Znate li zašto nam vrijeme brže prolazi kako starimo?

“Proporcionalna teorija" tvrdi, da kako starimo, naš osjećaj “ovog” vremena izgleda relativno kratko u odnosu na našu životnu dob, tako da nam godina može proći brže u starosti u odnosu na djetinjstvo. Emocionalni kvalitet događaja također utječe na našu percepciju. Vrijeme doista leti kad se zabavljamo.
Prolaznost vremena je zagonetna stvar. Neki će osporiti da  minuta ima 60 sekundi, ali sama percepcija vremena se razlikuje od osobe do osobe i od jedne situacije do druge. Vrijeme može “letjeti” ili se može beskrajno povući. Samo u rijetkim slučajevima izgleda kao da je vrijeme stalo.
Razlika između "pravog" vremena, mjereno putem sata i kalendara, te našeg individualnog osjećaja, vrijeme ponekad može izgledati “ogromno”. To je zato što, na mnogo načina, mi smo arhitekti našeg vremena.
Mjerenje vremena
Ljudi su stvorili pouzdane instrumente za mjerenje vremena koristeći predvidivo ponavljanje događaja koji se javljaju, naravno, kao što se dan se pretvara u noć ili zima postane proljeće. Mi gledamo ove događaje u pogledu dana, sedmica i godina, a koristimo satove i kalendare da označimo njihov prolaz.
Također se čini da  postoji interni sat koji reguliše naš cirkadijurni (dan/noć) ritam I isto tako nam omogućuje da registrujemo trajanje određenih događaja. Koristimo  "tempo" kako bismo uporediti trajanje svakog novog događaja sa prikazima pohranjenim u memoriji.  Mi efektivno gradimo banku znanja gdje osjećamo minutu, sat ili pak dan.
 
Sposobnost našeg mozga da registruje kratko trajanje - od nekoliko minuta do nekoliko sekundi --pretvara se u razumijevanje protoka vremena tokom života. No, na svu žalost, naš unutrašnji tempo ne  može održati tačno vrijeme kao naš vanjski uređaj.
Vremenska opažanja snažno utiču na naše fizičko stanje i raspoloženje. Baš kao kada se koncentrišemo na neki događaj,  vrijeme prolazi sporije nego inače. To je također slučaj kada nam je dosadno I izgleda kao da nikada nikada neće proći.
U drugim okolnostima izgleda kao da se vrijeme ubrza.  Naprimjer,  ako smo zauzeti  nekim stvarima, izgleda nam kao da vrijeme prolazi mnogo brže nego inače. To se dešava, jer mi manje obraćamo pažnju na prolaznost  vremena kada smo zauzeti.
Emocionalna kvaliteta događaja utječe našu percepciju vremena. Negativna emocionalna stanja, kao što su tuga ili depresija, rezultat su sporijeg prolaska vremena. Strah ima izrazito snažan utjecaj na vrijeme; usporava naš unutarnji sat, tako da nam se čini da neki strašan događaj traje duže. Nasuprot tome, zabavna i sreća nam prođu za tren oka.
Baš kao što vrijeme može prolaziti brže ili sporije, zavisno od našeg trenutnog emocionalnog stanja, naše opažanje vremena se može deformisati kako više starimo. Ljudi stariji od 60 godina često navode da je vrijeme promjenljivo. Čini se da Božić nastupi ranije svake godine, i izgleda da dani traju duže.
Ključni faktori
Kako više starimo, anomalije u perepciji vremena se mogu odnositi na niz potrebnih kognitivnih procesa, uključujući i to koliko pažnje možemo posvetiti određenom zadatku, ali i koliko ekfektivno možemo odvojiti naše pažnje na nekoliko zadataka odjednom. Kako starimo, sama efektivnost na tom polju se postepeno prigušuje, ali  može utjecati na subjektivnoj percepciji vremena.
Ono što je još važnije, naš referentni okvir za vrijeme trajanja događaja se mijenja kako starimo. Sjećanja pohranjena kroz život nam omogućuju da stvorimo vlastitu vremensku liniju. Postoji stavka da naša percepcija vremena može biti u razmjeri sa dužinom našeg životnog vijeka. Poznata kao "proporcionalna teorija", ova ideja tvrdi da kako starimo, naš osjećaj "sadašnjosti" izgleda relativno kratko u odnosu na cijelu našu vijek trajanja.
 
Proporcionalna teorija prokuzrokuje intuitivni osjećaj, ako uzmemo u obzir da jedna godina u životnom vijeku nekog ko ima 75 godina može proći puno brže, naprimjer, u odnosu na godinu dana u u životu nekog desetogodišnjaka. Ali ne može se u potpunosti objasniti naše iskustvo sadašnjosti, kao što možemo pomjeriti iz sata u sat I iz dana u dan, neovisno o prošlosti.
Memorija je ključ za percepciju vremena, kao što se vjeruje da jasnoća naših sjećanja oblikuje naše iskustvo u vremenu. Mi razmišljamo o našoj prošlosti I koristimo historijske događaje kako bismo postigli osjećaj našeg postojanjag kroz vrijeme.
Kao što najjasnije sjećanje iskustava obično javlja u našim formativnim godinama, to jest, u dobi između 15 i 25 godina, to desetljeće je povezano sa povećanjem samostalnog definisanja sjećanja, poznat kao "reminisencija". Ova memorija može pomoći pri objašnjenju zašto vrijeme brže prolazi kako više starimo.
Tačnost percepcije vremena, također je poremećen u različitim kliničkim uvjetima. Razvojni poremećaji, kao što su autiza, manjak pažnje i hiperaktivnost, na primjer, često su povezani sa poteškoćama u tačno procijenjenim vremenskim intervalima. Na drugom kraju spektra života, stanja kao što su Alzheimerova ili Parkinsonova bolest, također su povezani sa netačnosti u kratkim vremenskim intervalima, kao I sa poteškoćama u putovanju kroz vrijeme, kako bismo se sjetili prošlosti.
Možemo li usporiti sve ubrzaniji tempo života? Možda. Poboljšanje kognitivnih sposobnosti, naročito pažnja i pamćenje, mogu nam pomoći pri podešavanju našeg unutrašnjeg tempa. A meditacija i svijesnost  mogu pomoći da učvrstimo našu svijest  ovdje i sada. Zapravo, oni nam mogu pomoći da naša brza rijeka vremena sporije teče.