Reagirajte na vrijeme i spasite život: Kako prepoznati i liječiti srčani udar

Budući da su aterosklerotske promjene na krvnim žilama vodeći uzrok srčanog udara i da se ove promjene mogu pronaći na krvnim žilama već u drugom desetljeću života, jasno je da prevencija mora započeti mnogo prije nego što se posumnja na koronarnu bolest ili doživi srčani udar.

Kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok smrti i u svijetu i kod nas. Vodeći uzrok kardiovaskularnih bolesti je ateroskleroza. Ona je najčešći uzrok nastanka angine pectoris, infarkta srčanog mišića, popuštanja srca „kao pumpe“, opasnih srčanih aritmija pa i iznenadne smrti.

Smrtnost aktualnog infarkta miokarda iznosi oko 30 %, a od toga polovina smrti nastupi tijekom prvog sata, prije dolaska bolesnika u bolnicu. Uzrok ove iznenadne smrti su zloćudni poremećaji srčanog ritma. Češći su u muškaraca i često pogađaju radno sposobni dio stanovništva. U bolesnika koji se oporave postoji trajan rizik od novog infarkta. To zasigurno narušava kvalitetu njihova života. I dok je u razvijenijim zemljama učestalost infarkta miokarda u padu, kod nas je još u porastu.

Što je infarkt miokarda?
Infarkt miokarda ili srčani udar je nekroza (odumiranje) dijela srčanog mišića zbog potpunog prestanka dotoka krvi u zahvaćeni dio srčanog mišića. Treba napomenuti da se srčani mišić ne hrani krvlju iz svojih šupljina, nego preko dviju koronarnih arterija. Naime, odmah na početku aorte (najveće arterije tijela koja se nastavlja na lijevu klijetku i koja krv bogatu kisikom preko svojih ogranaka dovodi do svake stanice ljudskog organizma) odvajaju se prve dvije arterije (lijeva i desna koronarna arterija).

One poput krune okružuju srce – zato se i zovu koronarne arterije, granaju se po vanjskoj površini srca, „zaranjaju“ u srčani mišić i dovode mu kisik i hranjive tvari. Aterosklerotske promjene koronarnih arterija i njihovih ogranaka nazivamo koronarnom bolešću. Infarkt miokarda najčešće uzrokuje aterosklerotski plak koji se izboči u lumen krvne žile i na taj način smanjuje protok krvi kroz žilu te fini neturbulentni tok krvi pretvara u vrtložni – turbulentni tok,piše Adiva. Aterosklerotski plak je obično građen od želatinozne lipidne (masne) nakupine u stijenci arterije, a tu nakupinu prekriva deblja ili tanja kapa od vezivnog tkiva.

Skok krvnog tlaka, a i drugi uzroci mogu uzrokovati oštećenja pokrova aterosklerotskog plaka pa želatinozna masa dođe u kontakt s krvlju koja teče kroz tu krvnu žilu pri čemu se stvara tromb (ugrušak), što vrlo brzo dovodi do dodatnog suženja zahvaćene arterije ili njenog potpunog začepljenja. Ako to potpuno začepljenje krvne žile traje satima, dolazi do odumiranja onog dijela srčanog mišića za čiju je irigaciju ta krvna žila odgovorna. Naravno, što je kalibar začepljene krvne žile veći i što je bez protoka ostao veći broj njezinih ogranaka, to će i ugroženi dio srčanog mišića biti veći i simptomatologija burnija, a kad je riječ o nastavku funkcioniranja srca „kao pumpe“, pa i preživljavanju, ishod će biti neizvjesniji.

Aterosklerotske promjene koronarnih arterija i njihovih ogranaka nazivamo koronarnom bolešću
Aterosklerotski plak je najčešći, ali ne i jedini uzrok nastanka infarkta. Viđa se, doduše rjeđe, da to uzrokuje krvlju doplavljeni tromb (ugrušak), prirođena abnormalnost ili spazam (grč) anatomski zdrave krvne žile. Odumrli dio srčanog mišića zamjenjuje vezivno tkivo (poput zakrpe od drugog materijala na odjevnom predmetu) koje nema svojstva mišića te time srce kao cjelina gubi na svojoj snazi i funkcionalnosti.

Kada posumnjati na srčani udar?
Prilikom infarkta miokarda javi se žestoka i dugotrajna bol (obično traje dulje od 20 minuta) iza prsne kosti koja se može širiti u ruke (osobito lijevu), vrat, donju vilicu ili zube donje vilice. Opće stanje bolesnika jače je poremećeno (opća slabost, hladan znoj, zaduha, strah od bliske smrti).

Ponekad (kada je infarktom zahvaćena donja stjenka lijeve klijetke) dominiraju simptomi koji sliče na probavne smetnje (bol u gornjem dijelu trbuha, mučnina, povraćanje). Unatoč tomu što je u narodu uvriježeno mišljenje da srce ne boli, gotovo kod svih bolesnika se javlja spomenuta bol.

Valja naglasiti da dio bolesnika ima bezbolne (nijeme) infarkte – češće su to osobe koje konzumiraju znatne količine alkohola i osobe oboljele od šećerne bolesti. Razlog odsustva bola je oštećenje živca koji bol prenosi od srca do mozga. Iako je bezbolan, ne znači da je zbog toga infarkt manji, naprotiv, on je zbog nedostatka upozoravajućeg bola i nepoduzimanja potrebnih mjera liječenja čak opasniji po život. Prilikom značajnog poremećaja općeg stanja, neobjašnjivog pada krvnog tlaka, osjećaja nedostatka zraka, neobjašnjivog umora i malaksalosti treba pomišljati na nijemi infarkt miokarda.

Prva pomoć kod srčanog udara
Kada se posumnja na infarkt srčanog mišića, prije svega je potrebno odmah pozvati liječnika, a do njegova dolaska bolesnik mora mirovati, ležati (pri jačem nedostatku zraka na višem uzglavlju ili u polusjedećem položaju), po potrebi uzeti sedativ ili tabletu za normalizaciju krvnog tlaka (ako je krvni tlak povišen).

Ako je bolesnik već prije znao za svoje srčane tegobe i pri ruci ima nitroglicerin, treba 1 – 2 mlaza staviti pod jezik, odnosno tabletu koju je i prije u sličnim situacijama stavljao pod jezik, primjerice Tinidil. Uz ranije upozorenje da treba mirovati, potrebno je naglasiti kako spomenuti lijekovi snižavaju krvni tlak te da je i zbog toga potrebno mirovanje jer pad tlaka može uzrokovati nestabilnost na nogama.

Vrlo je važno odmah pozvati liječnika kako se ne bi gubilo dragocjeno vrijeme do dolaska u bolnicu (najbližu koronarnu jedinicu) jer su ti sati za bolesnika najrizičniji. Zbog mogućih (i čestih) opasnih poremećaja srčanog ritma koji ugrožavaju život bolesnika, važno je bolesnika čim prije, u ležećem položaju, u pratnji liječnika, transportirati do najbliže koronarne jedinice.

Kako se dijagnosticira infarkt miokarda?
Infarkt se dijagnosticira anamnestičkim podacima koji se dobivaju od bolesnika, a odnose se na njegove tegobe (s posebnim osvrtom na bol u prsima, intenzitet bola i njegovo širenje te ostale ranije spomenute tegobe bolesnika). Kliničkim pregledom iskusan će kliničar još pojačati sumnju na infarkt miokarda.

Jedna od pouzdanijih dijagnostičkih metoda je elektrokardiogram (EKG) na kojem se u velikom broju slučajeva (ne i uvijek) mogu vidjeti tipične promjene. Nalazom krvi, danas se najčešće radi test CK – kreatin kinaze (s njenim izoenzimom CK-MB) i u posljednje vrijeme visokoosjetljivi i specifični troponinT i troponin I, kojima se može otkriti akutni, tj. svježi infarkt srčanog mišića.

Liječenje srčanog udara
Bolesnik se smješta u koronarnu jedinicu, priključuje na monitor (kontinuirano praćenje EKG-a) koji će alarmirati u slučaju opasnih poremećaja srčanog ritma. To je ujedno i mjesto gdje ovakav bolesnik može, uz dobro educirano osoblje, dobiti potrebnu skrb i liječenje.

Lijekovima se smiruje bol i stabilizira rad srca „kao pumpe“, suzbijaju se ili liječe poremećaji srčanog ritma. Kisikom se poboljšava oksigenacija svih tkiva, pa i infarktom zahvaćenog srčanog mišića. Medikamentima se pokušava otopiti ugrušak (to liječnik započinje već u kući bolesnika) koji je začepio koronarnu arteriju ili njenu granu.

Infarkt miokarda velik je javnozdravstveni i obiteljski problem, često pogađa osobe u punom radnom naponu, tretman je skup, a ishod često neizvjestan. Zbog svega navedenog, isplati se svaki trud u prevenciji
Danas se u opremljenijim bolnicama u dijagnostičke svrhe sve više koristi koronarografija (kontrastno snimanje koronarnih arterija i njihovih ogranaka, s najpreciznijim predočenjem mogućeg začepljenja krvne žile) i ako se konstatira začepljenje, u istom se aktu mehanički (balon-kateterom) proširuje sužena arterija i po potrebi stavlja mehanički potporanj – stent. Ako balon-kateterom nije moguće uspostaviti prohodnost krvne žile (zbog njenog nezgodnog anatomskog položaja), nakon stabilizacije općeg stanja bolesnika sljedeća mogućnost je ugradnja premosnice kako bi se začepljeni dio arterije premostio i od odumiranja spasio dio srčanog mišića koji je ta arterija hranila. To su ozbiljni zahvati i naravno da se u slučaju ugradnje premosnice može vidjeti je li potrebno premoštenje i drugih značajnih suženja koja bi uskoro mogla izazvati novi infarkt.

Infarkt miokarda velik je javnozdravstveni i obiteljski problem, često pogađa osobe u punom radnom naponu, tretman je skup, a ishod često neizvjestan. Zbog svega navedenog, isplati se svaki trud u prevenciji nastanka koronarne bolesti i infarkta miokarda.

Najbolje mjere prevencije
Postoje primarna i sekundarna prevencija. Primarna ima zadaću prevenirati nastanak koronarne bolesti, time i infarkta miokarada, a sekundarnom prevencijom sprečava se pogoršanje već postojeće koronarne bolesti (angine pectoris, nastanak ponovnog infarkta i fatalnih aritmija).

Svakako trebamo težiti primarnoj prevenciji. Ona se sastoji u uklanjanju rizičnih čimbenika za nastanak ateroskleroze, a time i koronarne bolesti i srčanog udara. Budući da se aterosklerotske promjene mogu naći na krvnim žilama već u drugom desetljeću života, jasno je da prevencija mora započeti prije nego što se posumnja na koronarnu bolest i doživi srčani udar.

Što možemo učini sami?
Sve ono što je za zdravlje korisno ne treba biti kampanja, nego način življenja. Na genetiku ne možemo utjecati (roditelje ne možemo birati), ali puno toga i sami možemo učiniti. Pravilnim prehrambenim navikama treba održavati normalnu tjelesnu težinu, normalne vrijednosti masnoće u krvi (a ako to nije moguće zbog genetike, posegnuti za medikamentima), održavati krvni tlak na normalnoj razini. Treba se svakodnevno baviti nekom tjelesnom aktivnosti, ne pušiti, održavati ugodnom radnu atmosferu (smijeh je lijek) te dobro kontrolirati i liječiti eventualne popratne bolesti.

U preventivu je najisplativije uložiti. Preventiva ne samo da produljuje život nego i znatno doprinosi njegovoj kvaliteti. Lijepo je radovati se unucima, no na to treba na vrijeme misliti.