Admir Iković za Novi.ba: Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe

Admir Iković je dugogodišnji prosvjetni radnik u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde. Nastavnik je Islamske vjeronauke i uspješan autor. Pored toga što je pisao mnoštvo korisnih religijskih članaka, kolumni i reportaža za neke naše bh printane i elektronske medije, ovaj mladi profesor je i autor nekoliko vrlo lijepih i korisnih knjiga.

U ramazanskom intervjuu za portal Novi.ba, sa prof. Admirom Ikovićem razgovarali smo o ramazanu, njegovim navikama i uspomenama vezanim za prijašnje ramazane, to o onome šta njega motiviše i šta mu daje inspiraciju da aktivno piše i objavljuje nove knjige. 

Razgovarao: Nedim Botić / Novi.ba

Stigao je mjesec ramazan. Kako protiče ovaj mubarek mjesec kod Vas?
Što se tiče mojih aktivnosti u mjesecu ramazanu, one su uvijek pojačanog intenziteta. Bez obzira u kojem dobu godine bio ramazan, ja nastojim da pored svojim svakodnevnih obaveza na poslu ili obaveza kod kuće uradim nešto i za džemat odnosno radim na međusobnom povezivanju omladine iz različitih džemata. Sa prijateljima iz naših medžlisa i udruženja nastojim organizirati što veći broj iftara i zajedničkih druženja želeći tako ojačati veze i prijateljstva između naše omladine, te steći nagradu kod Gospodara za kojom svaki vjernik stremi i teži. U ramazanu puno više čitam, posebno u periodu nakon teravije do sehura ili u periodu dok iščekujem iftar.

Nedavno je izašla Vaša knjiga poezije. Gdje pronalazite inspiraciju?
Hvala Uzvišenom Gospodaru koji me je nadahnuo pa inspiraciju pronalazim svuda oko sebe. Toga mi zadnjih godina uopće ne manjka. Pronalazim je u džamiji, u školi, na ulici, u toku šetnje ili kupovine u supermarketu, a najčešće je to u onim momentima uz kafu kad sam sam i kad, posmatrajući prolaznike, razmišljam o mnogim životnim temama. Počesto se u tim promišljanjima stavim u ulogu ljudi koje viđam i susrećem svakodnevno, te nadahnut njihovim životnim pričama ili njihovim životnim sudbinama i aktivnostima, njihovu ili bolje rečeno našu životnu stvarnost opjevam u svojim pjesmama. Počesto putem sarkastičnih i šaljivih stihova, ali ponekada i na jedan meni svojstven savjetodavan način. 

Skoro svake godine objavite po jednu novu knjigu. O kojim temama uglavnom pišete i zašto?
Pored pomenute zbirke poezije do sada sam pisao o više različitih tema. Jedna knjiga, koja je bila priređivačkog karaktera a zove se ''Đerdan mudrosti'', bila je skup priča, izreka i poslovica namjenjenih onima koje vole mudrosti iz starina, gdje i sam pripadam.  Pored toga pisao sam religijske sadržaje i to one teme za koje sam smatrao da nisu adekvatno pojašnjenje širim narodnim masama. Svakodnevno se družim sa ljudima različitih profila i različitih generacija. Kroz ta druženja vidim šta ljudi ne znaju, odnosno šta im nije adekvatno objašnjeno, te sam onda nastojim da  na vrlo jednostavan način približim ljudima bitne religijske teme.

Pisao sam o namazu, sadaki, salavatima, dovi, sedždi, i nizu drugim bitnim tema kojih ni u kom slučaju ne može biti viška. Ljudima trebaju takvi sadržaji jer su oni trajni, a ispravnim poimanjem vjerskih propisa čovjek stječe sreću i uspjeh i na ovom i na budućem svijetu. Znanja o onome što nam donosi sreću na oba svijeta nikad ne može biti viška. Raduje me da su neke od mojih knjiga, poput knjige ''Teme koje iman znače'' i ''Bonton kod muslimana'' bile veoma prihvaćene i tražene na tržištu. Obje su našle svoje čitaoce i u Americi, Njemačkoj i Austriji, zahvaljujući našim znatiželjnim Bosancima koji su nakon godišnjih odmora u Bosni vrlo rado u svoje džemate i centre u dijaspori nosili moje knjige, a kasnije iste naručivali i u većim količinama.

Kako da na najbolji način ispratimo mjesec ramazan, a da se poslije ne vratimo na staro navike?
Ramazan trebamo živjeti srcem. Uživati u svim ibadetima koje činimo u ovom mjesecu u ovom intenzitetu koliko nam to naša duša traži, a ne onoliko koliko nam to neko nameće. Svakodnevni ramazanski post je farz, kao i 17 dnevnih propisanih rekata. To vjernik obavlja bez pogovora. Što se tiče ostalih ibadeta u ramazanu oni su uglavnom, uz male vadžib izuzetke, dobrovoljnog karaktera, te ih treba činiti u onoj mjeri koliko nam naša vjernička duša traži u tim momentima. Ako je ne preopteretimo određenim našim formalizmima, naša vjernička duša će i nakon ramazana nastaviti da uživa u propisanim, ali i u dobrovoljnim ibadetima, te ćemo biti vjernici praktičari i nakon ramazana. Ovdje uglavnom mislim na one insane koji nisu aktivni praktičari. Njima ovaj umjereni pristup u ramazanu može pomoći da s lahkoćom nastave klanjati i činiti druge ibadete i nakon ramazana, ako Bog da. 

Vjeroučitelj ste u školi, radite sa mladima. Kako njima dočarati ljepote vjere i doprijeti do njih u vremenu silnih iskušenja?
Sa djecom i mladima treba biti ljubazan i pun razumijevanja. Oni su čista neiskvarena bića i ako vide da ste i vi takvi, te da ih cijenite i uvažavate i njihova mišljenja u nekim prilikama, oni će vam uzvratiti na najljepši mogući način. Kroz vas i vaš lijep i prijemčljiv način interpretiranja vjere i oni će, shvativši intencije iste, na pravi način, i sami biti srčani praktičari i bića koja će biti ponosna što su muslimani. 

Koliko Vama vjera pomaže u svakodnevnom životu?
Ja nikada nisam išao u mekteb. Nisam imao priliku. Ne potičem iz ulemanske porodice koja bi me bodrila i usmjeravala da zbog njih i njihovog eventualnom ugleda i ja budem praktičar. Moje praktikovanje vjere je isključivo Božija Uputa i na tome sam mu neizmjerno zahvalan. Svuda oko mene, i dok sam rastao i sada, džahilijet i nepraktikovanje, ali i nepoznavanje vjere je umnogome bilo prisutno. Svjestan sam da je mene Uzvišeni počastio uputom i dao mi snage da se u okruženju u kojem živim izborim da ostanem vjernik, i da čak u tom i takvom okruženju, napišem i nekoliko korisnih knjiga, te na desetine kolumni i stručnih tekstove za nekoliko medija u regiji. Hvala Allahu na tome. Vjera je ono što moj život čini smislenijim, sretnijim i puno ljepšim. 

Koje su to neke životne poruke ramazana koje nam mogu pomoći?
Najbitnije je da budemo zahvalni Gospodaru na svemu onome što imamo. Uz zahvalnost On će nam dati i više i to onda kad se najmanje nadamo.  Budimo svjesni sebe i svojih sposobnosti i mogućnosti. Ako u ramazanu možemo postiti i po 17 sati i osaburati u raznim ramazanskim iskušenjima, zašto onda ne bismo trebali biti svjesni da i mimo ramazana mi sve to isto tako možemo. Možemo postiti i mimo ramazana. Možemo biti strpljivi i smireni i mimo ramazana. Možemo i mimo ramazana biti ljubazni, darežljivi, pomagati druge...

Imate li neki ibadet koji Vam je bio posebno drag u ramazanu?
Ovog ramazana sam, zbog posla, propustio mnogo termina za mukabele koje su se učile u obližnjim džamijama, ali svakako ja po svojoj dugogodišnjoj navici i praksi imam svoje termine učenja Kur'ana i toga se redovno godinama pridržavam. Ako ne stignem na mukabelu ja svoj ''vird'' i svoje planirane sahife izučim kod kuće. Postim, hvala Allahu, s lahkoćom, a što se tiče teravija nastojim što češće biti poslije jacije prisutan na toj ramazanskoj kolektivnoj noćnoj nafili. Bio bih, čini mi se, najsretniji čovjek na svijetu kada bi se ozbiljnije, kod nas na Balkanu, pristupilo izučavanju intencija teravije, koji bi zasigurno polučilo i drugačiji, puno ozbiljniji pristup prema ovom ibadetu koji u sebi nosi mnogo dobra. Nisam neki pobornik ovih formalnih ''turbo'' teravija, niti zagovornik širenja ideja da se u što većem broju džemata teravija klanja hatmom.

Ovaj narod, vidljivo je mimo ramazana, još uvijek, nažalost, nije na tom stepenu imana, da bi mu nametnuli cjelovečernje klanjanje. Ovu ramazansku noćnu nafilu treba prilagoditi imanskom stanju svakog džemata ponaosob. Eh, kako bi to praktično izgledalo to tek možemo znati kad to praktično počnemo i primjenjivati. Plašiti se unaprijed tih eventualnih promjena nepotrebno je. Naši ljudi su savjesni i odgovorni. Oni umiju sve ispoštovati što im ulema kaže. Samo ako im se to fino objasni. Međutim, zasad je to, koliko vidim, još uvijek daleko, jer haman niko o ovim intencijama uopće i ne razmišlja, bez obzira što se broj ljudi na teravijama iz godine u godinu, u nekim mjestima, evidentno smanjuje. 

Možete li s nama podijeliti neku uspomenu ili događaj koja Vas posebno veže za ramazan?
Lijepih ramazanskih uspomena imam na pretek. Imam ih jako puno. Posebno mislim na one koje nosim iz perioda ramazanske medresanske prakse, a koje vezujem za Jablanicu, konjička sela Bukovlje i Nevizdrake, te zeničku Dusinu i Novi Vranduk. Tu sam upoznao mnogo divnih ljudi i sa nekima od njih uspio i do današnjih dana održati vrlo lijepa prijateljstva. Pa šta znam, bilo je puno lijepih uspomena. Izdvojiću ona plakanja na rastanku kad odlaziš iz tog mjesta. Sjećam se da sam, nekada birvaktile, kad sam bio u Novom Vranduku, rastajući se od polaznike ramazanske mektepske nastave plakao i ja i ta dječica. 

Kako Vi i Vaša porodica provodite ramazanske dane? Postoji li neki adet kojeg se uvijek pridržavate? 
Radimo redovno sve svoje dnevne aktivnosti. Ne izvlačimo se pričom da je ramazan, pa da se trebamo štediti i odmarati. Što se tiče adeta to su dakako ramazanske lepine, odnosno somuni koje redovno kupujem pred iftar. To je neizostavno. Uvijek kad dođem sa teravije kući obavezno pojedem po koju voćku i po neki slatkiš. Taj adet je, kod mene i mojih, čini mi se, poprimio formu rituala. Voća uvijek mora biti u kući u vrijeme ramazana. Puno više nego inače. 

Omiljeno jelo za iftar i sehur? 
Za iftar volim jesti piletinu, pravljenu na svaki način, a za sehur najrađe konzumiram sir, kajmak i mliječne proizvode.

Imate li neku dovu koju posebno učite ili preporučujete u ramazanu?
Često učim kur'ansku dovu: Rabbena la tuzig kulubena be'ade iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeh. Inneke entel-vehhab. Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu,kad si nam već na pravi put ukazao,i daruj nam Svoju milost; Ti si ,uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Ona u sebi sadrži molbu za trajnu uputu i Božiju milost. Tu dovu preporučujem i vašim čitaocima. 

Imate li neku poruku ili savjet za naše čitaoce? 
Volite se. Budi veseli, sretni i nasmijani. Puno više komunicirajte jedni sa drugima. Nemojte puno pričati o politici i onome što vas eventualno razdvaja. Šalite se i kazujte jedni drugima korisne životne poslovice i mudrosti kako bi vaš dan bio ispunjen pozitivnom energijom i mudrošću, a toga nam itekako svima uistinu i treba. Ne dozvolite da vam prođe nijedan sat u životu, a da u njemu niste donijeli salavat, istigfar ili neki zikr s kojim veličate i spominjete našeg Veličanstvenog Stvoritelja kome trebamo neizmjerno i stalno biti zahvalni.