Hafiza Adela Kazija za Novi.ba: "Cilj mi je pokazati da muslimanka može biti jako uspješna i korisna široj zajednici"

Hafiza Adela Kazija rođena je 01.09.1979. g. u Foči. Usljed ratnih okolnosti, napušta svoj rodni kraj, zbog čega osnovno i srednje obrazovanje nastavlja u Zenici i u Sarajevu. Nakon toga odlazi na dalje školovanje u Jordan. Hifz časnog Kur'ana je položila pred Komisijom IZ u Sarajevu 2007. godine. U gradu Gaggenau (Njemačka) živi od 2011.g., gdje s mužem Ramiz ef. Kazijom, radi u bošnjačkom džematu u tom gradu, u kojem se angažuje u radu sa ženama i djecom u mektebu. Pored džematskih aktivnosti, hfz. Adela se aktivno bavi radom na polju integracije, ženskim aktivizmom, radom sa izbjeglicama, interkulturalnim i međurelijgiskim dijalogom. Uposlena je kao koordinatorica za rad sa izbjeglicama ispred Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. Majka je dva sina, Haruna i Selmana.

U razgovoru za portal Novi.ba, sa hafizom Adelom Kazijom smo razgovarali o njenim dosadašnjim aktivnostima i uspjesima, borbi protiv islamofobije i za prava žena, te ramazanskim danima u Njemačkoj. 

Razgovarao: Nedim Botić/Novi.ba

Veoma ste aktivni na edukativnom i humanitarnom planu. Gdje pronalazite inspiraciju?
Vjera u Gospodara, želja za Njegovim zadovoljstvom, osjećaj dužnosti prenošenja znanja i pomaganja potrebnima, to je ono što jednog čovjeka najviše motiviše. Svako od nas treba da daje od onoga što ima, a to ne mora da bude uvijek materijalno. Poslanik a.s. je reko da je najbolji musliman onaj koji najviše koristi drugim ljudima. Svi treba da se pitamo, šta to mi radimo za korist naše zajednice, našeg ummeta, a ne samo ono što radimo za sebe?!

Kao što sam već spomenula, kao hafiz Kur’ana smatram da sam dužna da prenosim kur’ansku poruku, podučiti što više osoba pravilnom učenju Kur’ana i nastojati motivisati ih da uče Kur’an, razmišljaju o njemu i pokušaju memorisati koliko mogu više. Zbog toga i činjenice da sam jedina hafiza Bošnjakinja koja živi ovdje, aktivna sam u Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj, najviše u svome džematu i okolini, u radu sa ženama i djecom u mektebu. Pored toga cilj mi i pripadnike drugih religija u mom gradu upoznati sa islamom, sa Kur’anom, pokazati im makar djelić ljepote i mudrosti koja se nalazi u njemu. Mislim da je to jako važno u ovom vremenu kada većina o islamu ima loše mišljenje i predrasude. Zato sam aktivna u organizaciji druženja žena različitih religija, gdje sam obično prisutna kao govornik i predstavnik Islamske zajednice. 

Uporedo sa tim aktivnostima, učestvovala sam u projektu “Anne in Gaggenau“, u kojem smo pokušali da što više žena, građanki imigrantskog porijekla, koje to nisu imale priliku, nauče njemački jezik, jer je poznavanje jezika jedan od osnovnih koraka ka integraciji u društvo. U te svrhe organizovali smo kurseve učenja jezika, razna druženja, posjete staračkim domovima, pozorišne predstave i sl. Mnoge od tih žena su se na taj način naučile dovoljno njemački jezik da se same sporazumjevaju, lakše su se zaposlile ili čak nastavile svoje školovanje u Njemačkoj.

Što se tiče ovog humanitarnog dijela, od samog dolaska izbjeglica u Gaggenau, prijavila sam se kao volonter, u nadi da ću moći makar malo doprinijeti njihovom boljem životu u ovom gradu. Ne tako davno, i mi u Bosni i Hercegovni prošli smo slične strahote koje i ti ljudi prolaze sada. Dužnost nam je suosjećati se sa njima i pomoći im koliko možemo. Zahvaljujući činjenici da sam za kratko vrijeme naučila njemački jezik, dovoljno za normalnu komunikaciju, i zbog poznavanja arapskog, engleskog i naravno bosanskog, to sam i ostvarila, agažujući se većinom kao prevodilac u kolektivnim centrima za smještaj izbjeglica, pomažući pri upisu djece u škole, pri posjetama ljekaru i sl.

Moj rad su prepoznali i veoma cijenili predstavnici Ureda za izbjeglice u Gaggenau, ali takođe i naša Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj. Predstavljena sam ministarstvu u Stuttgartu, a oni su me predložili za susret sa Predsjednikom SR Njemačke gosp. Joachimom Gaukom. Ubrzo nakon toga sam dobila poziv iz njegovog kabineta. Novogodišnji prijem kod predsjednika Gauka i kancelarke Angele Merkel, 2017. godine, ostat će mi u trajnom sjećanju kao jedan od najvažnijih vidova priznanja za moj rad. Posebno mi je bilo drago što sam na taj način mogla predstaviti ženu Bošnjakinju, muslimanku sa hidžabom, koja je integrirana u ovo društvo i nastoji pomoći drugima. U razgovoru sa prisutnima bilo je vidjivo interesovanje za moj angažman, kao žene muslimanke ali i općenito bošnjačkog naroda. Velika čast mi je bila sjediti upravo sa predsjednikom Njemačke za vrijeme ručka, kada sam imala priliku razgovarati sa njim i ukratko predstaviti svoj rad. 

Islam se danas nalazi na udaru jakih kritika, a posebno zbog položaja žene. Kao žena muslimanka, kako se nosite da predrasudama i kakva je zaista uloga žene u islamu?
Živjeti kao musliman u nemuslimanskoj sredini nije lahko. Nažalost, stalno se dešavaju loše stvari u svijetu, za što se krivi islam i muslimani, i to iziskuje stalno opravdavanje, objašnjavanje, suočavanje sa predrasudama. Ipak je veoma važno, u ovom turbulentnom vremenu, svojim primjerom pokazati da je islam vjera mira, ljubavi, humanizma i tolerancije, da nas uči da uvažavamo i poštujemo druge ljude i da im pomažemo ukoliko trebaju pomoć. Naravno, postoje i predrasude prema ženama koje nose hidžab, stalno se priča o teškom položaju žene u islamu. Ja sam željela, na neki način, razbiti taj ustaljeni stereotip da je muslimanka primorana da radi nešto što ne želi, da je ona koja nosi hidžab neobrazovana, sjedi kući i kuha i to je sve što zna u životu.

Cilj mi je bio, kroz svoj angažman, pokazati da se može biti i pokrivena muslimanka, i uspješna, i da - i kao takva – mogu jako puno doprinijeti svojoj zajednici. Uvijek je najbolje sve što se želi reći, pokazati to prvo vlastitim primjerom. Na taj način i društvo to prepoznaje i cijeni. Ja sam imala priliku da se lično u to uvjerim, da mi upravo predsjednik SR Njemačke uruči priznanje za društveni rad, na šta sam veoma ponosna, upravo zbog mog hidžaba i predstavljanja žene muslimanke u mojoj okolini.

Međutim, danas se muslimanka uistinu suočava i sa nepravednim položajem u muslimanskom društvu. Ja često imam običaj reći, ne treba govoriti o položaju žene u islamu, to jasno, islam je dao ženi sva njena prava! Ako razmišljamo o kur’anskim ajetima i shvatamo ih u širem kontekstu, bez predrasuda, pogrešnih tumačenja i nametanja određenih mišljenja i stavova, koji imaju za cilj umanjiti važnost žene kao ljudskog bića, vidimo koliko je žena u Kur’anu uistinu poštovana. Kur’an se prema ženi odnosi sa dostojanstvom. Božije zapovijedi, koje su nam objavljene u Kur’anu, potpuno su jednake i prema ženi i prema muškarcu. Vjera islam je zasnovana na pravdi, saosjećanju, toleranciji i poštovanju, te samim time ne dopušta nikakav oblik diskriminacije žene. Muškarac i žena imaju isti izvor, oboje su jednako vrijedna ljudska stvorenja. 

Ono o čemu treba govoriti, jeste položaj žene kod muslimana, njihovo shvatanju njene uloge, prava i dužnosti. Nažalost, svjedoci smo mnogih zabluda, nejasnoća, pogrešne percepcije i shvatanja, koja se odnose na ovu temu. Puno je primjera neslaganja i kontradiktornosti između onoga kako islam uistinu gleda na ženu i njene stvarne pozicije u muslimanskom društvu. Iako islamska učenja jasno ohrabruju žene da participiraju u različitim poljima društvene djelatnosti, s druge strane, postoje mišljenja i stavovi koji se protive tome. U većini slučajeva ovoj temi se prilazi na stereotipan način, sa stavom o podređenosti žene, što uzrokuje nepravednu i nepotpunu interpretaciju ženine uloge u društvu.

Ja nastojim, koliko sam u mogućnosti, da govorim, pišem, pokazujem kakva je uistinu uloga žene u islamu, kakav je njen stvarni položaj koji joj je dat od Boga. Ovo je zadatak svake muslimanke, jer je naš doprinos u savremenom društvu i dalje neopravdano nedovoljan i neadekvatan u odnosu na dinamiku, požrtvovanje i angažman žena u vrijeme Poslanika a.s., njegovih supruga i drugih muslimanki. Uklanjanje svih prepreka koje stoje na tom putu je od suštinskog značaja za ispravljanje ovog stanja. Jedan od najvažnijih koraka jeste obrazovanje muslimanke na svim poljima, poboljšano razumjevanje vjere i vjerskih propisa, te odbacivanje pasivnih trendova i nazadnih stavova koji joj onemogućavaju ispunjavanje tog cilja.

Koliko vam je vjera pomogla u afirmaciji vaše ličnosti?
Vjera je dar od Boga. Ona je ta koja nas uči kako da ispravno živimo, u naš život unosi duševno zadovoljstvo, sigurnost, mir, ljubav i usmjerava nas ka činjenju dobrih djela. Vjera je stub na koji se uvijek možemo osloniti, dobiti odgovore na sva naša pitanja, dileme i nedoumice. Djeluje kao lijek koji smiruje čovjeka i daje nadu u bolju budućnost. Samim tim ona čuva naše mentalno zravlje. Onome ko nosi svjetlo vjere u svom srcu svi putevi su otvoreni i osvijetljeni. Ukoliko čovjek ima vjere, nadvladat će probleme i teške životne izazove.

Ona je način života, mora se živjeti i vidjeti u odnosu prema okolini, ljudima i prirodi. Od samog spominjanja i nabrajanja njenih propisa nema puno koristi. Naš izgled ne govori o tome kakvi smo vjernici, o tome govore naša djela, ljubaznost i lijepo ophođenje prema svima ljudima. Sve ono što danas jesam, postala sam zahvaljujući vjeri u Boga. Vjerovatno bi moj život bez vjere, bez Božije riječi, išao u sasvim drugom pravcu. Ovako je centar mog života, kompas za sva moja djelovanja.

Šta smatrate da je vaš najveći dosadašnji uspjeh?
Mnogo je ciljeva i želja koje sam sebi postavila u životu. Neke od njih sam ostvarila, postoji još puno toga planiranog, ali do sada, ono čime se najviše ponosim i smatram svojim najvećim uspjehom jeste hifz Časnog Kur’ana. 

Šta Vam prvo padne na um kad spomenemo ramazan?
Ramazan: milost, smiraj, dobročinstvo, zajedništvo, međusobna ljubav…

Imate li neku dovu koju posebno učite u ramazanu?
Ramazan je mjesec dova. Svaki trenutak ovog mubarek mjeseca treba provesti u ibadetu i dovama. Uzvišeni nam poručuje u centralnom dijelu govora o propisima posta da Ga molimo i činimo dove: “A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli…” (el-Bekara, 186.). To nam govori da je dova jedan od najznačajnijih i najvrednijih ibadeta u ramazanu. 

Svaki novi dan nosi sa sobom neki novi osjećaj, potrebu i ja shodno tome molim Uzvišenog. Meni najdraže dove su one spomenute u Kur’anu. Ono što mogu izdvojiti jesu dove za magfiret, odnosno za oprost. Tražnje oprosta je lijek za dušu, recept za sreću, zadovoljstvo, ugled, nafaku, povećanje dobrih djela, uklanjanje straha, brige, nesreće. Ovo posebno treba iskoristiti u ramazanu kada Uzvišeni mnogo više prasta i prima naše dove.

Neke od kur’anskih dova koje učim su: 
„Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko ružnih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo sa dobrima.“ (Al Imran,193.)
„Gospodaru naš, mi zaista vjerujemo, pa oprosti nam grijehe naše i sačuvaj nas patnje u vatri.“ (Ali-Imran, 16.)

Kada poredite ramazan u Njemačkoj i Bosni, ima li sličnosti ili razlike?
Nigdje na svijetu nema te ramazanske atmosfere i tog nekog specifičnog osjećaja kao u Bosni. Mislim da se to ne može porediti. Međutim, mi nastojimo u našim džematima u Njemačkoj da napravimo posebnu atmosferu, pa pored teravih-namaza i mukabela, organizujemo zajedničke iftare, razna druženja i manifestacije u našem bosanskom duhu. Tokom ramazanskih dana, u našim džematima se osjeti neka posebna duhovna energija i specifična atmosfera. 

Činjenica je da postiti u nemuslimanskoj sredini ponekad predstavlja izazov za mnoge muslimane, pogotovo za učenike, studente, radnike, jer bivaju izloženi negodovanju sredine, kojoj je teško prihvatiti da neko može izdržati toliko vremena bez vode i hrane, a u isto vrijeme da to ne naškodi njegovom zdravlju i da ne oslabi njegove vitalne funkcije. Često se uveličava mali propust, pa se postači kritikuju zbog neprofesionalnosti na poslu, odnosno nemogućnosti koncentracije u školi, i sl. Zato je džemat velika blagodat, posebno u ramazanu. Osjećaj pripadnosti, podrške, jednakosti, sve nas upućuje na to da smo, ili da treba da budemo, dio zajednice, dio kolektiva.

Vaša ramazanska poruka čitaocima portala Novi.ba?
Allah, dž.š., posebno spušta svoju milost u ovom mubarek mjesecu, zato iskoristimo ovih nekoliko preostalih dana da je tražimo kroz post, namaz, zekat, dove, sadaku, jer ne znamo hoćemo li dočekati drugi ramazan i drugu priliku za to. Družimo se sa kur’anskim sadržajem što više možemo, crpimo iz njega vječne mudrosti i pouke. Odgojimo svoje duše u ramazanu kako bi ostali takvi i nakon njega. Budimo uvijek korisni za društvo radeći ono što najbolje znamo i umijemo. Ukrasimo sebe i svoju okolinu osmijehom i lijepim ponašanjem, budimo ljubazni i prijatni prema svim ljudima.