Mostar je grad najdugovječnijih ljudi u BiH s 52 stogodišnjaka: NANA FATA IMA 111 GODINA I OSJEĆA SE DOBRO

Tajna dugovječnog života Hercegovaca leži u podneblju, puno sunčanih dana, zdravom okolišu i životnoj filozofiji. U Mostaru, koji je poznat kao grad svjetlosti i sunca, živi najviše najdugovječnijih ljudi u Bosni i Hercegovini.

Prema podacima Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA), koje je iznio šef Kabineta direktora u IDDEEA BiH Goran Rakić, potvrđuje da u Mostaru živi najviše stogodišnjaka.

“Broj evidentiranih osoba u BiH koje imaju 100 i više od 100 godina bez obzira da li imaju evidentirano prebivalište ili boravište iznosi 850. Od toga je a na području HNK 101 osoba. Na području Mostara sa 100 i više od 100 godina evidentirane su 52 osobe, od kojih je 14 muškaraca i 38 žena”, ističe Rakić za Anadolu Agency (AA) iznoseći najnovije podatke za april 2019. godine.

NANA FATA IMA 111 GODINA

Živi svjedok dugovječnog života u srcu Hercegovine je Fata Husić, rođena Trnovac, koja u 111. godini u mostarskom naselju Zalik živi u obiteljskoj kući svojih unuka. Još uvijek je vitalna te svakodnevno obavlja dosta poslova kojih se ne bih postidjeli i dosta mlađi od nje, a tvrdi da je najstarija ne samo u Mostaru nego i čitavoj Hercegovini.

“Od Nevesinja, od Rabine do Bijelog Polja najstarija sam. Nikog mog akrama nema, ni muška ni ženska”, tvrdi Fata.

Unatoč godinama ona se dobro osjeća i uživa u životu i svakodnevnim posjetama svojih potomaka i njihovih prijatelja, koji ju ne ostavljaju samu. Nana Fata kaže kako još uvijek može obavljati molitvu, da zna dosta sura iz Kur'ana i da to svaki dan ponavlja.

“Vidim i sada, Bogu šućur, i nešto čujem, a kad je nešto ružno, baš volim i što ne čujem”, kaže kroz smijeh Fata, navodeći kako je ne čuti ono što ti ne odgovara jedna od metoda dugovječnosti, jer ako ne čuješ što ti ne odgovara nećeš se ni sekirati.

“Ruku sam lomila pa ne bude uvijek dobro, ali ja im kažem, ako nije dobro ponovite. Ja ne mogu nego kako mogu”, kazuje Fata.

Ističe da nitko od nje ne očekuje da radi bilo šta, ali ona tako voli, jer je naučila. Govori da je u životu naučila dosta toga, od molitvi do životnih vještina. Preživjela je tri rata i razne tegobe, ali je uvijek ostala jaka i privržena obitelji. Najviše žali što nije mogla ići u školu i steći obrazovanje kao današnje žene.

“Kad sam bila cura žensku se nije dalo u školu da uči. Samo muški su išli u školu po četiri razreda i to je velika škola bila. Kad sam se udala, onda poče onaj srednji rat (Drugi svjetski rat), žalosna ti majka. Kad Tito (Josip Broz Tito) dođe, on je pametan za to bio, pa naredi da svako žensko mora u školu ići od sedme godine, a prije ne da u školu, da žensko ide u školu eto kakav mi je vakat bio”, priča Fata.

Ona je, kako ističe, kasnije naučila svašta, iako gazi 111. godinu uspješno koristi modernu tehnologiju, redovito gleda televiziju i putem medija još uvijek doznaje mnogo zanimljivosti. Od svih vaktova danas je kako tvrdi vrijeme najljepše za življenje, posebice za žene.

“Svaka školu može učiti dokle ona hoće i dokle može samo ako ima uma i pameti, a pamet je glavna i um, najviši car. Ako imaš pamet, imaš sve, ako imaš uma pamti i u dobru i u zlu. Ako bude dobro i jeste dobro, ako bude zlo pamti ga, jer znaš da ne valja. Šta god se radi, radi, šta god znaš, pamti, a radi. Šta god uradiš poslije će ti valjati”, savjetuje Fata, navodeći kako je svakom čovjeku potrebna vjera u Boga i sabur u životu da bi ostalo bilo kako treba.