Hafiz Džemail Ibranović za Novi.ba: Dovoljno je pogledati šehidska mezarja i zaključiti koliko je bila visoka cijena borbe za BiH, a ta borba se i danas nastavlja

Osmog dana mjeseca ramazana obavili smo intervju s hafizom Džemailom Ibranovićem, imamom Sulejmanija džamije u Travniku. Čovjek koji je branio BiH tijekom agresije govorio je o brojnim temama, sasvim otvoreno.

Džemail Ibranović rođen je 22. oktobra 1966. godine u selu Kazagići, općina Kiseljak. Nakon osnovne škole, upisuje Gazi Husrev-begovu medresu. U JNA provodi 1985./86. da bi nakon odsluženja vojnog roka upisao Islamski teološki fakultet 1986., gdje će i diplomirati u septembru 1991.

Krajem 1991. izlazi pred komisiju Rijaseta za hifz te s hafiskom dovom u Carevoj džamiji 11. januara 1992. stiče zvanje hafiza. Oba zvanja stiče u toku rada u džematu Alihodže-Brajići u Biloj kod Travnika.

U toku rata bio  je aktivni učesnik odbrane BiH. Ranjavan i demobilisan sa činom kapetana. S ponovnim otvaranjem Elči Ibrahim-pašine medrese uključuje se, od septembra 1994. do 2000. godine na predmetu Kiraet. Od juna 1995. prihvatio je mjesto imama u Sulejmaniji džamiji (Travnik) i na toj funkciji se i sada nalazi.

Nakon rata upisao je postdiplomski studij koji okončava s odbranom magistarskog rada, a već sljedećeg proljeća upisuje doktorsku tezu o temi "Nakšibendijsko-halidijski tarik i njegov utjecaj u Bosni" čija je odbrana uslijedila 2. jula 2008. godine. Oženjen je i ima petero djece.

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović

Za početak ukratko nam predstavite svoj džemat. Šta biste izdvojili kao najznačajnije projekte, aktivnosti i uspjehe vašeg džemata?
Hafiz Ibranović: Džemat Šarene džamije ili Sulejmanije džamije smješten je u centru stare čaršije, historijskog jezgra grada Travnika. Kao najznačajniji projekat u protekloj godini svakako bi istakao restauraciju – obnovu Šarene džamije. Zahvaljujući pomoći i saradnji Vakufa države Turske danas smo u situaciji da gledamo u novom ruhu obnovljenu Šarenu džamiju u svim njenim segmentima.

Mnogi nažalost često negativno govore o svojoj domovini, Bosni i Hercegovini. Kako Vi gledate na to kao neko ko je branio našu domovinu, ali i kao imam s islamskog stanovišta?
Hafiz Ibranović: Moramo imati realnu sliku o onome što se događalo prije 25 godina. U Dejtonu je udaren temelj današnje države Bosne i Hercegovine i samim tim narodu Bosne i  Hercegovine su učinjene velike nepravde, kroz genocid, podjelu na entitete, ogromnu administraciju čije troškove realno ne može iznijeti privreda Bosne i Hercegovine. Sve ovo treba imati u vidu da bi mogli donijeti pravilan sud o krivici bilo koga.

Za nas vjernike dovoljno je pogledati šehidska mezarja i zaključiti koliko je bila visoka cijena naše borbe. Ako smo bili spremni na tolika odricanja u ratu, danas u miru nastavljamo borbu za socijalnu pravdu jer nas obavezuju naši šehidi, naši ranjeni i demobilisani borci. Dakle, borba se nastavlja.

Kako se mi odnosimo prema našem poslaniku Muhammedu a. s.? Da li ga dovoljno poštujemo, te koliko ljudi se trude sprovesti u praksu njegove savjete i hadise?
Hafiz Ibranović: Mi živimo u Evropi gdje nas sa svih strana udaraju vjetrovi materijalizma. Po nekim procjenama tek pet posto muslimana u BiH klanja svih pet vakata namaza. Nema sumnje da je rat razbudio našu učmalost. Tako na primjer od dva do tri safa u vrijeme socijalzima u Šarenoj džamiji petkom na džumi, hvala dragom Allahu, poslije rata Sulejmanija je petkom puna.

Svijet se polahko mijenja. Mi bismo željeli da ti procesi idu brže i bolje, ali postoje društvene zakonitosti koje treba imati u vidu. S promjenom generacije mijenja se i svijest. Ateizacija u vrijeme socijalizma trajala je 45 godina. Tek sad možemo nagađati koliko će trebati vremena za islamski preporod. Neka nam bude utjeha riječi Muhammeda a.s. da i mi pripadamo onim generacijama koje, kako on kaže: “Neće me vidjeti ali će me povjerovati”.

Ko je bolji kod Allaha dž. š. od dva muslimana koji međusobno ne komuniciraju?
Hafiz Ibranović: Mi smo logičari, rezonujemo i radimo logički. Islam prevazilazi logiku. Ljudska duša dok se ne oplemeni, ona će vračati uvijek istom mjerom. Da bi se oplemenili mi ćemo primjenivati metodologiju Muhammeda a.s., kada kaže: “Nazovi selam onome ko tebi neće nazvati”, podijeli onome ko tebi neće dati, i obiđi onoga ko tebe ne obilazi”. Ovo je put pridobijanja ljudska srca.

Treba da radimo onako kako je radio Muhammed a.s. Njegovi drugovi, ashabi prošli su kroz njegovu školu. U vremenu prije objave Kur’ana i oni su zakopavali živu žensku djecu. Nakon što su prošli kroz školu Muhammeda a.s., bilo je samo dovoljno da neko spomene riječ “Allah” i odmah bi se rasplakali. Pogledajte šta se dogodilo s tim srcima!

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović