"Stavio mi je nogu na stomak i pritiskao sve jače dok nisam prokrvarila, tada sam izgubila naše dijete!"

 "Stavio mi je nogu na stomak i pritiskao sve jače, dok sam bila na podu od batina, dobrih 10 minuta. Imao je tako zao pogled u očima. Tada sam pobacila naše dijete, prokrvarila sam - kaže u svojoj ispovesti za Telegraf Tijana Obradović (25) iz Požarevca, žrtva nasilja u porodici.

Ona P. P. (30) poznaje i voli više od decenije. Danas od njega, međutim, ostale su joj još uvijek svježe modrice na licu.

- Zajedno smo jedanaest i pol godina. Na početku veze je bio divan, pa prvih sedam, osam godina, ali i tada i kasnije sve učestalije počeo je da mi nabija psihičku tegodbu. Uvijek sam ja bila kriva za sve, nebitno ja ili on, ko je šta uradio. I psihički i emotivno me je uzrujalo i činilo slabom. Počela sam da gubim sebe - kaže Tijana.

U septembru 2018. godine živjeli su u Austriji i od tada je krenula tortura:

- U septembru prošle godine me je prvi put ne udario, nego je odmah krenuo da me mlati pesnicama. Tada sam čak i prvi put pobacila svoje drugo dijete, prokrvarila sam. Odvratan osjećaj. Poslije prvog puta kada je to uradio jako mi je stavio nogu na stomak i pritiskao sve jače dok sam bila na podu od batina, dobrih 10 minuta. Imao je tako zao pogled u očima. Iako se to desilo, on je bukvalno nekoliko sati nakon toga plakao je kao malo dijete i pričao mi kako je to njegova najveća greška u životu, kako se nikada neće ponoviti, zato sam mu i oprostila.

(Foto: Facebook) 

Ipak, ponavljalo se. Slagao je. Za stvaranja nasilnika koji je čak postao i ubica sopstvenog djeteta krive su droge, tvrdi Tijana. Okidača da je napadne nije ni bilo, kretao bi, niotkuda, sam od sebe.

- To je počelo u septembru prošle godine, ali početkom januara smo se vratili za Srbiju i počelo je da bude sve učetalije. Štaviše, počeo je da uzima narkotike i puno lijekova i za smirenje i spavanje. Tada sam ja videla da je počeo da se mijenja za 180 stepeni. U decembru me je još jednom udario, ali samo jednom pesnicom u oko. I tada sam bila baš "ljubičanstvena". Oko mi je mijenjalo boje, od ljubičaste do crne, tamno plave i zelene. Rekao je da neće nikad više i bio pod dejstvom narkotika. A znam da kad je normalan nije takav, zato sam mu i praštala - iskrena je ona.

Zbog kćerke ga konačno ostavila

Veza sa Petrom traje tih 11,5 godina, ali sa prekidima. U jednom od prekida, udala se za drugog čovjeka i rodila mu je Unu, koja još nije napunila dvije godine. Zbog Une se konačno i osnažila i izašla iz začaranog kruga batina i izgovora.

- Pričao je da je voli kao da je njegova, da bih ga zatekla kako je mojoj kćerkici udario šamar dvaput. Tada je imala jednu godinu i sedam, osam mjeseci. Kada sam saznala je udario i kada sam vidjela da koliko god da mu dajem novca, on i dalje traži još... Mojoj kćerki ukrao 20 eura i 1.000 dinara za rođendan. Spavalo mu se i bio je pod utjecajem narkotika, rekao je da nije on, na šta sam mu ja rekla da ide da spava i pričaćemo kada se probudi. Međutim, ujutru me je probudilo to što je gurao ruke u brushalter da vidi da li su tu njegove imaginarne pare, to jest 1.000 dinara, jer napad je najbolja odbrana, a ja naravno da mu nisam uzela - prepričava ona događaj od sredine marta.

Još jedna ironija je, ona je zarađivala novac i njega izdržavala sve vrijeme, a on je bio nezaposlen.

- Krenuo je da ludi, da mi cijepa svu belu tehniku po sobi. Uhvatio me za glavu. Imala sam već desetak hematoma po glavi, on mi stucavao glavu o parket, držao za kosu i vukao jednom rukom. Vukao pesničio i pomalo i davio, skoro bez daha sam ostala. Tu je ušla moja ćerkica, zaprepastila se i vrištala. Moja majka, koja radi u hitnoj pomoći mu je rekla da goru psihozu nije vidjela. Čak je i moj majku je gađao laptopom - nastavlja ona.

Poslije ovog događaja ispred majke i kćerke više ga nije branila kada se pojavila policija.

P. P. danas je u bjekstvu, izdata je međunarodna potjernica za njim. Odlazeći ukrao joj je pasoš, telefon i telefon drugaričinog djeteta. Masnice na njenom licu iščezavaju, ali traume koje joj je ostavio ne toliko brzo.

- Nakon što mi se to desilo ispred majke i kćerke psihijatar mi je prepisao lijekove za smirenje. Svima nam je ostavio traume, nisam ni bila svesna kolike su. Prije pet dana nalazila sam se sa dugogodišnjim prijateljem. On mi dolazi iz daljine, na 10, 15 metara i viče: "Pa dobro, gdje si ti", jer sam kasnila. I ja sam krenula da bežim od njega i plačem. Nisam mogla da vjerujem da se osjećam tako odvratno, rekla sam da me ne bije. A to je osoba za koju sam sigurna da nikada ne bi digla ruku na mene.

"Dići će mi kuću"

- Bila sam cijela modra, ogrebana, nož mi je prislonio na grlo, davio me je, pljuvala sam krv nekoliko dana jer mi je toliko jak stegnuo. Imala sam polomljen prst jer je hteo da mi zgazi glavu, a ja sam postavila ruku... - nabraja Tijana neke od svojih mnogobrojnih povreda.
Fizička bol nije bila dovoljna da nasilnik u ovom slučaju bude prijavljen. Dok strah za dete nije preovladao, P. je ulivao druge. Objašnjava zašto ga nije prijavila ranije:

- Svaki put kada me je tukao, rekao je ako prijavim to policiji da će kad tad da izađe iz zatvora i da će da mi digne kuću sa sve djetetom u vazduh. Ja znam da je on u stanju da sve to uradi.

Osjećala sam sramotu

- Danas mi je u glavi da je trebalo da ga ostavim poslije drugog šamara. 'Ajde i jedan ako se nikada više ne ponovi i može da "prođe", ali ako udari dvaput taj će i još mnogo, mnogo puta. Nemojte da mislite da je svaki put posljednji put - zaključuje Tijana.

Svoje modrice postiđeno je krila, ali shvatila je da krivica nije njena.

 

(Novi.ba/Telegraf)