TUGA! Porodica poginulog Marka (22) ne može da DOĐE SEBI! Uplakana majka pustila potresnu poruku: "NESTALO JE MOJE SVE, MOJE SRCE I MOJA DUŠA! "

Marko Zdravković (22), iz leskovačkog sela Brestovac, htio je da pomogne roditeljima da završe novu kuću, da sebi kupi auto, te je otišao prije mjesec dana na rad u Nemačku, i tamo, u teškoj saobraćajnoj nesreći, poginuo.

Tu su stali svi njegovi snovi, a porodični dom ispunile su suze i bol. Za Markom tuguje cijelo njegovo rodno mjesto, jer je bio, kako pričaju u selu, mladić za primjer, pišu Novosti.

- Nema više moga srca i moje duše. Nestalo je moje sve! Kada smo se posljednji put čuli rekao mi je da se ništa ne sekiram. Da se dobro snašao i da mu se sviđa Njemačka. Nadao se boljem poslu i namjeravao je da ostane tamo da živi. Radovala sam se njegovoj sreći, a dočekala ovo zlo - priča Markova majka Tanja (43), i u suzama dodaje da je bio izuzetno dijete, kakvo se samo poželjeti može.

Otac Srđan (60) zamišljen sjedi u uglu sobe. I on je, kao i nesretna majka, pod dejstvom lijekova za smirenje. Tiho dodaje da im je sada sve džaba.

- Čekamo da nam kući dođe. Da ga posljednji put zagrlimo. Ode nam Marko... Ne ostvari mu se nijedan san. Nijedna želja. Bio je mnogo vrijedan. I da izore, i da posije, brinuo je i o stoci, obrađivao vinograd. Pričao mi je da će, kada završi novu kuću, i ovu staru da pritegne. Radio je kao vojnik po ugovoru. Dao je otkaz i jedno vrijeme to od mene krio. Tada je odlučio da ode iz zemlje i da krene putem mog pokojnog oca, koji je bio armirač. Konačno zadovoljan, ali naša sreća je trajala kratko - priča nesretna majka, koja se, po saznanju da je izgubila sina, onesvijestila.

Imao je Marko planove i za sestru Mariju (24), koja već četiri godine radi kao vojnik po ugovoru. Nagovorio je da vanredno završi medicinsku školu. Njegova želja bila je da mu sestra dođe u Njemačku, pa da zajedno grade bolje sutra. Bio je mnogo vezan za nju, kao i ona za njega. Dok joj se suze slivaju niz lice, više za sebe izgovara da još ne može da poveruje šta se desilo.

- Kada su mi javili za nesreću, pomislila sam: Neka je polomljen, samo da je živ. Došla sam s posla iz Vranja i pred kućom zatekla policiju. Bilo mi je jasno. Srušio mi se sviet - priča Marija dok briše suze s lica, i dodaje da je njen brat volio ljude i da je svima znao da pritekne u pomoć.

Kada je Marku pomoć bila potrebna, ljudi su, prema pisanju njemačkih medija, prolazili pored njega. Prošlog petka, na putu u Nemačkoj, nastradao je sa svojim šefom kod koga je, prije tragedije, bio na večeri. Ljekari su se borili za Markov život, ali njegovo veliko srce nije izdržalo.

Novi.ba/Espreso