Ovi poznati umjetnici iznenadit će vas svojim selfijima
Selfie već odavno nikome nije nepoznanica, bez obzira na to da li ga posvećeno "konzumirate" ili pak preskačete. Međutim, iako je termin u žižu javnosti dospio relativno skoro, on postoji već nešto više od jedne decenije, a sama pojava i još duže.
Da selfi nije samo pojava koja je karakteristična za 21. stoljeće pokazuju autoportreti poznatih umjtenika. Sljedeći umjetnici se prema mišljenju portala kulturkokoška.com najbolje uklapaju u doba Instagrama i hashtagova.
Vinsent van Gog
Van Gog je slikanje autoportreta vidio kao priliku da unaprijedi svoje vještine, ali svakako i zaradi novac za opstanak, te ne čudi što ih je napravio preko 30 u periodu od samo tri godine. Njegovi autoportreti sa slamnatim šeširom i povezom preko odsječenog uha predstavljaju neka od najpoznatijih djela svjetske umjetnosti, a cjelokupna kolekcija čini ga jednim od najplodnijih autoportretista ikada.
Rembrant van Rijn
Rembrant je za svog života naslikao blizu stotinu autoportreta, koji, obuhvatajući raspon od otprilike četiri decenije, predstavljaju umjetnika u gotovo svakom periodu njegovog života. Minus za selfi kulturu, ali veliki plus za Rembranta je i to što je uspjevao da slikanju sebe pristupi bez taštine – portreti ga predstavljaju u širokom spektru emocija i situacija, ponekad u ne baš laskavom izdanju. Kao naj-selfi Rembrantovo ostvarenje izabrali bismo crtež iz 1630. na kojem umjetnik postavlja standarde za nekoliko vjekova daleko pućenje usana.
Gistav Kurbe
Krajnje eksplicitni aktovi su se pobrinuli da Kurbe dospije na crnu listu cenzure, a političko angažovanje na strani socijalista da bude protjeran iz Francuske, ali ono čime se za početak uopšte istakao bila je serija autoportreta – prikazujući se u raznim ulogama. Sa ovakvim osjećajem za poziranje, ne sumnjamo da bi Gistav vrlo brzo došao na naslovnice najuglednijih svjetskih časopisa.
Parmiđanino
Đirolamo Frančesko Marija Macola, čije je ime iz krajnje očiglednih razloga mahom skraćivano na Parmiđanino, za razliku od svojih prethodnika u ovom tekstu nije imao sklonosti ka višedecenijskom autoportretisanju (istini za volju, i jeste poživeo samo 37 godina, pa o mnogim decenijama ni ne može biti riječi). Međutim, iako je pogazio osnovno pravilo selfija, kvantitet prije kvaliteta, „mali od Parme“ zavrijedio je mjesto ovdje svojom pionirskom upotrebom panoramskog mode-a na fotoaparatu. Portretišući svoj odraz u konveksnom ogledalu još u prvoj polovini 16. vijeka, Parmiđanino je učinio da se osjećamo kao da smo u najmanju ruku upravo entuzijastično saopštili svijetu da Zemlja ipak nije ravna ploča.
Egon Šile
Vratimo se sada ipak umjetnicima sa zavidnim kolekcijama predstava samih sebe. Bio bi grijeh ne spomenuti Šilea, Klimtovog štićenika koji je od svog mentora naslijedio ljubav prema aktovima, a potom je unaprijedio do te mjere da je jednom prilikom zbog iste završio u pritvoru. Izražena seksualnost njegovih djela donijela mu je probleme mnogo puta, ali ništa od toga nije ga spriječilo da nastavi sa pretakanjem svog viđenja stvarnosti na platno. Gledajući jedno od takvih ostvarenja, lako bi se dalo pomisliti da je cjelokupna selfi-kultura zasnovana upravo na Šileovom radu, u nešto cenzurisanijoj verziji. Pogledajte samo ovaj autoportret iz 1912. i recite da poza nije očaravajuća.
Žozef Dukro
Dvorski slikar Luja XIV uspio je da i nakon pogubljenja svog kralja nastavi sa slikarskom karijerom, bez obzira na svu nepovoljnost situacije (biti kraljev slikar u periodu Francuske revolucije i nije nešto što biste poželjeli sebi). Šta reći, osim hvala sudbini koja je to omogućila – u suprotnom bi internet ostao bez jedne od najpopularnijih podloga za meme, a mi bismo bili lišeni svih tih veličanstvenih portreta ljudi u najneobičnijim i za to vrijeme krajnje nekonvencionalnim pozama: dok zijevaju, ućutkuju druge, ili pak bivaju preteča Ujka Semu. Upravo ovaj poslednji opis odnosi se na senzacionalni Dukroov autoportret – gledajte i učite, deco, gledajte i učite.
Prvim selfijem smatra se fotografija Roberta Kornelijusa iz 1839. godine.