Djeca i emocije: Kako reagovati na dječija osjećanja?
Jako je važno da znate prepoznati emocije kod svoje djece, kako biste na adekvatan način usmjerili svoju djecu i pokazali im da na osnovu svojih emocija ne mogu dobiti sve kako su zamislili.
U nastavku vam donosimo neke od savjeta.
Ljubav i poštovanje
Ukoliko se dijete osjeća voljeno, poštovano i uvažavano i ono će naučiti da voli, poštuje sebi i uvažava svoje potrebe. Ukoliko, osjeti nedostatak ljubav, razvit će nedostatak samopouzdanja, i odsustvo ljubavi prema sebi.
Odazovite se na plač
Kada dijete u prvim mjesecima života plače, to je jedini način da uspostavi komunikaciju sa roditeljima, te je važno adekvatno reagovati na djetetov plač. Vaspitanje i postavljanje granica djetetu počinje tek kada dijete prohoda i progovori, te ima osnov da razumije šta znači kada nešto može, a kada ne. Zapamtite, da kako se vi osjećate, tako će se osjećati i vaše dijete.
Razvijajte osjećaj sigurnosti
Osjećaj sigurnosti koji roditelj najbolje uliva djetetu putem tjelesnog kontakta (maženje, grljenje), je neophodan i za psihološki i neurološki razvoj djeteta.
Naučite dijete da kanališe ljutnju
Roditeljska uloga je u tome da nauči dijete da artikuliše i kanališe svoju ljutnju, a ne da je blokira. Zbog toga kažnjavanje ili popuštanje djetetu u tom trenutku nikako ne pomaže. Koliko god je moguće, djetetu treba staviti do znanja i naučiti ga postoje drugi načini da pokaže i kaže da je ljuto, i omogućiti mu to.
Dozvolite mu da osjeti i tugu
Kako odrasta, dijete razvija osjećaj tuge kada mu je nešto ili neko uskraćen. Osjećanje tuge je prilika za roditelje da nauče dijete kako da artikuliše i dijeli svoja osjećanja sa drugima, zbog čega ni roditelji ne treba da sakrivaju od djece kad su tužni, kako bi se podstaklo dijeljenje emocija među članovima porodice.
Porodica treba da bude sigurno mjesto
Porodica je primarno okruženje u kojem treba podsticati i njegovati izražavanje osjećanja, jer je to najbolji način da djetetu ulijemo osjećanje podrške i sigurnosti u prvim godinama života, kako bi znalo da kasnije, kada naiđe na probleme u širem socijalnom kontekstu, zna da ima sigurno mjesto u porodici, gdje ta osjećanja može da rasvijetli i podijeli.
