Hud a. s. - poslanik koji je Ad pozivao na pravi put
Novi.ba vam danas predstavlja novog poslanika. Riječ je o Huhu a. s.
Mnogo godina je prošlo od kako je Nuh a. s. i njegovi sljedbenici napustili ovaj prolazni svijet. Znanje o tevhidu se polako gubilo. Polako su se zaboravljao Nuh, ali i oni koji su zajedno s njim bili na lađi. Nekoliko ljudi se dosjetilo da im naprave spomenike, kako sjećanje na njih ne bi poptuno iščezlo. Ovi spomenici, umjesto da podsjećaju ljude na vjerovanje u Allaha, napravili su kontra efekat. Ljudi su se počeli klanjati kamenim statuama, tako da se vjerovanje u Allaha potpuno izgubilo. Ovaj narod zvao se Ad, a poslanik koji im je poslan zvao se Hud a. s.
Baš kao i Nuh, i Hud je bio iz istog naroda kojem je bio poslan. Narod Ad živio je u pustinjskom predjelu na obali mora. Bili su divovi, veoma snažni. Imali su kuće koje su isto tako bile velike i čvrste. Na zemlji im nije bilo ravnoga – ni po tjelesnoj snazi, ni po veličini, ni po moći. Dok su prkosili ostalim narodima i sijali strah svuda oko sebe govorili bi: "Ima li iko snažniji od nas?!"
Koliko god su im tijela bila ogromna i snažna, toliko je njihov mozak bio malen i zakržljao. Nisu mogli pojmiti Boga, već su obožavali kamene kipove koji su im napravljeni kako bi opominjali i na vjeru u Allaha vraćali.
Hud im je govorio: "O narode moj, samo Allaha obožavajte, vi osim Njega nemate drugoga boga!" Oni su mislili da Hud želi da vlada njima i da se dočepa njihovog ogromnog bogatstva. Hud im je objašnjavao da od njih ne traži nikakvu nagradu, da će on svoju nagradu dobiti od Allaha. Konstatno ih je podsjećao na njihove predke koji su bili spašeni Nuhovom lađom. Govorio im je o blagodatima i ljepotama kojima ih je Allah dž. š. darovao – njhova snažna tijela, vojnu moć, obilne izvore za prehranu, kišu koja im je svake godine natapala zemlju. Snaga naroda Ad učinila ih je oholim i prkosnim. Odbijali su Hudov poziv i podsmijavali mu se.
Hud je bio uporan u pozivanju na pravi put. Neumorno ih je podsjećao šta se desilo s onima koji nisu vjerovali iz Nuhovog naroda – da su, svi do jednoga, bili potopljeni. Govorio im je da će Allah uništiti i druge narode ukoliko mu pokorni ne budu, ma koliko oni snažni bili. Sa podsmjehivanjem su pitali: “Ko će nas uništiti?”, “Allah” govorio im je Hud a. s.
Govorili su da će ih njihova božanstva sačuvati od te kazne. Sve više su se udaljavali od prave vjere. Govorili su: “Niko nam ništa ne može. Na zemlji nam nije niko ravan. Smrvit ćemo svakog ko udari na nas!”
Na kraju je Hud a. s. odustao od pozivanja na pravi put. Shvatio je da se oni neće opametiti i da se neće odazvati njegovom pozivu. Najavio im je kaznu koje će sigurno doći. Kaznu su iščekivali i on i njegov narod Ad. On sa zebnjom i strahom, a oni s podsmijehom i bezbrižnošću, sigurni u svoju snagu.
Narod Ad je kažnjen sa strašnim vjetrom, što je opisano i u Kur’anu: "A Ad je uništen vjetrom ledenim, silovitim, kome je On (Allah) vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio." (Kur'an, El-Hakka)