Ibadet poslije ramazana

Brzina prolaska vremena podsjeća nas na brzi istek roka našeg boravka na ovom svijetu i na preseljenje u vječni, pa se za to treba pripremiti činjenjem dobrih djela. Pred nama je ramazan sa svojim dobrom i bereketima, a zatim će otići brzo i iznenada svjedočeći kod svog Gospodara o onima koji su znali njegovu vrijednost i okoristili se dobrom koje je u njemu pokornošću, i svjedočeći protiv onih koji nisu znali za njega, te su loše postupali ne iskoristivši ga. Neka se svako pripremi da ga maksimalno iskoristi, pa ako uradi puno dobra, neka zahvaljuje Allahu i moli Ga za prijem i nastavak pokornosti u ostatku svoga života, a ko se ogriješi u njemu, neka se pokaje Allahu i neka počne novi život u pokornosti umjesto života koji je protraćio u nemaru, lutanju i grijesima. Nadati se da će mu Allah oprostiti ono što je bilo i u ostatku života uputiti ga ka dobru. Uzvišeni Allah kaže: “Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je opomena za one koji se opomene prisjećaju.” (Hud, 114) 

Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Boj se Allaha ma gdje bio. Nakon lošeg djela učini dobro, izbrisat će ga, i sa ljudima se najljepše ophodi.” (Ebu Davud)

Uzvišeni Allah kaže: “Osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine; Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah je Oprostitelj grijeha, Milostivi.” (El-Furkan, 70)

Dužnost je ibadet činiti Allahu cijelog života i to se završava samo smrću, kao što kaže Uzvišeni: “I Gospodaru svome ibadet čini sve dok ti smrt – ono što je neupitno, ne dođe!” (El-Hidžr, 99); “O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i umirite samo kao muslimani!” (Alu Imran, 102)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se koristi i dobro dijete koje dovu čini.” (Nesai, sahih)

Ima ibadeta koji se obavljaju svakodnevno u njihovo vrijeme, kao što je namaz koji je stub islama, neki se čine godišnje, kao što je zekat koji je spomenut uz namaz, i kao što je post, jedan od temelja islama, a neki se obavljaju jedanput u toku života, a to su hadž i umra. Pored ovih obaveznih ibadeta, postoje i dobrovoljni namazi, post, sadaka, hadž‍ i umra, što ukazuje na činjenicu da je cijeli život muslimana prožet ibadetom, bilo obaveznim, bilo dobrovoljnim. Onaj koji misli da se ibadet od njega tra‍ži samo uz ramazan, a da je toga oslobođen nakon ramazana, taj loše misli i ne poznaje Allahovo pravo kod sebe niti poznaje vjeru. Takav ne poznaje Allaha niti Ga štuje kako treba i kako Mu dolikuje, jer Mu nije poslušan osim uz ramazan, niti očekuje Njegovu nagradu osim uz ramazan. Takav je prekinuo vezu sa Allahom, premda bez Njega ne mo‍že ni koliko treptaj oka. Kakav god i koliki god rad i djela bili, ako su ograničeni na jedan mjesec oni su odbačeni bez obzira koliko se čovjek u njemu trudio i umorio, jer je takav rad neosnovan, nema ni korijena niti ogranaka. Ramazanom se mogu okoristiti posjednici imana koji se drž‍e propisa u svakom vremenu. Oni znaju da je Gospodar svih mjeseci jedan i On u svim mjesecima zna i prati ljudska djela.

Neznanje nekih kojih se pripisuju islamu doseglo je toliku mjeru da misle da je dovoljno ibadeta u cijeloj sedmici da klanjaju d‍žumu pa ostavljaju pet dnevnih namaza. Neki opet misle da je post mjeseca ramazana i ibadet u njemu dovoljan za cijelu godinu, pa ostavljaju namaze jedanaest mjeseci, a klanjaju samo uz ramazan. Neki misle da kada obave hadž jedanput u životu, to briše sve ono što je prošlo i da je dovoljno za ostatak života. Možda neki pogrešno razumiju hadise koji govore o tome da ovi ibadeti brišu ono što se učini od grijeha između njih. A da su pročitali hadis do kraja i o njemu razmislili, shvatili bi da je brisanje grijeha uvjetovano klonjenjem velikih grijeha. Uzvišeni Allah ka‍že: “Ako se budete klonili velikih grijeha koji su vam zabranjeni, Mi ćemo pokriti vaša loša djela i u divno mjesto vas uvesti.” (En-Nisa, 31) Nakon širka nema većeg grijeha od ostavljanja namaza, a ovi su zapostavili i njega i druge važne propise vjere. A to se ne briše osim iskrenom tevbom, pokajanjem, i dobrim djelima. Uzvišeni kaž‍e: “Njih smijeniše naraštaji koji namaz napustiše i za po‍žudama pođoše; oni će na propast naići; izuzev onih koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u D‍žennet ući.” (Merjem, 59–60) Ajet ukazuje na to da se napuštanje namaza ne oprašta osim tevbom koja ima svoja tri uvjeta, a to su: prvo, ostavljanje grijeha u potpunosti. Onaj koji se kaje jezikom, a nastavlja raditi grijehe, njegova tevba nije ni ispravna niti primljena; drugo, da se kaje za grijehe koje je učinio. Ako se ne kaje, već se samo stidi i ustručava zbog grijeha, ni takva tevba nije ispravna; treće, da čvrsto odluči da se više neće vraćati grijesima, cijelog svog života do smrti. Onaj koji se u određenom vremenu pokaje za grijehe, kao što je ramazan naprimjer, a u mislima mu je da se vrati na njih nakon ramazana, njegova tevba nije primljena. Ramazan je najbolja prilika onome koji hoće iskreno da se pokaje da to u njemu učini, jer u njemu može nadvladati sebe i svoje prohtjeve i može u njemu da ostavi ono što je navikao, i u njemu lahko može da čini dobra djela. Sretan je onaj koji iskoristi ovu zlatnu priliku pa se navikne na dobra djela i nauči se da se kloni loših, i to mu postane poticaj da nastavi da dobrom na koje se navikao. Jadan je onaj koji mjesec ramazan osjeća kao težak zatvor čiji su dani dugi, pa čeka da prođe kako bi se vratio na prijašnje grijehe i slijeđenje strasti i slušanje šejtana. Kaž‍e Uzvišeni: “O vi koji vjerujete, budite strpljivi i izdr‍žljivi, postojano bdijte i Allaha se bojte, da biste uspjeli.” (Alu Imran, 200) Bdijenje je ustrajnost u ibadetu i postojanost.

Hasan el-Basri ka‍že: “Naređeno im je da budu strpljivi u svojoj vjeri, s kojom je Allah zadovoljan – a to je islam; da je ne ostavljaju ni kada je lahko ni kada je teško, ni u nevolji ni u zadovoljstvu; te da umru kao muslimani.”

Zato treba nastaviti sa dobrim djelima nakon ramazana, jer je od znakova primljenog ibadeta nastaviti sa dobrim djelima. Djela prestaju sa prestankom ‍života na ovom svijetu, a ne sa završetkom ramazana. Ramazan je samo podsticaj za dalji rad i dobra djela i osnova za tevbu. Od znakova primanja tevbe jeste da čovjek bude bolji nakon ramazana nego prije njega, dok je znak odbijanja i propasti da bude gori poslije ramazana nego što je bio prije njega. Neka se svako preispita i zna da su vrata pokajanja otvorena i u ramazanu i izvan njega u svakom vremenu, a Allah prima pokajanje pokajnika i oprašta grijehe onome ko Mu se vrati i predan bude.

Da nas Uzvišeni Allah učini od onih kojima je primljen post i ostali ibadeti i pokajanje, te koji su cijeli svoj ‍život ustrajni u pokornosti Njemu! Amin!
(el-asr.com)