Enisa Meštrovac za Novi.ba: Islam je ženu uzdigao, oslobodio, dao joj sva prava i podario posebno mjesto

Enisa Meštrovac porijeklom je iz Bugojna, rođena 1985. godine, a svršenica je Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Ona je ujedno majka dvije djevojčice i jednog dječaka, supruga uglednog imama, kao i muallima u MIZ Sarajevo.

Također je aktivni član i solistica hora MIZ Sarajevo, te aktivistkinja Aktiva žena MIZ Sarajevo. Učesnica je na takmičenjima i večerima Kur'ana. Akter na realizaciji dokumentarnog filma "Ženski muslimanski običaji" u saradnji sa Copenhagen univerzitetom i mnogim drugim projektima koji oslikavaju položaj žene ili su potpora njenoj afirmaciji u društvu.

Ljubitelj umjetnosti, poznavalac slikarstva i sa svojim radovima učestvovala na izložbama najčešće humanitarnog karaktera. Bavi se humanitarnim radom i socijalnim pitanjima u džematu u kojem ordinira sa svojom suprugom, imamom Lubine džamije, mr. Salih ef. Meštrovcem.

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović

Esselamu alejkum! Poštovana Enisa, hvala Vam što ste prihvatili naš poziv za intervju. Možete li nam, za početak, predstaviti Vaše aktivnosti koje imate u džematu Lubine džamije?
- Alejkumusselam! Hvala Vama na ukazanom povjerenju. Aktivnosti u džematu Lubine džamije su već dugogodišnje, s ustaljenim rasporedom. U aktivnosti kojim raspolažemo uključeni su svi članovi našeg džemata, od najmlađih do najstarijih. Dnevni namazi, džuma namaz, mekteb, zikr četvrtkom navečer, časovi sufare i tedžvida za žene utorkom, druženja i radionice sa omladinom, radionice sa djecom... Situacija u kojoj smo se našli nije poremetila naše redovne aktivnosti. Sve što smo radili do sada nastavili smo putem online platformi i nastojeći održati kontinuitet u radu.

Nedavno ste održali predavanje o temi „Savremena muslimanka u društvu i porodici“. Možete li nam predstaviti srž tog predavanja? 
- Biti muslimanka uvijek je isto, ne postoji prostor i vrijeme koji mijenjaju tu činjenicu. Jasni su farzovi i obaveze koje imamo prema Uzvišenom Allahu dž.š. Ali postoje različiti uvjeti u kojim živimo te oni diktiraju samom angažmanu i mogućnosti onoga što jedna žena može uraditi. Mi hvala Bogu živimo u demokratskom društvu, slobone smo i otvoreni su nam putevi da uradimo sve što želimo, stoga su i naše odgovornosti veće.

Na prvom mjestu jednoj ženi, koja će biti i majka i odgajati generacije, u današnjem društvu treba da bude odgoj i obrazovanje kako nje same tako i njene djece, jer je to ujedno i prvi farz našeg Gospodara prema nama (Iqre'). Od odgojenih i obrazovanih osoba jedino što možemo očekivati je napredak u svakom smislu. Žena muslimanka, pogotovo ona koja je pokrivena hidžabom, u današnjem društvu ne smije da ide oborenog pogleda, ovo je vrijeme u kojem naš pogled mora biti podignut a osmijeh široko razvučen, korak otmjen i siguran.

Dok hodamo ulicom moramo biti svjesne toga da smo mi te koje su živa slika islama. Moja vjera je ona koja je ženu uzdigla, oslobodila, dala joj sva prava i ja takvom svoju vjeru i želim da predstavim ljudima koji o njoj malo znaju ali i onima koji misle da znaju mnogo. Žena u islamu je na posebnom mjestu i smatram da je naša obaveza da načinom svoga života svijetu, koji islam kroz različite medije nastoji pokazati nasilničkim a žene u islamu potlačenim, pokažemo pravu sliku islama i načina života muslimana i muslimanki.

Zašto je obaveza muslimankama da se pokriju, te koje su prednosti nošenja hidžaba? Kada ste se Vi pokrili i šta je bilo razlog tome?
- Hidžab je farz, stroga obaveza za ženu koja je muslimanka. To nije nikakav hir ili želja da se nošenjem istog razlikujemo od drugih. Kao što je farz obavljati namaz, postiti mjesec ramazan, davati zekjat, obaviti hadž, muslimankama je dodatni farz da budu pokrivene hidžabom. Propis je propis, bez mogućnosti odabira. Uzvišeni u Kur'anu kaže: “O vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerkama svojim i ženama vijernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.“ ( Al Ahzab, 59.)

Kao što možete i sami osjetiti, ajet koji naređuje ženi da se pokrije jeste onaj koji naređuje, ali iz razloga da bi žena ostala zaštićena jer u tom vremenu džahilijeta, prljavštine i raskalašenosti žena je bila predmet koji se prodavao, kupovao, nasljeđivao, poklanjao... Islam je to promijenio i ženu zaštitio kako propisima tako i hidžabom. I opet ovo na kraju „... A Allah prašta i samilostan je.“ Je ono što pokazuje nadu, ljubav, ljepotu i milost naše vjere.

Pokrila sam se kada sam upisala Gazi Husrev-begovu medresu, imala sam 15 godina i naravno iz ljubavi prema Gospodaru, ali i iz želje da dok hodam ulicom jasno pokažem ko sam.

Šta savjetujete onim djevojkama, majkama, ženama koje žele nositi hidžab, a još se nisu odlučile definitivno na taj korak? 
- U današnjici hidžab je kako farz tako i sama identifikacija žene u određenom društvu. Vjera nikada ne treba da nam bude teret. Sve ono što osjećamo kao teret ne trebamo raditi dok ne postanemo svjesni ili ne dođemo do onog stepena kada nam zadrhti srce i suze se pojave u očima pri izvršavanju određenih obaveza. Tako i hidžab. Sve što radimo u ime Allaha treba da bude urađeno iz ljubavi jer samo iz ljubavi se urade dobre stvari. 

Kao što sam već rekla pokrila sam se veoma mlada, ali nikad nisam zažalila niti se u bilo kojem smislu osjećala sputanom zbog hidžaba. Proputovala sam mnogo, bila i na istoku i na zapadu ali nikada nigdje nisam imala nikavu neugodnost. Moj cilj je da od Voljenog budem voljena i to je ono što me vodi kroz život. Voli, pokaži i budi zavoljen!

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović