Hafiz Semir Imamović za Novi.ba: Vratimo se našem Gospodaru, pa će se i On vratiti nama
20. dana časnog mjeseca ramazana za Novi.ba govorio je hafiz Semir Imamović. Ovaj intervju objavljujemo u dva dijela...
Hafiz Semir Imamović rođen je u mjestu Šćipe, općina Prozor, 1974. godine. Profesor je islamske teologije, magistar islamskih nauka iz oblasti Islamskog prava i hafiz Kur’ana. Od 1993. do 1955. bio je pripadnik Armije Republike BiH, a autor je tri knjige s islamskom tematikom. Također, dobitnik je nagrade Grada Medine (KSA) za najbolji magistarski rad.
Razgovarao: Mirza Hadžijusufović
Uvaženi hafize, da li je mjesec ramazan kod Bošnjaka specifičan po nekim običajima u odnosu na ostale pripadnike islama?
Hafiz Imamović: Svaki muslimanski narod, pa tako i Bošnjaci, imaju svoje specifične običaje, posebno u ramazanu, i to ne bi trebalo biti predmetom bilo kakvog spora, sve dok ne zadire u normativnu sferu islama, tj. svojim sadržajem ne proturječi jasnom kur’anskom i hadiskom tekstu, a većina običaja upravo je iz tog domena. U jednoj predaji se kaže: „Sve što muslimani vide lijepim, to je i kod Allaha lijepo.“ Jedan od možda najljepših običaja bosanskih muslimana, a vezano za ramazan, jesu porodični/rodbinski iftari, kojima se jačaju veze među članovima porodice i među rodbinom.
Možete li s nama podijeliti neku uspomenu ili događaj koja Vas posebno veže za ramazan?
Hafiz Imamović: Puno je takvih uspomena, ali posebno bih izdvojio jedan smješan događaj s mojom rahmetli majkom. Jednom sam poslije teravije pojeo skoro punu tepsiju tulumbi, koje sam puno volio. Kako bi prikrio tragove „zločina“, iz druge tepsije izvadio sam nekoliko tulumbi, i rasporedio ih po praznoj tepsiji i legao, a vjerujte, jedva sam disao. Budi majka na sehur i čujem je kako govori mojoj braći: ostavite Semiru koju tulumbu, a ja joj iz druge sobe velim: neka majka, samo neka jedu. Mislim u sebi: da znaš koliko sam pojeo tulumbi, sad bi me ganjala po bostanu da provarim onoliku masnoću i šećer, a ne bi se zauzimala za mene.
Recite nam kakva je nagrada za učenje Kur’ana?
Hafiz Imamović: U tom smislu citirat ću imama Poslanikove džamije (u Medini), dr. Abdullaha ibn Abdurrahmana el-Beidžana, koji je u svojoj prošloj džumanskoj hutbi rekao: „Učenje Kur’ana, a posebno u mjesecu njegovog objavljivanja, ramazanu, spada u najvrjednija djela, i zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poklanjao posebnu pažnju učenju Kur’ana u ramazanu. Svake noći ramazana dolazio mu je Džibril, i podučavao ga je Kur’anu. Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najdarežljiviji čovjek, a posebno je bio darežljiv u ramazanu, kada mu je dolazio Džibril, a dolazio mu je svaku noć, i podučavao ga je Kur’anu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon susreta sa Džibrilom, bio je darežljiviji od blagog povjetarca.“ (Buharija)
Prenosi se od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko prouči jedan harf iz Kur’ana, bit će mu upisano jedno dobro djelo, a dobro djelo nagrađuje se destetorustrukom nagradom. Ne kažem da je elif-lām-mīm harf, nego je elif harf, lām harf i mīm harf.“ (Tirmizi, i kaže da je vjerodostojan) Od njega se također prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ovaj Kur’an je Allahova trpeza/gozba. Uzmite/naučite sa Allahove trpeze koliko god možete. Ovaj Kur’an je Allahovo uže, jasno svjetlo, koristan lijek, zaštita onome ko je čvrsto prihvati i spas onome ko ga bude slijedio. On u sebi nema nepravilnosti, pa da ga treba ispravljati. Njegova čuda ne prestaju, i ne gubi na vrijednosti zbog stalnog ponavljanja njegovih ajeta. Učite i čitajte ga, Allah će vas za svaki proučeni harf desetorostruko nagraditi.“ (Taberani)
Prenosi Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahua lejhi ve sellem, rekao: „Vjernik koji uči Kur’an sličan je narandži – ima lijep miris, a njen okus je lijep. Vjernik koji ne uči Kur’an, sličan je hurmi – nema mirisa, ali je njen okus sladak. Dvoličnjak koji uči Kur’an sličan je bosiljku, ima lijep miris, ali mu je okus gorak. Dvoličnjak koji ne uči Kur’an – sličan je divljoj tikvici. Ona nema mirisa, a i okus joj je gorak.“ (Muttefekun alejhi)
Vaša ramazanska poruka čitaocima portala Novi.ba?
Hafiz Imamović: Moja poruka čitaocima vašeg portala je da iskoriste ovaj posebni mjesec, u kojem su otvorene džennetske kapije, a zatvorene džehennemske i prkosni šejtani povezani u okove, za preispitivanje vlastitog odnosa prema Allahu, dželle šanuhu, i Njegovim mnogobrojnim blagodatima, kojima nas svakodnevno opskrbljuje. Bez Allaha, dželle šanuhu, i Njegove milosti ne možemo ni trepnuti okom, a kamoli više od toga. On nam svaki dan vrati dušu, nakon što je, dok spavamo, uzdigne iz našeg tijela, što znači da nam svaki dan pruži novu priliku da se vratimo u Njegovo okrilje, priznamo svoju slabost i potrebu, padnemo svojim licem na tle i tako Mu zahvalimo na blagodati duše i života koji je u nas udahnuo.
Uvjerili smo se svojim očima, u ovim teškim i mučnim danima haranja pandemije Korona virusa svijetom, koliko je čovječanstvo, sa svim svojim dostignućima, institucijama i mehanizmima, nemoćno pred jednim sićušnim, i golim okom nevidljivim stvorenjem, a tek pred zemljotresima, gromovima i munjama, vulkanima, cunamijima, poplavama, olujama i vjetrovima. Čemu onda uzdizanje i poricanje? Čemu oholost i gordost? Čemu nemarnost i ignorisanje? Čemu pokazivanje sile? Čemu prkošenje Božijoj volji i Njegovim propisima?
Vratimo se našem Gospodaru, pa će se i On vratiti nama. Bit će uz nas i na našoj strani. Opskrbit će nas i s neba i iz Zemlje. Razmislimo o ovim ajetima: „A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali? Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće stići danju dok se budu zabavljali? Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.“ (El-A’raf, 96–99)
Razgovarao: Mirza Hadžijusufović