam rodila svog sina, a i sama sam se preporodila i spremna sam da dalje koračam kroz život. Prošlost i sve loše želim ostaviti iza sebe – ispričala je Maja, koja poručuje svim mladim ženama koje imaju sličan problem da nisu same i da budu svjesne da mogu dobiti pomoć.
Kako nam priznaje, ponekad se telefonski čuje sa svojim ocem i bratom, ali tvrdi da im u glasu još uvijek osjeti da nisu spremni da se promijene. Spremna im je oprostiti, ali ne i zaboraviti. U kontaktu je i sa svojom majkom, koja je ponekad nazove da vidi kako se osjeća, ali nisu pretjerano bliske.
Pored ove mlade žene, u skloništu trenutno boravi još šest žena, petero djece i pet djevojaka. Prema riječima Amre Muslić, koordinatorice u Sigurnoj kući, u posljednjih 15 godina zbrinuli su 1.592 korisnika od čega 558 žena, 770 djece i 264 djevojke.
Terapijski tretmani
Ona je nadalje pojasnila da žrtva prvo prijavi nasilje policiji, nadležnoj službi za socijalni rad ili na SOS telefon (crvena linija 033/222-000 je telefon za prijavu nasilja u porodici kontinuirani servis od marta 2004., ili jedinstveni telefon 1265 za područje FBiH i 1264 za RS). Potom joj se pruži zdravstvena pomoć, pa slijedi davanje izjave u policijskoj stanici, nakon čega se u pratnji policije i dežurnog socijalnog radnika žrtva smjesti u Sigurnu kuću, koja se nalazi na tajnoj lokaciji.
U roku od 12 sati policajci su dužni da podnesu izvještaj o navedenom nasilju, a sljedećih 12 sati dežurni tužilac izriče zaštitne mjere i realizuje se smještaj u Sigurnu kuću. Primarni cilj Sigurne kuće je obezbjeđenje direktne zaštite i psihosocijalna podrška ekstremno ugroženim kategorijama žena, djece i djevojaka. Smještajem u Sigurnu kuću osim što dobijaju fizičku zaštitu i sigurnost žrtvama nasilja u porodici se pruža niz usluga koje će im pomoći u njihovoj rehabilitaciji i resocijalizaciji što će ih u konačnici osnažiti da se odupru torturi, te počnu donositi odluke koje će im pomoći u realizaciji budućeg kvalitetnijeg života. U Sigurnoj kući pružaju im se razni psihosocijalni terapijski tretmani (individualni, grupni, edukativne, suportivne, rekreativne, radno – okupacione terapije i pravna pomoć) – naglašava Muslić.
U Sigurnoj kući, tokom terapijskih tretmana, nastoje da svojim štićenicama vrate samopoštovanje i dostojanstvo i trude se da uklone posljedice tjelesnih povrede.
faktor.ba