Hafiz Ammar Bašić za Novi.ba: Ženu je stvorio Allah da bude smiraj za njenog muškarca

Novi.ba u sklopu svog ramazanskog programa objavit će i veoma zanimljive razgovore s muslimanskim učenjacima. Danas vam predstavljamo hafiza Ammara Bašića.

Ammar Bašić, rođen je 6. aprila 1989. u Derventi, od oca Nihada i majke Halide. Osnovnu školu završio u Sarajevu, a 2008. godine i Gazi Husrev-begovu medresu kao učenik generacije. Dostignućima iz medrese smatra položen hifz Kur'ana 2007. godine, prvo mjesto na takmičenju maturanata medresa iz arapskog jezika, predsjedništvo razrednom zajednicom od četiri godine, te uredništvo na školskom listu Zemzem u četvrtom razredu. Nakon toga upisuje Fakultet islamskih nauka, kojeg završava 2012. godine, kao najbolji student u generaciji. Učestvovao na međunarodnim takmičenja iz hifza u Dubaiju i Meki.

Radio je kao imam, hatib i muallim u u sarajevskom džematu Bulbulistan, a trenutno obnaša dužnost imama u džematu Lužani (Ilidža). Oženjen je suprugom Azrom, s kojom ima sina Fatiha.

Kako da djeca zavole namaz? Savjeti i preporuke roditeljima.

Na način da im srce vežu za Allaha, a ne samo da im namaz kao forma bude bitan. Većina roditelja kada svojoj djeci govori o namazu ide logikom: moraš klanjati, to je farz, ko ne klanja Allah će ga kazniti. Namaz jeste farz i obaveza, i neklanjač je izložen Allahovoj kazni, ali da li je to pravi način da nekome omilimo namaz? Pazite ovo, Poslanik, alejhisselam, kaže da djeci naređujemo namaz od sedme godine. Prije toga mu ne treba naređivati, treba vidjeti roditelja kako klanja, pa će sam namazu prići! Da nema propusta u namazu kod roditelja, ne bi se to desilo ni kod djece. Djeci treba objasniti da je namaz prilika da sretnu Allaha, da od Njega traže šta hoće, to im je prilika da zaborave na svoje malene brige koje imaju. Treba djecu povesti u džamiju, kupiti im poklon, vezati njihova srca za Allaha. Ali sve se svodi na trud roditelju, vlastiti primjer i dovu Allahu da mu dijete uputi.

Šta treba da učine trudnice i dojilje koje nisu postile u ramazanu jer su se bojale za sebe ili za bebu?

Trudnice i dojilje koje osjete da bi njima i njihovom djetetu post mogao naštetiti nisu dužne da poste, ali su dužne te dane da naposte kada budu u mogućnosti. Znam žena koje su u osmom i devetu mjesecu postile, i rodile zdravu djecu, a znam i one koji već otpočetka smatraju da su oslobođene posta. To je stvar lične snage vjere, ali i snage nečijeg tijela. 

Ukoliko se desi da neka žena nekoliko ramazana zaredom nije u mogućnosti da posti, trudnica je jedne godine, pa sljedeće dojilja, pa opet trudnica, i tako dalje, postoji mogućnost da se za post iskupi plaćanjem fidje (hranjenjem siromašnih), ali se za sve to osoba mora konsultovati sa stručnjakom na polju šerijatskih znanosti, a ne po sebi donijeti odluku. 

Je li nevjernik onaj ko ne posti (mjesec ramazan) iz lijenosti, a redovno obavlja namaz?

Moje iskustvo govori da je mnogo češća obrnuta situacija, gdje ljudi poste, ali ne obavljaju namaz. U svakom slučaju, pravilo po ovom pitanju je vrlo jednostvno, onaj ko negira da je namaz obaveza (farz) postaje nevjernik, a onaj ko ga ne klanja iz lijenosti, ali smatra to obavezom, postaje veliki grješnik. Isto važi i za post. Mi sudimo po onome što vidimo, a Allahu prepuštamo ono što je skriveno - to je pravilo sljedbenika Muhammeda, a. s.

Da li post vrijedi nepokrivenoj ženi isto kao post ženi koja nosi hidžab?

Kategorije kome šta koliko vrijedi je nama nepoznata, to je kategorija koja je u Allahovoj ingerenciji. Post nije samo odricanje od jela i pića, već mnogo više od toga. Ostavljanje ružnog govora, pogleda, misli, sve su to dimenzije posta, a te dimenzije nama nisu poznate, niti se trebamo baviti osuđivanjem drugih. Sve što mogu reći jeste da je punoljetnoj ženi obaveza da pokrije svoje tijelo osim lica, ruku i šaka. Ona koja to ne radi ima jedan nedostatak, ali to ne mora značiti da ona koja to praktikuje nema 50 nekih drugih nedostataka. 

Vjera je kao poštivanje saobraćajnih znakova, što god si savjesniji vozač manje su šanse da budeš kažnjen. Ona koja ne nosi mahramu prolazi kroz crveno svjetlo, i nikada ne zna da li će je uhvatiti policajac ili ne. Najsigurniji je onaj ko sa svoje strane učini da ispoštuje pravila, takav se iskreno nada da će ga kazna mimoići.

Da li je zabranjeno uljepšavati žene koje nisu pokrivene?

Ženu je Allah stvorio da bude smiraj za njenog muškarca, a ne za sve muškarce koji postoje. Zbog nepoznavanja ovog principa vremenom je došlo do nemorala u društvu. U tome leži smisao zabrane prevelikog uljepšavanja žena pri izlasku iz kuće, u tome leži smisao hidžaba i propisnog odijevanja. Svaka žena treba da shvati visok položaj koji joj je Allah dodijelio, da vodi računa o svome mužu, porodici, a ne da bude lahko dostupna za svakoga muškarca. Tako da, odgovor na vaše pitanje bih volio da posmatramo kroz smisao islamskih propisa. 

Ima i djevojaka koje nose hidžab, ali nisu istinski pokrivene, jer su i dalje izazovne za one kojima to ne smiju biti. Žena se van kuće i u društvu treba uljepšati lijepim ponašanjem, znanjem i pristojnim odijevanjem, a ukrašavanje i uljepšavanje šminkom je pravo njenog muža.

U vrijeme kada je pojačana anksioznost u našoj zajednici, najbolje rješenje je za ljude da rade zajedno. Međutim, svjedoci smo raskola i velikih sukoba među muslimanima. Kako da se svi 'držimo Allahovog užeta' i počnemo raditi za zajednicu?

Jednostavno moramo shvatiti da mi svi imamo isti cilj! Kada se dva lopova udruže u krađi, bez obzira na razlike koje imaju, oni su maksimalno fokusirani na svoj cilj. Hoću da kažem da ljudi prevaziđu razlike kada rade za neki besmislen cilj, pa kako da mi ne prevaziđemo razlike kada radimo za najveći cilj?! Onoga trenutka kada muslimani budu radili za isti cilj, kao ummet, za Allahovo zadovoljstvo i ispunjenje upravljanja (hilafeta) Zemljom, prevazići će sitne razlike koje ih spotiču. 

Islam je zajednički faktor koji nas objedinjava, pa iako se razilazimo u razumijevanju nekih vjerskih pitanja, ne smijemo se razići u srcima našim. Prihvatiti različitosti kao ljepotu vjeru, a ne kao problem, je jedan od koraka na tom putu. Jedan slikovit primjer me uvijek navede na razmišljanje kako bismo trebali inače postupati: kada čujemo da neko prihvati islam, svi mu čestitamo, radujemo mu se, oduševljeni smo, prelazimo preko svega što je radio prije, itd. Takav pristup trebamo imati i prema onima koji su već muslimani.

Kako Vi provodite ramazan, tj. možete li nam opisati jedan svoj dan u ovom mubarek mjesecu?

Pošto sam imam, većina mog ramazana je vezana za džamiju. Aktivnosti u džematu su uvijek mnogo veće u ramazanu. Ali i na ličnom planu. Što je moguće više ostavim dunjalučkih obaveza, kako bih se posvetio čitanju i izučavanju Kur’ana, radu na sebi i sl. Ova se prilika mora iskoristiti, jer u ramazanu mi sebi pokažemo ko smo, zato što nema šejtana da njega krivimo za nešto. Postavljam sebi izazove, napravim listu stvari u kojima sam manjkav, i trudim se u ramazanu to popraviti. I tu nema kraja. Niko nije dovoljno dobar, da ne može biti još bolji. 

Neki savjet mladima, koji su na početku, tj. kreću klanjati i učiti o svojoj vjeri.

Savjetujem im da prihvate islam kao najljepši način života koji te vodi sreći na ovome i na budućem svijetu, a ne kao skup propisa koje s mukom moraš izvršiti. Savjetujem da vjeru uče od ljudi koji iza sebe imaju školu, instituciju i znanje, da ne vjeruju svemu što na internetu nađu. Savjetujem da ih vjera treba učiniti boljim ljudima, a nikako uobraženijim prema onima koji nisu u vjeri. 

Savjetujem da uvijek rade više na sebi, nego što traže mahane drugima. I najvažnije, da ne traže “najispravniju skupinu” u razumijevanju vjere, već da traže Allaha u srcu svome. Kada nađeš Allaha, na pravom si putu. Vjera nije digitron kojim računaš koliko imaš sevapa, vjera je srce koje se vraća Allahu i odgaja te u odnosu prema drugima. 

Primjetno je da je omladina itekako aktivna na društvenim mrežama kada su u pitanju vjerski propisi. Smatrate li to ispravnim, jer smo svjedoci da se postavljaju razni statusi, hadisi, a da se pravilno ne rastumače?

Vjera se ne uči na internetu, Facebooku, Youtubeu, već se uči na koljenima pred učenjacima. Ima ljudi koji su život svoj dali za ovu nauku i vjeru, i to se ne može porediti s copy-paste znanjem. Pozivati na dobro je obaveza, i zato objaviti lijepe stvari koje su vezane za vjeru smatram pohvalnim. Neprovjerene informacije, za koje se ne zna izvor i porijeklo, treba izbjegavati. 

Nikako se ne baviti raspravama! Biti svjestan da jedno tumačenje ne znači da je to i jedino tumačenje. Savjetujem svakome da se bavi svojim poslom i u tome se profiliše, vjeru da čuva koliko može i ima autoriteta (efendiju, fetva-emina, reisul-ulemu) kojeg će po pitanju vjere poštovati.