Prišle bi sa bezazlenim "Dođi da ti vračam", a zatim bi ljudima oduzele bogatstvo, ugled, pa čak i život...

Zanimljivosti
Prišle bi sa bezazlenim "Dođi da ti vračam", a zatim bi ljudima oduzele bogatstvo, ugled, pa čak i život...
Vračare su nekad bile jedna od najopasnijih prijetnji stanovnicima Beograda. Vračare i vračevi su “harali” Srbijom u 19. i 20. vijeku. Iako ih je najviše bilo po istočnoj Srbiji, pogodno tle za vradžbine bila je i prestonica.

Vračare su nekad bile jedna od najopasnijih prijetnji stanovnicima Beograda. Vračare i vračevi su “harali” Srbijom u 19. i 20. vijeku. Iako ih je najviše bilo po istočnoj Srbiji, pogodno tle za vradžbine bila je i prestonica.

Mnogi su ih smatrali vješticama i vješcima, ali za razliku od ostatka Evrope i svijeta u to vrijeme nisu gorili na lomači, već su bili vrlo cijenjeni u društvu. Bogati i ugledni građani Beograda, ministri, pa čak i siromašna raja obraćali su se ovim "izaslanicima onoga svijeta" za rješavanje ljubavnih, zdravstvenih, imovinskih, političkih i ostalih problema i prepuštali život u njihove ruke.

- Vračare su ili nalazile mušterije na ulici, ili su one dolazile kod njih u kuću da im vračaju. Ordinirale su najčešće na mjestima gdje su se prodavali lozovi, jer su tu dolazili ljudi svih slojeva u potrazi za srećom. Iz prikrajka su vrebale potencijalne žrtve, odmjeravajući kakvu garderobu i cipele imaju, što je obično odavalo kakvog su imovinskog stanja. Zatim bi prilazile sa jednom rečenicom, koja je najčešće upućivana na dva ekstrema:

"Vas čeka velika sreća" ili "Doživjećete veliku nesreću", naravno, sa neizbježnim: "Mogu da vam pomognem" - priča prof. dr Šimon Đarmati, autor knjige “Vračare, nadrilekari, vampiri i zlodusi u Srbiji“.

Foto: Privatna arhiva

Kako kaže, varale su ne samo bogate već i njihove sluškinje, uzimajući im, bez griže savjesti sve što imaju. Na taj način one su uspijevale da dođu do ogromne svote novca, kao i posjeda. Imale su po nekoliko kuća, stanova, koji su bili opremljeni u najmodernijem stilu.

- Mermerni ulazi u kuće, zatim namještaj od orahovine, zavjese, skupocjeni tepisi, servis za čaj od japanskog porcelana... Imali su po tri sluškinje, imali su kućepazitelja, imali su posebnu ženu koja je bila zadužena da im pere veš, pri čemu je veš bio samo svilen. Uspeo sam da izračunam da je njihov prihod za nekoliko mjeseci vračanja iznosio više od 300.000 današnjih eura - kaže Đarmati.

Najpoznatije beogradske vračare s kraja 19- og i početka 20- og vijeka bile su baba Kata, Marija Šain i Radojka Ivanović, kao i tada veoma poznati vrač Toza Zmaj. 

- Baba Kata je imala kuću u Molerovoj ulici, koja je bila prepoznatljiva po karti koja je bila nalijepljena na odžak. U pitanju je bila sedmica tref, koja je važila za magijsku kartu. Govorilo se za nju da je ona predskazala Majski prevrat 1903. godine i kada se to desilo, svi počeli da vjeruju da ona zaista ima neku moć. Česte mušterije su joj bili ministri i upravnici gradova, koji su kod nje dolazili po savjet. Ona je ušla čak i u dječje pesmice, gdje je jedan od stihova glasio otprilike: “Ako hoćete da znate dal će biti rata, tu je baba Kata" - navodi Đarmati.

Radojka Ivanović, Foto: Privatna arhiva

Ipak, najopasnija i najzloslutnija je bila Marija Šain. Ona je svojim mušterijama proricala užasne smrti, uzimajući im novac da bi takav užas spriječila. Svi su bili prestravljeni, te su joj davali ogromne sume novca da ih ne zadesi zla kob. Marija je vračala sa svojom porodicom i nekoliko puta je završila u zatvoru zbog vradžbina. Zatvorska kazna stigla je i vračaru Radojku Ivanović nakon što 1898. policajac Ante Ljotić ušao u njenu kuću i obavio pretres.

- Tu su bile karte, tu su bili prameni ženske kose, tu su bile lobanje sitnih životinja, tu je bio osušeni rep ribe, tu je bio osušen slijepi miš, a bila su tu i dva učkura. To su bili sve rekviziti kojima je ona vračala i zbog kojih je ona, na kraju krajeva odgovarala - objašnjava Šimon Đarmati.

Baba Kata je umrla u Molerovoj 48, poslije podne 15. decembra 1908. godine od hroničnog zapaljenja srčanog mišića u 55 godini života. Sahranjena je 17. decembra 1908. godine na Novom beogradskom groblju. Grijehe nije ispovijedila i nije se pričestila. Opelo je izvršio Dimitrije Milenković, paroh beogradski. Porodica Šajin je bila aktivna tridesetih godina. Dok je Marija bila u zatvoru, ostale članice porodice su nastavile njen posao. Poslednji put se Marija našla pred sudom 1940. godine.

Kako je Marija Šain prestravila mladu djevojku Izabelu Majer, kako je vrač Toza Zmaj uspijevao svoje mušterije da namami u krevet, pogledajte u videu na početku teksta.

Novo