Istinito iskustvo: Primila sam islam zbog lijepog ponašanja mog muža

Vjerujem da je moja sudbina bila da postanem muslimanka, da se vratim svojoj istinskoj vjeri. Moja priča je pred vama da je pročitate. Krštena sam kao pravoslavna hrišćanka, ali sam rijetko posjećivala crkvu ili općenito praktikovala tu religiju. Za vrijeme mog djetinjstva, u Rumuniji je govor o religiji bio tabu-tema zbog strogih komunističkih zakona. Nakon pada komunizma, moja porodica je nastavila da zanemaruje vjeru, a i zemlja je ostala većim dijelom sekularna.

Moja majka je posjećivala crkvu jedino u slučaju vjenčanja, sahrane, ili krštenja nekog djeteta.

Ponekad je i mene vodila sa sobom, ali mi se nikad nije sviđao miris zapaljenih svijeća i atmosfera u pravoslavnim crkvama generalno. Nikad mi se nije dopadao zvuk propovijedi, i unutar kršćanstva nikad nisam osjetila neku vjersku privlačnost. 

Moje dvije najbolje prijateljice su bile muslimanke. Tokom mog studiranja u Velikoj Britaniji, upoznala sam mnogo studenata iz svih krajeva svijeta, a neki od njih su bili muslimani. Sprijateljila sam se s jednom djevojkom iz Maroka i dvije djevojke iz Indonezije, iz prostog razloga što su bile mirne, jako pozitivne i pristupačne osobe koje su imale zanimljive hobije I, kao i ja, nisu pile alkohol. U toku posljednjih mjeseci magistarskog studija, upoznala sam jednog divnog muslimana koji je kasnije postao moj suprug.

Mnogi pretpostavljaju da sam islam primila pod uticajem svog muža. Dapače, mislim da je Allahova mudrost i želja bila da taj čovjek uđe u moj život i bude sebeb mog povratka na Pravi put.

Moj suprug nikad nije dovodio vjeru u pitanje, niti je postavljao pitanje mog prelaska na islam. Kad sam ga upitala zašto mi ne priča o islamu, on mi je rekao da vjeruje kako čovjekov odabir religije mora doći iz srca, a ne pod prisilom drugih.

Islam me privukao jer čovjeku daje osjećaj određenosti i predanosti nekom cilju, osjećaj pripadnosti nečemu što sam odavno osjećala u srcu. Nisam imala nikakvih finansijskih ili emocionalnih problema. Jednostavno sam osjećala da je islam ono što nedostaje mom životu.

Nakon što sam se s mužem preselila u Katar (gdje i danas živimo), uvijek mi se dopadala zgrada lokalnog islamskog centra, zgrada s prelijepim minaretom na obali mora. Obećala sam sebi da ću, ako ikad budem izgovorila šehadet, to učiniti u tom divnom objektu. Allah je ispunio moju želju.

Jednog jutra, otišla sam do islamskog centra i izgovorila šehadet. Muž nije ništa znao o mojim planovima. Kad sam mu saopćila, ostao je bez riječi. Reakcija muževe porodice me jako iznenadila. Svoje roditelje ću obavijestiti o tome šta sam učinila kada ih posjetim. Svjesna sam da im treba vremena da shvate zašto sam to učinila, i da se izbore sa teškoćama moje odluke.

Voljela bih da što više ljudi u mojoj domovini zanemari medijske predrasude o islamu, počne učiti Kur’an i upoznavati se sa stvarnom porukom divne vjere zvane islam.

Izvor: onislam.net