"Moj deda (tatin tata) umro je prije nekih 15 godina, tada smo sestra i ja bile klinke, i nismo nešto naročito bile vezane za tog dedu jer su oni živjeli daleko.. "

Moj deda (tatin tata) umro je prije nekih 15 godina, tada smo sestra i ja bile klinke, i nismo nešto naročito bile vezane za tog dedu jer su oni živjeli daleko. Ali moja sestra je jako teško podnijela tu smrt.

Odmah poslije sahrane vratili smo se kući i ona je odjednom prestala bukvalno da živi. Nije jela, nije pila, vjerujte mi ne preuveličavam, samo je šutila i plakala. Sve smo pokušavali, i razgovarali sa njom, i pokušali da je oraspoložimo nije vrijedilo.

Rekla je da samo ispred sebe vidi sebe u mrtvačkom sanduku. NIje mogla da spava noću, bila je potpuno odsutna i depresivna. Samo je o smrti razmišljala.

Tada je mami rekla jedna baba da mora da je odvede na dedin grob da se "otkupi". To je kao deda vuče kod sebe. Bože dragi, crkli smo od straha za njom.

Mama je odvela i sjećam se da je ponijela neko bijelo cvijeće, i sestra je spustila to cvijeće na grob i rekla "ja tebi bijeli cvijet, a ti meni ovaj svijet". I sve je stalo, kao da se probudila i nastavila normalno da živi.

Prosto da čovjek ne povjeruje.