Enisa Meštrovac za Novi.ba: Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćeš razmišljati o nedostacima drugih
Enisa Meštrovac porijeklom je iz Bugojna, rođena 1985. godine, a svršenica je Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Ona je ujedno majka dvije djevojčice i jednog dječaka, supruga uglednog imama, kao i muallima u MIZ Sarajevo.
Također je aktivni član i solistica hora MIZ Sarajevo, te aktivistkinja Aktiva žena MIZ Sarajevo. Učesnica je na takmičenjima i večerima Kur'ana. Akter na realizaciji dokumentarnog filma "Ženski muslimanski običaji" u saradnji sa Copenhagen univerzitetom i mnogim drugim projektima koji oslikavaju položaj žene ili su potpora njenoj afirmaciji u društvu.
Ljubitelj umjetnosti, poznavalac slikarstva i sa svojim radovima učestvovala na izložbama najčešće humanitarnog karaktera. Bavi se humanitarnim radom i socijalnim pitanjima u džematu u kojem ordinira sa svojom suprugom, imamom Lubine džamije, mr. Salih ef. Meštrovcem.
Razgovarao: Mirza Hadžijusufović
Ovo je drugi dio intervjua s mualimom Enisom Meštrovac.
Dosta radite s mladima. Kako njima dočarati ljepote vjere i doprijeti do njih u vremenu silnih iskušenja?
- Rad s mladima je ono što ispunjava moju dušu i čini me zadovoljnom i sretnom. Ništa se ne postiže pričom, djela su ona koja su najbolji vaiz. Imamo naša redovna druženja na kojim se dogovaramo šta ćemo uraditi kako bi bili od koristi široj društvenoj zajednici, učimo Kur'an i zajedničke dove. Poštovanje jednih prema drugima je ono sto gradi naš odnos. Ja znam da se na njih mogu osloniti kada je u pitanju realizacija bilo kakvog projekta ali i oni znaju da sam ja za njih dostupna u svako doba i da cu im u svemu biti podrška. Imaju dovoljno povjerenja u mene da mi pričaju o svom privatnom životu i traže savjete i to je meni najveća satisfakcija.
Često ste nasmijani i širite pozitivnu energiju. Koliko nam pozitivnog nedostaje danas?
- Da (smiješak). Već sam spomenula kako sam mnogo proputovala ali nikada nisam naišla na bilo kakvu poteškoću u komunikaciji ili bilo čemu drugom. Smatram da je za to upravo zaslužan moj osmijeh. Kao prvo osmijeh je sadaka. Ako imam mogućnost da prolaskom ulicom zaradim koje dobro djelo zašto bih to propustla?! A i u prirodi mi je, jednostavno volim biti nasmijana, volim ljude koji se smiju i koji znaju da vole. Svi zaslužujemo biti sretni, a sretni smo onoliko koliko sebi dopustimo. Iz svake situacije postoji izlaz, samo nam treba biti na umu da se svakog jutra sunce rađa iznova i donosi svjetlost novom danu. Mi trebamo nastojati da budemo sunce gdje god da se pojavimo, počevši od svoje porodice pa do šire društvene zajednice.
Šta vam prvo padne na um kad spomenemo ramazan?
- Prvo mi naumpadne moja rahmetli majka i njeno nastojanje da me od najranijeg djetinjstva približi Gospodaru. Počela sam postiti veoma rano, s nekih 5-6 godina, možda i ranije. Bilo je onih koji su govorili da sam mala, da ne treba da postim (na kraju još uvijek i nisam bila obavezna) ali je moja majka uvijek govorila da ja to mogu, da sam dovoljno jaka i snažna. Koliko god je to bilo približavanje vjeri, bio je i trening izdržljivosti, upornosti, način da naučim da ću se u životu ponekad morati odreći onoga što volim zarad mog dobra... Ramazan me sjeti na njenu blagost, požrtvovanost i nastojanje da svima nama ugodi jer smo postači. Cijeli ovaj osjećaj nastojim prenijeti i na moju djecu, jer ništa se ne mora sve što radimo radimo iz ljubavi i zadovoljstva.
Kako Vi i Vaša porodica provodite ramazan? Postoji li neki adet kojeg se uvijek pridržavate?
- Moja porodica i ja za ovog najdražeg gosta se pripremamo prethodna dva mjeseca, redžep i šaban, kako duhovno tako i fizički. U mjesecu ramazanu maksimalno se nastojimo posvetiti ibadetu. Djeca imaju ramazanski kalendar u kojem uredno vode evidenciju o ispoštenim danim, klanjanim namazima, učenju Kur'ana, svaki dan nastoje da urade neko dobro djelo i ponekad me iznenadi njihova kreativnost (nahrane životinje, mrave, žele napraviti sklonište za ptice...) Esma koja ima 11 godina posti svoj već četvrti cijeli ramazan a Havi (7) je ovo prvi put da nastoji ispostiti sve dane i jako je ponosna na sebe. Zajedno učimo mukabelu u kući, to nam je to praksa već nekoliko godina. Porodica smo koja se mnogo druži s ljudima, dočekujemo i idemo u goste na iftar. To nam ove godine mnogo fali.
Vaša ramazanska poruka čitaocima portala Novi.ba?
- Neka to bude Meša Selimović :“Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćeš razmišljati o nedostacima drugih. Ako te neko povrijedi pređi preko toga i budi kao ruža koja širi miris svima a ne samo dobrima ili budi kao drvo koje daje hlad čak i onom koji želi da ga sasiječe.“
Razgovarao: Mirza Hadžijusufović