UZ OVAJ BIZNIS U SRBIJI MIRNI STE DO PENZIJE: Evo koliko tačno možete da ZARADITE!

Radišu Mirića (41) iz Srbije ne brine toliko cijena sirove šljive, jer ona unaprijed zna da će cijeli rod sa tri hektara pod voćem završiti u sušari.

Brine ga samo kad ne rodi. 

 - Bude i loših godina u Podgorini, ali poznati voćarski kraj sa milion stabala šljive rijetko izda. Ako je cijena sirove "kraljice voća" niska, osuši sve što ne ode za rakiju. A onda može da čeka kupce. Ukoliko godina nije kao prošla, onda se isplati sušiti. Mada, ja sam i prošle godine sušio, ali nisam imao tako veliko zaradu. Mada, nisam ni izgubio. Činjenica je da sa voćem umije da bude problem na tržištu jer nema zagarantovane cijene i otkupa, zato sušenje ima svoje prednosti. Tada ne mora da se žuri sa prodajom. Ja godinama sušim šljivu i onda prodajem - kaže Radiša srbijanskom mediju. 

Tako rade mnogi u Podgorini. Polovina godišnje proizvodnje suhe šljive u Srbiji - oko 3.000 tona proizvede se ovde. Trećina srpske proizvodnje završi na stranom tržištu. Prema podacima Zavoda za statistiku, kupci ovog proizvoda su iz Hrvatske, ali i Turske, Holandije, Nemačke, Češke, Rusije.

Za jedan kilogram suhe šljive potrebno je četiri kilograma sirove. Od pratećih troškova tu su energenti i radna snaga.

TAKO TI JE TO U NJEMAČKOJ: Pismo gastarbajtera iz Njemačke je preko noći postalo HIT i nasmijalo sve

 

- Ako je sirova šljiva 12 dinara, kao ove godine, a suha deset puta skuplja, logično je da se isplati. U kilogram suhe staje četiri kilograma sirove šljive, a to je negdje oko 50 dinara. Od jednog vagona (tona) ja dobijem 300 kilograma i potrošim kubik drva tokom danonoćnog sušenja. Tako da može duplo više da se zaradi, ako se ne računa radna snaga - kaže Mirić, napominjući da je zarada višestruka ako se suši šljiva bez koštice. Takav proizvod na tržištu je duplo skuplji, a samo je početno ulaganje veće.

U Osečini ima 160 mini sušara i 27 industrijskih tunela za sušenje šljive. Kada od roda zemlja "poplavi", a otkupna cijena bude ponižavajuće niska, kao ove godine, kada je za samo godinu dana sa rekordnih 45 srozala na između 10 i 15 dinara za kilogram madžerke i čačanske ljepotice, Radiša primenjuje plan B. Tada sva količina nacionalne voćke završi u sušari. 

- Otkupna cijena šljive na početku sezone bila je niža čak tri puta nego prošle godine, tako da smo sve osušili. Cijena suhe šljive je oko euro sa košticom, dok je bez koštice duplo skuplja. Ja sam jednom, kada je šljiva bila deset dinara, osušio i prodao po euro i pol. Kupovao sam od drugih proizvođača i sušio. Sušaru smo kupili prije 25 godina. Tada je to bilo veliko ulaganje jer je kapaciteta 1.000 kg. Košta oko 14.000 eura, ali sušenje šljiva može da se počne u znatno manjim sušarama koje ne zahtijevaju hale, već mogu da stanu i pod neku nadstrešicu ili manju prostoriju - priča iskusni podgorski proizvođač.

Kako objašnjava, prošle godine najviše je zaradio od sušenja stare sorte kruške Takiše. 

- Sušio sam kruške i prodavao ih po cijeni suhe šljive. To je dobra zarada jer to voće može jeftino da se kupi, a ja imam svoje - kaže Mirić. 

Početno ulaganje sa novim mašinama kreće se od 6.000 do 8.000 eura, u zavisnosti od kapaciteta i načina obrade - da li se suši šljiva sa košticom ili bez nje. Sušara kapaciteta 600 kilograma košta oko 6.000 eura. Kazan za kuhanje šljiva i izbijačica koštica može da se nabavi za oko 2.000 eura. Polovna oprema može da se kupi i za do 5.000 eura. U ovakvim sušarama mogu da se suše jabuke, smokve, aronija, kajsija i drugo voće.

Pojedini su se okušali  proizvodnji čokoladirane šljive. Početno ulaganje sa novim mašinama je oko 12.000 eura, ali je biznis unosniji, naročito ako se izvozi. Za sektor prerade voća i povrća obezbijeđena je i podrška kroz nacionalne mjere, a poljoprivrednim proizvođačima su na raspolaganju i pojedini fondovi.